Hrvatska je puna "genijalaca" talentiranih za mlaćenje prazne slame i bedaste, jalove rasprave koje nemaju ni svrhe ni logike. Ni veze sa zdravim razumom. Dokazuje to i ova najnovija trakavica oko promjene teksta državne himne, 'Lijepe naše' koju smo jedva čekali slobodno zapjevati i 1990. godine, hvala Bogu, to i dočekali.
I nikad nam u njoj nije ništa smetalo. S pravom smo se dičili time kako imamo jednu od najljepših himni, pjesmu skladnih stihova i melodije koja nije ni ratnička ni ratoborna, nego slavi ljepotu Domovine i ljubav prema rodnoj grudi.
E, ali ne bi mi bili mi kad bi mirovali. Nama (uz časne izuzetke) vrag mira ne da i uvijek se i uporno hvatamo (uglavnom) tema koje nas razdvajaju i stvaraju među nama konflikte i prijepore - na opću radost onih koji nam nisu skloni i čiji posao tako sami odrađujemo.
Malograđanština, ograničenost, glupost, zatucanost, idiotizam, nazovite to kako hoćete i nećete pogriješiti. Prvaci smo svijeta u podjelama, razmiricama, sukobima. I iscrpljujemo se ne rijetko na trivijalnim, potpuno nevažnim stvarima, dok kraj nas prolaze teme od vitalnog značenja za naciju i državu. To je naša realnost. I nisu za sve krivi mediji. Svatko od nas ima svoju glavu i trebao bi (barem povremeno) koristiti mozak. Razmišljati i donositi zaključke. A ne dopuštati mešetarima i manipulatorima da nas poput ovaca natjeraju u tor i manipuliraju s nama kako im drago.
Uvjeren sam da i ova u suštini plitka i prozirna epizoda oko promjene himne nije slučajna. I da sve to što se događa ima svoju svrhu.
Pa kad je već tako, da stvari dotjeramo do apsurda.
Evo, pokušat ću se staviti u ulogu zagriženog lokal-patriota i pitam: zašto u državnoj himni nema rijeke iz moga kraja? Kakve su to privilegije, da neki mogu "ugurati" u njezine stihove svoje rijeke, a mi ne možemo? Jesmo li mi manji Hrvati od onih koji žive kraj Save, Drave, Dunava ili Jadrana? Sad će i Međimurci (po svemu sudeći) "utrpati" Muru u himnu, a ja se pitam, što je s ostalim rijekama? Zar su Vuka, Bosut, Krka, Zrmanja, Kupa, Korana, Bednja, Una, Orljava, Odra, Plitvica, Cetina, Glina, Sutla, Lika, Krapina i ostale naše rijeke manje vrijedne od već spomenutih koje su završile (ili će tek završiti) u stihovima 'Lijepe naše'?
Pa onda dalje (pitam ja kao žestoki lokal-patriot), što ćemo s planinama? Tko ima pravo izostaviti Dinaru, Velebit, Biokovo, Bjelolasicu, Ćićariju, Ivanščicu, Psunj, Papuk, Kalnik, Kamešnicu, Žumberačku goru?
A jezera? Zar se ona ne zaslužuju spomenuti? Barem Plitvička, Vransko, Kopačevsko, Modro, Crveno, Baćinska jezera, Boroš Drava?
A znamenite osobe? Zar one doista nisu zaslužile spominjanje u himni - počevši od Vojnomira, Ljudevita Posavskog, Ratimira, preko Višeslava, Borne, Mislava, Trpimira, Zdeslava, Domagoja, Branimira, Tomislava, Zvonimira, Zrinjskih i Frankopana, Šubića, do današnjih dana?
A šume? Do šuma, dragi moji Hrvati (svih vrsta i boja, koliko god da vas ima) još nismo ni stigli! Nacionalni parkovi? Što je s njima? Pa onda, što je sa značajnim gradovima? Gdje su regije u cijeloj toj priči? Zar Lika, Slavonija, Zagorje, Međimurje, Dalmacija, Primorje, Istra, Gorski kotar nisu zaslužili biti spomenuti u himni?
Dakle, kao što se vidi iz priloženog (a spomenuto još ni iz daleka nije sve!), problem je višeslojan, vrlo složen i osjetljiv!
Ne bude li rijeka iz moga zavičaja (ili barem planina za koju sam emotivno vezan od djetinjstva) završila u himni, nema šanse da je ikad više u životu zapjevam!
I što me briga što je i kako pisao Mihanović 1835. godine u 'Danici'? Kao da je on znao koliko je nama Hrvatima potrebno jedinstvo!? Jer, da je znao i bio svjestan toga, spomenuo bi u pjesmi svaku regiju, rijeku, planinu, jezero, šumu, grad…a ne ovako!
A sad, nakon ovog izljeva lokal-patriotizma, da se opet vratim u normalu i kažem još nešto:
Onaj komu je za osjećaj pripadnosti hrvatskome narodu i hrvatskoj zemlji potreban hvalospjev i veličanje i tko to ne nosi u srcu, badava svi stihovi i rime ovoga svijeta.
Domoljub se ne postaje. To nije vještina, talent, zanat, profesija ili prirođena (evolucijom stečena) osobina. Ono se ne uči niti se stiče. S tim osjećajem se rađaš ili ne. Imaš ga ili nemaš.
Ako ti ljubav prema svome Rodu i Domovini ne kola venama, to se ne može ničim nadomjestiti - pa ni stihovima himne, kakvi god bili.
Zlatko Pinter
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.