Objavljeno: Sri, pro. 18th, 2013

Bitka za Split: Niški specijalci u Lori 18. prosinca 1991. zatočili 24 škverska dragovoljca

lora-odlazak2

Jedna od dramatičnih, a slabo ispričanih priča iz Domovinskog rata, dogodila se prije točno 22 godine u Splitu. O događaju koji je itekako značajan za obranu Splita, a u kojem su 24 škverska dragovoljca iz 114. brigade HV-a bila zatočena u Ratnoj luci Lora koju je u to vrijeme držala okupatorska JNA, malo se zna…

Jer, Dalmacija je tada gorjela pod žestokim napadima srbočetničkih jedinica, od Zadra pa do još uvijek opkoljenog Dubrovnika, a hrvatski branitelji i civili svakodnevno su imali žrtve, tako da je događaj iz Splita, u kojem srećom nitko nije poginuo, brzo utonuo u zaborav. A vrijedi ga se prisjetiti.

Krenuli po oduzeto oružje Teritorijalne obrane

Naime, temeljem Žitničkog sporazuma, u sklopu pregovora i nastojanja Kriznog štaba općine Split, kojim je predsjedavao Zvonimir Puljić (kasniji splitski gradonačelnik), ujedno i ovlašteni pregovarač Vlade RH, uz suradnju Miroslava Skoke iz 6. Operativne zone Split i Ivana Anića iz HRM-a, o povratu oduzetog naoružanja Teritorijalne obrane, oduzetog silom prilikom razoružavanja postrojbi TO u svibnju 1990. godine, prva službena primopredaja dogovorena je za 17. prosinca 1991. godine. Zadaća je utvrđena – to moraju odraditi pripadnici organizirane i iskusne postrojbe.

Kako su tada hrvatski obavještajci imali informacije da neprijatelj u svom posjedu ima poimenice sve naše vojne formacije, pokušalo se preko Civilne zaštite brodogradilišta iznaći anonimne ljude koji bi tu zadaću odradili.

Međutim, to se nije uspjelo, pa Stipe Bilokapić, zapovjednik 1. bataljuna 114. brigade HV-a, okuplja 22 dragovoljca bojne kojom je zapovijedao i pridodaje dva radnika Brodogradilišta Split, viljuškarista.

Presvukli se u odore Civilne zaštite

Za zapovjednika grupe određuje Gorana Kosora, koji zajedno sa članom zapovjedništva 114. brigade Jadrankom Krčumom u ime Kriznog štaba, vodi ovu akciju.

Grupa se presvukla u odore Civilne zaštite 18. prosinca 1991. ujutro , te se čekala zapovijed za pokret.

– Konačno oko 13 sati ušli smo u autobus koji nas je dovezao ispred kapije Lore, gdje su već bili poredani kamioni Jadrantransa s vozačima dragovoljcima ovog poduzeća – prisjeća se poručnik Goran Kosor, danas tajnik Udruge veterana Domovinskog rata Brodosplit.

– Neprijatelj je na sve načine odugovlačio početak, no konačno smo u koloni po jedan, uz temeljit pretres ušli u Loru i odvedeni do skladišta koji se nalazio na sjevernoj strani, uz cestovnu i željezničku prometnicu koja je vodila do same obale luke.

Uspjeli izvući sedam kamiona s oružjem

Kamioni su ulazili po jedan, kad jednog napunimo, on napusti Loru i formira kolonu koju je osiguravala Vojne policija HV-a, tek onda je mogao ući drugi. To vrijeme smo koristili za pauzu, a kamione smo punili u rekordnom vremenu, kao da smo osjećali da ne može sve ići glatko. Nakon natovarenih sedam kamiona došlo je do prekida rada – priča danas Goran Kosor.

U jednom trenutku, Niški specijalci, njih desetak, bez ikakvih oznaka pripadnosti i činova, do zuba naoružani, stavili su škverske dragovoljce pred zid skladišta, potom ih zatočili, te je počelo maltretiranje i ponižavanje.

– S uperenim cijevima psovali su nam ustašku majku, govoreći “j….. Hrvatsku i Hrvate”. Jadranku Krčumu odmah su oduzeli radio-stanicu s kojom je bio u vezi sa Kriznim štabom i odveli ga na ispitivanje. Vraćen je neozlijeđen. Uskoro je počela padati i kiša, a mi smo na istoj morali sjediti ispred zida.

Pukovnik koji je u ime JNA nadgledao ukrcaj nije imao nikakav utjecaj na Niške specijalce. Gore od kiše, a o čemu tada nismo mogli ni sanjati, dogodilo se s prvim mrakom tog dana.

Negdje oko 19 sati počela je provokacijska pucnjava od strane JNA prema pripadnicima 1. bojne 114. brigade koji su ratnu luku Lora držali u okruženju. Na žalost, naši suborci s druge strane žice su zbog nekoordinacije uzvratili, te je došlo do oružanog sukoba u kojem su s naše strane u Loru dolazili trombloni i minobacačke mine.

“Vodi ustašku marvu!”

Kako smo izgubili vezu s Kriznim stožerom, a sigurno su radili sve kako bi nas zaštitili, bili smo svjedoci da niški zapovjednik nije želio primati nikakve zapovijedi svojih nadređenih “preko žice”, kako bi on sam rekao, (s radio stanice se čulo “vodi ustašku marvu…”) već je osobno morao doći neki starješina JNA, kojem se zbog mraka nije vidio čin,  na kojeg se niški specijalac vulgarno obrušavao ne poštujući vojnu hijerarhiju – govori nam Goran Kosor.

Maltretiranje nije prestajalo. Pred zatočene škverske dragovoljce, stigao je i brkati starješina koji ih je 15 minuta snimao kamerom.

– Pucnjava je trajala do kasno u noć, kada su nas automatima natjerali u blatnjavi usjek pruge, kojim smo puzali prema istoku, gdje su nas zatvorili u skladište konzervi i nastavili maltretirati i provocirati, spominjući u psovkama Njemačku i Genschera. Govorili su nam “koliko značite svojima kad su satima pucali i po vama”.

Negdje u jutarnjim satima, 19. prosinca 1991. godine, došli su po nas, odveli nas na kapiju i uz detaljan pretres pustili iz Ratne luke Lora, gdje smo ušli u autobus i otišli u škversko zapovjedništvo na presvlačenje, vrući čaj i hranu, sretni što smo svi živi – kaže Goran Kosor.

Zatočenima pomogao promatrač EZ-a

Tog dana, po njegovu osobnom mišljenju, dio razloga što su ostali svi živi i neozlijeđeni pripada i Španjolcu, promatraču EZ-a, koji se nijednog trenutka nije odvajao od njih iako su ga Niški specijalci u više navrata pozivali na sigurno.

O ovome događaju ostala su dokumentirana i službena svjedočenja Zvonimira Puljića, predsjednika Kriznog štaba Općine Split, o zarobljavanju dragovoljaca koji su po nalogu Kriznog štaba u Lori preuzimali oružje prema Žitničkom sporazumu, te umirovljenog pukovnika HV-a Miroslava Skoke o zarobljavanju skupine pripadnika 114. brigade HV-a i dvojice djelatnika Brodograđevne industrije Split od strane JNA.

U Ratnoj luci Lora prilikom preuzimanja oružja Teritorijalne obrane, zarobljeni su Goran Kosor, Jerko Letica, Ivica Bubić (oca Davora), Frano Delić, Branko Mužinić, Toni Jurašin, Ante Kušeta, Pero Škarica, Ivica Bubić (oca Mate), Stipe Knezović, Tihomir Buković, Jure Rađa, Vlado Bilobrk, Jakov Vujević, Milenko Šućur, Neno Kuzmanić, Milenko Brdar, Pero Rogošić, Nikola Jurišić, Marko Brković, Tonči Boić, Joško Tadić (viljuškarist BIS-a), Marko Milić (viljuškarist BIS-a) i Jadranko Krčum.

Nakon što su ih JNA i niški specijalci 18. prosinca 1991. zarobili i zatočili u Ratnoj luci Lora, pušteni su idući dan u ranim jutarnjim satima, nakon čega su se nastavili boriti u Domovinskom ratu.

U Splitu poražena JNA Loru i grad je bila prisiljena napustiti 4. siječnja 1992. godine.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE

Autor: Uredništvo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

komunističkizločini.net

Glas Brotnja

Dragovoljac.com

KŠBU

Kamenjar.com

Direktno.hr

Sloboda.hr

Narod.hr

HKV

Braniteljski-portal.hr

HRsvijet

Dnevno.hr

Hrvatsko Nebo

Read previous post:
HEROJ I ZLOČINAC. General Mirko Norac ponovno u problemima?

Sjećate li se one priče iz Kraljevine Jugoslavije, navodno istinite, naime, osude vas na strijeljanje, nema veze ako ste pritom...

Close