Objavljeno: Pon, ožu. 5th, 2018

5. ožujka 1943. Handžar divizija

5. ožujka 1943. Handžar divizija – nepoznate činjenice o muslimanima u oružanim postrojbama NDH i njemačkim legionarskim jedinicama

Početkom ožujka 1943., Nijemci su formirali još jednu legionarsku diviziju od vojnih obveznika s područja NDH. Bila je to „Hrvatska SS dobrovoljačka divizija“, koja je kasnije postala poznata pod nazivom „Handžar divizija“. Sastavljena je većim djelom od bosansko-hercegovačkih muslimana. Za oznake na ovratniku (Kragspegel) i taktički simbol jedinice iskorišten motiv ruke koja drži kratku sablju (handžar), uzet sa austrougarskog grba Bosne i Hercegovine, pa je divizija među vojnicima prozvana i „Handžar divizijom“. No, termin “handžar” ušao je u službeno ime divizije tek 15. svibnja 1944. godine, piše prof. Edin Šaković sa Filozofskog fakulteta u Tuzli, odsjek Povijest, u svom djelu „Gračanlije u oružanim snagama NDH i njemačkim legionarskim jedinicama 1941.- 1945. i njihova stradanja“.

Legionarske divizije formirane na području NDH

U sporazumu sa ustaškom vladom, Nijemci su krajem 1942. formirali legionarsku diviziju od vojnih obveznika s područja NDH, koja se u sastavu Wehrmachta trebala boriti na teritoriju NDH. Riječ je o 369. pješačkoj diviziji, poznatoj i kao Vražja divizija (Teufel Division).14 Ustroj te divizije započeo je još u rujnu 1942., od doknadnih jedinica 369. pješačke pukovnije. U redovima ove jedinice služilo je i dosta muslimana (danas Bošnjaka)s područja sjeveroistočne Bosne, među njima i ljudi sa područja Gračanice. Nakon obuke u Austriji, divizija se borila u operacijama Weiss I, Weiss II i Schwartz, kao i u narednim antipartizanskim poduhvatima, a u aprilu 1943. stigli su i u sjeveroistočnu Bosnu, gdje su izvršili uspješan pohod protiv Ozrenskog četničkog odreda, piše prof. Šeković.

Kasnije se borila i u Hercegovini, te u Hrvatskoj. Zadnje njene jedinice su dospjele do Bleiburga, gdje su zarobljene ili od Engleza izručene jugoslavenskim komunističkim snagama, a ovi su ih uglavnom redom ubijali.

1943. godine, formirane su još dvije legionarske divizije od državljana NDH – 373. pješačka divizija Tigar (u siječnju 1943.) i 392. pješačka divizija, nazvana Plavom divizijom (u rujnu iste godine). Ona je uglavnom ratovala po Lici, Velebitu i prostoru oko Karlovca. U posljednjim mjesecima rata, načeta osipanjem ljudstva, povlačila se prema Sloveniji. Najveći broj njenih pripadnika je nakon zarobljavanja likvidiran, u masovnom zločinu u selu Ključ kod Zaprešića.15

Početkom 1943., Nijemci su formirali još jednu legionarsku diviziju od vojnih obveznika s područja NDH, ali ovaj put u sastavu Waffen-SS.16  Nakon pregovora sa vladom NDH, u realizaciju tog projekta krenulo se u proljeće 1943. godine. Otpočela je velika propagandna kampanju u koju se, pored SS-Führera koje je predvodio SS-Obersturmführer Karl von Krempler, ispred vlade NDH uključio poglavni pobočnik prof. Alija Šuljak, zatim nekoliko muslimanskih (danas bošnjačkih) domobranskih časnika, pa i neki od predstavnika uleme. Skup na kojem je vršena agitacija za upis dobrovoljaca u ovu diviziju održan je i u Gračanici. Skupu je, pored prof. Šuljka i Karla von Kremplera, prisustvovao tuzlanski veliki župan Ragibaga Čapljić, zatim bojnik Muhamed Hadžiefendić, te pričuvni satnik Avdaga Hasić, zapovjednik proslavljene Domdo bojne Branitelji Kladnja, piše prof. Šaković.

Kako je nastala Handžar divizija?

U međuvremenu, otvoreni su i regrutacijski centri u više bosansko-hercegovačkih gradova, uključujući Doboj i Tuzlu. U Waffen-SS javljali su se pretežno ljudi s područja pogođenih i ugroženih četničkim pokoljima, kao i muhadžiri (prognanici) s tih područja, koji su u izbjegličkim logorima živjeli na rubu egzistencije.

Hrvatska SS dobrovoljačka divizija, kako je glasio prvobitni naziv postrojbe (Handžar divizije op.), formirana je na trupnom vježbalištu Wildflecken u Njemačkoj, a početkom kolovoza upućena je na obuku na teritoriju okupirane Francuske. Krajem rujna iste godine, nakon pobune inžinjerijske bojne u gradu Villefranche de Rouergue, divizija je premještena nazad u Njemačku, na trupno vježbalište Neuhammer u Šleskoj. U listopadu 1943. divizija je preimenovana u 13. SS dobrovoljačku bosansko-hercegovačku gorsku diviziju. Uzor za ovu diviziju bile su bosansko-hercegovačke pješačke regimente austrougarske armije.

Tako je i u 13. SS diviziji kao službeno pokrivalo za glavu uveden sivozeleni fes, dok je za oznake na ovratniku (Kragspegel) i taktički simbol jedinice iskorišten motiv ruke koja drži kratku sablju (handžar), uzet sa austrougarskog grba Bosne i Hercegovine, pa je divizija među vojnicima prozvana i Handžar divizijom, iako je termin “handžar” postao službeno ime divizije tek 15. svibnja 1944. godine. U ovoj su Waffen-SS jedinici postojali i vojni imami, koji su vodili brigu o vjerskom životu vojnika.18

Pobuna u Francuskoj i ratni put

Tokom gušenja pobune bojne Handžar divizije u Villefrancheu, nekoliko je vojnika poginulo, a sedamnaestorica njih su kasnije osuđena na smrt i strijeljana. U diviziji je potom izvršena velika čistka, te je 825 politički sumnjivih i nepodobnih vojnika izdvojeno i upućeno u koncentracijski logor Dachau, a potom su prebačeni u logor Sachsenhausen. Preko 500-na ih se potom javilo u radne jedinice Organizacije Todt, dok se ostalima gubi trag u logoru Neuengamme kod Hamburga.19

U ožujku 1944. godine, divizija je okončala obuku i prebačena je na teritorij NDH, te raspoređena na području Vinkovaca. Izvršivši najprije manji poduhvat protiv srijemskih partizana u bosutskim šumama, divizija je forsirala Savu i od partizana preotela prostor između Brčkog i Bijeljine, a potom je, u travnju iste godine, očistila i cjelokupan prostor Majevice, potisnuvši snage NOVJ u istočnu Bosnu.

Na području kojim je ovladala, 13. SS divizija je pod operativnu komandu stavila sve jedinice NDH, sa četnicima su obnovljeni sporazumi o primirju i zajedničkoj borbi protiv partizana, a cjelokupna sigurnosna zona 13. SS divizije počela je naličiti na svojevrstan protektorat, u kome su uspostavljani organi njemačkog SS obavještajno-policijskog aparata i gdje su potpuno ignorirane institucije i službe NDH (što je izazivalo veliko negodovanje ustaškog režima). Za to vrijeme, od svibnja do kolovoza 1944., jedinice 13. SS divizije su uzimale učešća u nekoliko operacija protiv partizana u istočnoj Bosni i na području Birča, u sudjelovanju sa 7. SS divizijom Prinz Eugen, uglavnom u nastojanju da spriječe prebacivanje snaga NOVJ iz Bosne u Srbiju koja je u to vrijeme bila glavni strateški cilj maršala Tita (zbog približavanja jedinica Crvene Armije Beogradu i Srbiji op.).

Kraj rata, osipanje ljudstva i povlačenje prema Austriji

Što se 13. SS divizije tiče, nju je u jesen 1944. zahvatila ozbiljna kriza, koja se ogledala u padu morala, masovnim dezerterstvima i bijegu vojnika. Odluka njemačkih komandi da se divizija povuče iz Bosne, međutim, samo je pospješila te pojave. Znatan dio ljudstva je pristupao partizanima, posebno nakon objavljene amnestije (u kolovozu 1944.).21 Ponegdje su se organizirano predavale i veće skupine od po nekoliko stotina SS-ovaca. No, najveći broj bjegunaca se jednostavno vraćao kućama, gdje su pristupali lokalnim domobranskim dobrovoljačkim jedinicama ili se skrivali do kraja rata. Preostale jedinice su upućene u borbu protiv nadiruće Crvene armije na vojvođansko-mađarsku bojišnicu, sve do proljeća 1945., kada se dolinom Drave povlače prema Austriji. Preživjeli pripadnici divizije, koji su izbjegli izručenje Jugoslavenskoj armiji u prvim poratnim mjesecima boravili su po savezničkim logorima u Italiji, a kasnije su, kroz proces repatrijacije, vraćeni u Jugoslaviju.

Sudbina muslimanskih vojnika Handžar divizije

O sudbini muslimanskih vojnika iz Handžar divizije, prof. Šeković je spomenuo kao primjer Omera Ćorića.  Omer Ćorić iz Piskavice pored Gračanice je sa svojom jedinicom prešao planinski lanac u Tirolu i predao se Amerikancima. Nakon boravka u velikom logoru u Italiji, gdje su imali dobar tretman (i gdje im je čak nuđeno da, umjesto vraćanja u domovinu, mogu emigrirati u neku od arapskih ili prekooceanskih zemalja), sa većom grupom suboraca je vraćen u Jugoslaviju. Nakon višemjesečnog boravka u radnim logorima i njihovim dislokacijama, oslobođen je 1946. i vratio se u Gračanicu.

S druge strane, njegov brat Osman, koji je prisilno mobiliziran u 23. Waffen-SS Kama diviziju, zarobljen je u Sloveniji u svibnju 1945. od jedinica JA, uspio je preživjeti prvu selekciju, u kojoj su izdvojeni ljudi starijih godišta i upućeni na smaknuće (među njima je bio i njegov brat Hasan, te više ljudi iz sela). Mlađi su upućeni pješice sve do Pančeva u Srbiji, izloženi užasnim mučenjima, zlostavljanjima i ubijanju. Nisu imali ni hrane ni vode, stražari su im čak branili da piju iz barica na cesti, a ko bi posustao ili pao – bio bi ustrijeljen ili zaklan.

U prolasku kroz Šid stražari su nahuškali civilno stanovništvo koje je tuklo i ubijalo zarobljenike.

U logoru Pančevo, zarobljenici su masovno umirali od gladi, bolesti i posljedica mučenja, a zatrpavani su u golemu masovnu grobnicu. Ovaj marš smrti je preživjelo još svega nekoliko ljudi s gračaničkog područja, među njima braća Ibrahim i Arif Okić iz Stjepan Polja, Began Bešić iz Sokola i Osman Karić iz Vranovića, koji je imao nepunih 15 godina (on je dvaput bio posustao, ali su mu ostala četvorica pomogla da nastavi dalje i tako ga spasili od sigurne smrti).

Cijelo djelo koje na iscrpan način piše o djelovanju muslimana Gračanice, a time i šire muslimanima u oružanim postrojbama NDH i njemačkim legionarskim jedinicama možete pročitati ovdje:

„Gračanlije u oružanim snagama NDH i njemačkim legionarskim jedinicama 1941.- 1945. i njihova stradanja“,  Edin Šaković, prof. Filozofski fakultet Tuzla, Odsjek za povijest

  1. Krizman, Bogdan: Ustaše i Treći Reich, I i II, Zagreb: Globus, 1983.
  2. Lepre, George: Himmler’s Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943-1945. Atglen, PA: Schiffer Publishing, 1997.
  3. Matković, Hrvoje: Povijest Nezavisne Države Hrvatske, Zagreb: Naklada P.I.P. Pavičić, 2002. (2. izdanje)
  4. Redžić, Enver: Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu, Sarajevo: OKO, 1998.
  5. Schraml, Franz: Hrvatsko ratište: njemačko-hrvatske legionarske divizije – 369., 373., 392. pješ. div. (hrv.) – njihove izobrazbene i doknadne izobrazbene postrojbe. Zaprešić: Brkić i sin, 1993.
  6. Tihić, Esad – Hamzić, Omer: Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji. Gračanica: 1988.

Nezavisna Država Hrvatska (NDH)država koja je postojala u okviru osovinskoga poretka tijekom II. svjetskoga rata na području dijela današnje Hrvatske, BiH i dijela današnje Srbije; u njoj je uspostavljen ustaški režim, a politika joj je uvelike ovisila o odlukama Njemačke i Italije kao vojno-političkih pokrovitelja; nestala je nakon vojnog poraza Njemačke u svibnju 1945. NDH je nastala u jeku Travanjskoga rata i sloma Kraljevine Jugoslavije, a proglasio ju je preko radija vođa domovinske ustaške skupine S. Kvaternik 10. IV. 1941. pošto je V. Maček odbio ponudu Nijemaca da proglasi hrvatsku državu unutar osovinskoga sustava.

komunističkizločini.net

Glas Brotnja

Dragovoljac.com

Kamenjar.com

Maxportal

Direktno.hr

Sloboda.hr

Narod.hr

HKV

Braniteljski-portal.hr

HRsvijet

Dnevno.hr

Hrvatsko Nebo

Read previous post:
NOVINAR PROSVJED NAZVAO `USTAŠKIM’: … a onda ga je Maks `razbio’ odgovorom!

"NOVINARČIĆU, SJEDI JEDAN!" Nakon prosvjeda protiv Ovršnog zakona na kojem su se pojavile sve opcije, neopterećene ideološkim razlikama i političkim...

Close