Na današnji dan 20. rujna 1991. godine dogodile su se bitke kod Pakovog Sela i Sedramića. Prije 30 godina izvedena je jedna od središnjih borbenih akcija na drniškom bojištu kojom je zaustavljeno napredovanje 9. kninskog korpusa prema Šibeniku i Unešiću. 

Nakon što su JNA i srpski pobunjenici 16. rujna 1991. poduzeli tenkovski i zračni napad na Drniš, Oklaj, Siverić i ostala drniška naselja, hrvatske obrambene snage koje su bile naoružane uglavnom lakim ručnim oružjem te s nešto protuoklopnih sredstava počele su se povlačiti na pričuvne položaje oko Drniša u namjeri da brane grad, piše radiodrnis.hr.

I većina Drnišana do 19. rujna 1991. napustila je svoje domove i povukla se prema Unešiću, Splitu i Šibeniku. Nove su obrambene položaje 4. bojna 113. brigade i 4. bojna 4. gardijske brigade te pripadnici policije postavili u Pakovu Selu i Sedramiću.

U namjeri daljnjeg napredovanja srpski neprijatelj je 20. rujna 1991. godine u ranim jutarnjim satima pokrenuo tenkovski napad preko Moseća u smjeru Šibenika. No, tenkovsku prethodnicu u Pakovu Selu dočekali su hrvatski bojovnici i nanijeli neprijatelju značajne gubitke u ljudstvu i tehnici. U bitci u Pakovom Selu JNA je imala uništen jedan tenk i jedan oklopni transporter, oštećena još tri tenka, više poginulih, veći broj ranjenih, a zarobljen je i major Stevo Krkljaš i 30 vojnika.

Dobro organizirana obrana hrvatskih branitelja napad je zaustavila i prisilila neprijatelja na povlačenje prema Žitniću. U ovim akcijama naše snage nisu imale gubitaka osim dvojice lakše ranjenih branitelja.

Neprijateljski poraz u Pakovu Selu, a potom u Sedramiću gdje je onesposobljen jedan neprijateljski tenk omogućio je braniteljima da jače učvrste obrambene položaje na toj crti bojišnice i učine ju neprobojnom za neprijatelja u njegovu nastojanju da se približi Šibeniku.

Stoga borbe u Pakovom Selu i Sedramiću, iako samostalne borbe, sastavni su dio sveukupne obrambene bitke za Šibenik u rujanskom ratu kojima je definitivno utvrđena drniška crta bojišnice.

Dodajmo kako borbenom skupinom MUP–a zapovijedao je Joško Mamić a zapovjednik 4. bojne 113. brigade Zbora narodne garde u kojoj su bili drniški branitelji zapovijedao je Josip Jukica. Za zapovjednika svih snaga u Pakovom Selu određen je policajac Ivica Aleksić, a snaga na području Sedramića Ivan Zelić zapovjednik 4. bojne 4. gardijske brigade.

Dana 20. rujna 1991. godine zapovjednikom svih borbenih snaga na drniškom području imenovan je Luka Vujić.

Do kraja 1991. godine na ovoj bojišnici bilo je više obostranih akcija, ali su obrambeni položaji uspostavljeni u jesen 1991. ostali nepromijenjeni do konca rata. Neprijatelj u svim ostalim ratnim godinama zapravo nije pokušao izvesti sličnu akciju.