6. svibnja 1942. Operacija Trio – što niste znali o vojnim bitkama u NDH?

06.05.2018. 09:54:40

Talijani su, naime, pod izlikom zajedničkog djelovanja protiv ustaničkih snaga htjeli iskoristiti operaciju „Trio” za ulazak u Sarajevo i istočnu Bosnu. To je bio samo dio talijanske zakulisne igre protiv države NDH, s ciljem proširenja svog utjecaja u onim dijelovima koje su zacrtali kao svoju interesnu sferu (a ona je sezala sve do granice sa Srbijom na Drini, uključivo Sandžak) Za vladu NDH ova je operacija predstavljala veliki uspjeh, koji je u potpunosti ispunio svoju političku svrhu – zaustavljanje Talijana južno od demarkacijske crte. Operacija Trio je bila prva velika protu-ustanička akcija Sila Osovine u Drugom svjetskom ratu na prostoru Nezavisne Države Hrvatske. Provedena je u dvije faze u istočnoj Bosni od 1. travnja do 13. svibnja 1942. godine. Cilj operacije bio je uništenje svih pobunjenika na prostoru između Sarajeva i rijeke Drine u istočnoj Bosni. Prema dogovoru, etape operacije bile su sljedeće: • Trio I – uništenje pobunjeničkih snaga između Han Pijeska, Višegrada, Goražda, Foče, Dobrog Polja i Sokolca. • Trio II – uništenje pobunjeničkih snaga u luku Drine, oko Srebrenika, te Vlasenice. • Trio III – uništenje pobunjeničkih snaga na planini Ozren, te između rijeka Krivaje, Bosne, i Spreče. Operacija nije postigla potpun uspjeh, a to je slamanje ustanka, zbog nekoliko čimbenika: kašnjenja talijanskih postrojbi, slabe koordinacije između njemačkih i hrvatskih zapovjednika s jedne strane te talijanskih s druge, kao i prikrivenih namjera jednih i drugih. No operacijom je ipak postignuta pacifikacija ciljanog područja, pobunjenicima su naneseni teški gubitci, te je među njima došlo do nepovratne podjele na velikosrpski nastrojene četnike i komunističke partizane. Zbog uspjeha operacije zapovjednik Crne Legije Jure Francetić je bio odlikovan Redom Željeznog trolista III. stupnja s hrastovim grančicama. Tijekom operacije, Dobrovoljačka vojska Jugoslavije (ostaci kraljevske vojske prve Jugoslavije), kao formacija je prestala postojati. Rekli smo, ustanici su bili nepovratno podijeljeni na četnike i partizane, te su stvari postale bitno jasnije i odvojenije. Do svibnja 1942., preostali četnici u istočnoj Bosni potpisali su sporazume o primirju i suradnji s vlastima NDH, iako će ti povremeno biti kršeni. U trenutku kada je započeta operacija Trio, zamor među pričuvnim postrojbama Domobranstva NDH bio je toliki da više nisu bile u stanju izvoditi napadna djelovanja većih razmjera, a novoustrojeni domobranski gorski zdrugovi još nisu bili spremni za borbu. Dio vodstva NDH smatrao je da nije sve još izgubljeno, te da treba pojačati Francetićeve snage i ovlastiti ga da otpočne samostalan prodor prema Drini. Francetić je prikupio sve raspoložive snage u Han-Pijesku i 1. travnja otpočeo s napadom. Pod njegovim zapovjedništvom u tom trenutku bile su ustaška I. i II. djelatna bojna, Pripremna bojna Sarajevo i II. željeznička bojna, a nešto kasnije pridružila im se i III. djelatna bojna Brčko, piše vecernji.hr Sve postrojbe bile su dobro popunjene, ljudstvo koje je velikim dijelom dolazilo iz istočne Bosne, gdje su četnici počinili masovne zločine, bilo je motivirano za borbu, a na učinkovitost i visok moral dodatno je utjecalo i novo naoružanje koje je zaprimljeno neposredno prije početka operacije. Prodor je bio neočekivano brz, čemu je u znatnoj mjeri zacijelo pridonio i sukob između četnika i partizana koji je na području istočne Bosne u tom trenutku bio na vrhuncu. Neposredno prije Francetićeva napada, snage NOP-a u potpunosti su nadvladale četnike pod Dangićevim vodstvom, a one postrojbe koje se nisu rasule ili povukle u Srbiju, stavile su pod svoje zapovjedništvo. Najjače snage NOP i DVJ-a bile su koncentrirane oko Han-Pijeska, ali unatoč tome Francetićev napad očito ih je u potpunosti iznenadio i još istoga dana zauzeta je Vlasenica. Nešto kasnije napadu su se pridružile i njemačke snage iz Zvornika, iako je i za njih ovaj prodor ustaških bojni predstavljao iznenađenje. Francetićev prodor prema Drini u potpunosti je ispunio ciljeve planirane operacijom „Trio II.“, a nakon početnog neodobravanja, njemačke snage odlučile su iskoristiti novostvorenu situaciju i otpočeti operaciju „Trio I.“ ne čekajući da talijanske snage dovrše svoje prikupljanje. Konačan ishod bio je izvlačenje glavnine snaga NOP-a, dok je kod većine postrojbi Dobrovoljačke vojske Jugoslavije (uglavnom četnici) došlo do osipanja i raspuštanja. Iako time jedan od postavljenih ciljeva operacije „Trio“ nije ispunjen (uništenje ustanika), za vladu NDH ova je operacija predstavljala veliki uspjeh, koji je u potpunosti ispunio svoju političku svrhu – zaustavljanje Talijana južno od demarkacijske crte. Operacija je imala i velik značaj za daljnji razvoj Ustaške vojnice, koja je zadobila prioritet u odnosu na Hrvatsko domobranstvo. Nezavisna Država Hrvatska (NDH), država koja je postojala u okviru osovinskoga poretka tijekom II. svjetskoga rata na području dijela današnje Hrvatske, BiH i dijela današnje Srbije; u njoj je uspostavljen ustaški režim, a politika joj je uvelike ovisila o odlukama Njemačke i Italije kao vojno-političkih pokrovitelja; nestala je nakon vojnog poraza Njemačke u svibnju 1945. NDH je nastala u jeku Travanjskoga rata i sloma Kraljevine Jugoslavije, a proglasio ju je preko radija vođa domovinske ustaške skupine S. Kvaternik 10. IV. 1941. pošto je V. Maček odbio ponudu Nijemaca da proglasi hrvatsku državu unutar osovinskoga sustava. Od svojega povratka u Hrvatsku 15. IV. 1941. do početka svibnja 1945. na čelu NDH bio je poglavnik A. Pavelić, koji je kao vođa ustaškoga pokreta već od početka 1930-ih djelovao na rušenju Jugoslavije i uspostavi neovisne hrvatske države (enciklopedija.hr, Leksikografski zavod Miroslav Krleža)

Autor: