SMRT JEDNOG OD NAJVEĆIH: Bitka na Kupresu za Andriju Marića bila je pogubna

Interventni vod, u čijem se sastavu nalazio i Andrija, zbog velike magle i snijega naletio je izravno na banjolučki korpus. Pogođena su dva džipa. U jednom je bio Robert Zadro, Blagin sin, a u drugom Andrija Marić. Pancirno zrno doslovno mu je odnijelo glavu.

Na jučerašnji dan, 10. 4. 1992. godine, herojski je život izgubio Andrija Marić. Njegov ratni put okončan je na Kupresu…

Interventni vod, u čijem se sastavu nalazio i Andrija, zbog velike magle i snijega naletio je izravno na banjolučki korpus. Pogođena su dva džipa. U jednom je bio Robert Zadro, Blagin sin, a u drugom Andrija Marić. Pancirno zrno doslovno mu je odnijelo glavu.

Andrija Marić, rodom iz Ivanjske pokraj Banja Luke, i prije rata je često posjećivao Borovo naselje u kojemu je živio njegov prijatelj Marin Mrdan. U Borovu se, tako, zatekao i tih prvih ratnih dana i odmah se prijavio kao dragovoljac, a Blago Zadro je u njemu prepoznao rođenog borca i izrazitoga individualca čije su ratne zasluge koje su često graničile s ludošću, mnogi branitelji pripisivali sebi.

Svoje znanje Andrija Marić je najbolje iskazao 14. rujna kada je JNA organizirala drugi pokušaj zauzimanja Vukovara napadom na Trpinjsku cestu. Marić i njegovi nalazili su se tada na Lipovačkom putu, na samom ulazu u Borovo Naselje. U dva dana, 14. i 15. rujna neprijatelj je ostao bez tridesetak oklopa. Nekoliko njih je uništio Andrija, a najveći dio skupina “žuti mravi”.

Andriju prati i jedna nevjerojatno topla priča koja potkrjepljuje izjave njegovih suboraca o humanosti koju je u sebi nosio:

“Andriji je pao u ruke neprijateljski vojnik, tenkist Siniša Jovanov iz Pančeva. Taj mali spasio se iz pogođenoga tenka i nekud se skrio. Pritajio se, slušao naše razgovore i nakon četiri, pet dana skrivanja u nekoj kući i vaganja tko je od nas najnormalniji, odlučio se predati Andriji Mariću. Bio je vojnik JNA. Ispričao je da je mobiliziran tek nekoliko dana prije, da su ih poslali kao janjad na klanje, da je razočaran, da to nije njegov rat, a Andriji se momak svidio pa nije dao da mu dlaka padne s glave. Ovaj mu je iz zahvalnosti stalno nosio punjenje za “osu” i pratio ga u stopu. Kasnije su postali pravi prijatelji, a Jovanov je teško ranjen i danas je invalid Domovinskoga rata. A Andrija… njega smo izgubili”.

Hrvat, heroj, humanist koji je zavolio neprijatelja

Evo što je o Andriji kazao Siniša Jovanov, spašeni srpski vojnik koji se priključio hrvatskoj vojsci:

“Proveo sam 2 do 3 dana u nekom špajzu u mraku, izgubljen i u strahu, onako gladan posegao sam za nekom tekućinom da ublažim žeđ… Mislim da je bio paradajz u boci, ali mi je poslije nekoliko gutljaja palo na pamet da je možda otrov! Slušao sam kako Hrvati često šetaju po dvorištu i čuo sam Marića i taj mi se čovjek činio smiren i dobar… Nakon nekoliko dana odlučio sam se predati pa šta bude… Čuo sam u dvorištu kako dečki razgovaraju, u špajzu sam ostavio pušku i izletio pred zbunjene gardiste koji su gledali od kuda sam se stvorio…Tražio sam Andriju Marića i tako sam odgovarao na svako pitanje… Sproveli su me u štab i tu su me ispitivali, ali i dalje sam inzistirao na tome da dovedu Marića ili ne govorim ništa…Prije dolaska u Vukovar, naši su pričali kako ustaše kolju djecu, kako presjecaju kablove s bandera i prže strujom po tenkovima, govorili su da je bolje se ubiti nego pasti živ u ruke ustašama… Od tih priča sam se uvijek znao naježiti… Ali, dok sam čekao da se Marić pojavi, primijetio sam da nema ustaša i da su svi vojnici zapravo dojučerašnji radnici, ratari i pošteni ljudi pa glava mi je još na ramenima, a ni šamar nisam dobio otkad su me zarobili! Na vratima se pojavio Marić i pita tko ga toliko treba i kada su pokazali na mene, gledao je zbunjeno i upita me da li se mi znamo od nekuda!? Rekao sam mu da ja njega poznam iz dolazaka u dvorište u kojoj sam kući bio sakriven. Na stol su stavili par konzervi i kruha.

Srknio sam sardine jako brzo jer par dana osim paradajza nisam ništa okusio. Andrija je sjedio nasuprot mene i gledao me kako proždrljivo trpam hranu u sebe i počeo: ” Imaš dvije opcije: prva je da te prebacimo u Bosnu, pa kud te volja i druga je da te predamo tvojima nazad.” Gledao sam zbunjeno jer sam očekivao da jedna od opcija bude metak u čelo i zdravo! Upitao sam Andriju: “Vi me nećete ubiti?” Gledali su svi zbunjeno u mene, a Andrija promrmlja: “Rekli smo ti opcije!” Pomislio sam, ako me vrate mojima, optužit će me za dezerterstvo i metak u čelo, a kuda dalje da idem. Skočio sam sa stolice i rekao Andriji: “Ja nazad ne mogu, a vi me nećete ubiti! Ako se gine, ginut ćemo zajedno!!!”

Siniša Jovanov, srpski vojnik, postao je najbolji prijatelj hrvatskoga heroja Andrije Marića. Priključio se Žutim mravima i obrani Vukovara. Andriju nikad nije prežalio.

Posljednja fotografija Andrije i Siniše

andrija-i-siniša

Foto Facebook

Jedan odgovor na “SMRT JEDNOG OD NAJVEĆIH: Bitka na Kupresu za Andriju Marića bila je pogubna”

  1. Ivan Dragovoljac napisao:

    Neka im je vječna slava i da se NIKAD NE ZABORAVE!.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

komunističkizločini.net

Glas Brotnja

Dragovoljac.com

Kamenjar.com

Maxportal

Direktno.hr

Sloboda.hr

Narod.hr

HKV

Braniteljski-portal.hr

HRsvijet

Dnevno.hr

Hrvatsko Nebo

Read previous post:
AGROKOR Alvarez napustio Hrvatsku, stručni tim ostaje Ramljaku na raspolaganju

Ante Ramljak, Vladin povjerenik za Agrokor jutros je oko osam sati stigao u Agrokorov toranj na svoj prvi radni dan....

Close