Aco Srbijanac sin JNA časnika ponositi je srpski promotor u Zagrebu i Hrvatskoj

21.06.2015. 14:15:57

RAZBIJEN NAJVEĆI STANKOVIĆEV MISTERIJ: Aco Srbijanac sin JNA časnika ponositi je srpski promotor u Zagrebu i Hrvatskoj Stankovićevi korijeni vruća su tema u dijelu medija.

Zanimljiva priča o poznatom voditelju javne televizije Aleksandru Stankoviću proširila se dijelom hrvatskih medija, ali i po internetskom prostranstvu. Vječni je misterij u dijelu javnosti porijeklo ovog zajedljivog voditelja, koje je izgleda napokon vrlo detaljno otkriveno. Pomogao je u tome, svjesno ili ne, sami Aco gostujući na leskovačkom festivalu Think thank town gdje je predstavio dvije knjige – Aca i sto faca i Igor Mandić na mjesecu. Domaćini skupa naglasili su da pozdravljaju svojega zemljaka Srbijanca Acu, najboljeg promotora Srbije usred Zagreba i Hrvatske. Njegov pokojni otac bivši je časnik JNA, Dobroslav, koji korijene vuče iz Leskovca, odnosno sela u općini Bojnik. U Leskovcu i danas živi Stankovićeva sestra Slađana Simonović koju često posjećuje i s kojom je kao svaki pravi brat u čestom kontaktu.

Ponos Hrvatske radiotelevizije

Kao vojno lice, Stankovićev se otac zatekao na službi u vojvođanskoj Bačkoj Topoli gdje se Aleksandar rodio. Rano ostaje bez oca te s majkom Hrvaticom iz Zagorja najprije seli u Karlovac, a zatim i u Zagreb. Široj hrvatskoj javnosti Aco Stanković znan je kao ponos Hrvatske radiotelevizije, za čiju je emisiju rezerviran udarni termin nedjeljom nakon ručka. U to vrijeme Stanković nas u emisiji “Nedjeljom u 2″ časti zajedljivim komentarima i upadicama rezerviranim mahom za njegove neistomišljenike. I kada ne vodi, Aco izjavljuje pojavljujući se svako malo u nekom mediju gdje također iznosi razna stajališta, ne snoseći pritom nikakve sankcije, dok s druge strane njegovi kolege s televizije svako malo bivaju kažnjeni radi svojih javnih nastupa i istupa izvan Prisavlja. Zanimljiv je tako njegov biser iznesen za RTS povodom dokumentarnog zapisa “Oluja” u kojem su se bavili životom Srba nakon ove vojne operacije. Ključno pitanje na koje se pokušavao pronaći odgovor bilo je tko će po oslobođenju generala odgovarati za zločine nad Srbima. Kroz zapis su se tako mogli čuti komentari brojnih sugovornika, a za mišljenje je iz neznanog razloga upitan i Stanković.

‘Ja sam, zapravo, anacionalan’

– Ljudi ne žele izraziti nacionalnu opredijeljenost zbog neugode. Ja nemam taj osjećaj, iako se zovem Aleksandar Stanković. Ja sam, zapravo, anacionalan i meni se, pravo da vam kažem, pomalo gade i Srbi i Hrvati – rekao je te prigode Stanković. A i kroz njegove emisije moglo se čuti provlačenje teze da je u Hrvatskoj provedeno etničko čišćenje Srba, koji su 1995. mimo svoje volje napustili našu zemlju. O svojoj biografiji Stanković je i sam progovarao. Doduše, veoma rijetko. Jedne prigode otkrio je da doista ima zagorske krvi jer majka mu je iz Lobora kojega je često posjećivao kao dijete. No, i te prigode za lokalni zagorski medij otkrio je da je Zagorac tek na pola. Zato su o Stankoviću mnogo toga otkrili mediji u Subotici dičeći se svojim potomkom.

Subotički mediji vide ga ovako

– I pored pretpostavke, da onaj ko je iz Srbije i nosi srpsko ime, verovatno jeste Srbin, Stanković je uspeo da izgradi uspešnu karijeru u sred Zagreba, ne odričući se svojih liberalnih stavova, na prilično nacionalno tendencioznom HRT-u. I to hodajući pravo. To mogu samo najsnažnije ličnosti. Ako je Stanković u Szabadki živeo samo svojih prvih sedam godina, jedan njegov vršnjak iz Subotice koji je u međuvremenu postao medijski mag, svoj rodni grad je napustio sa dvadeset i nešto. Goran Rotim (1969) jeste jeo novinarski hleb ali su njegove ambicije visoke, a to je diplomatija i mesto ravnatelja (direktora) hrvatske televizije. Njegovi drugari iz Subotice pamte da je oduvek pretendovao i zauzimao najviše pozicije, bilo kao predsednik razreda ili u pionirskoj i omladinskoj organizaciji. Bio je deo podmladka Radio Subotice, zajedno sa Tonijem Bedalovim, Jasnom Šarčević i drugima iz omladinskog programa koji su spremani da naslede svoje starije kolege. Ko zna šta bi dalje bilo da nije izbio rat. Gorana su Subotičani ubrzo prepoznali na hrvatskoj televiziji kao ratnog reportera sa one strane bojišnice (fronta).

 Nakon rata brzo napreduje u struci i postaje zamenik glavnog urednika informativnog programa HRTa. Od 2008. godine je urednik spoljnopolitičkog magazina „Paralele“. Pre nekoliko godina bio je veoma blizu povratka u Suboticu, ali tada kao hrvatski konzul. Do toga nije došlo ali ćemo još čuti za njega, to je sigurno – kazivalo se veoma autentično u subotičkim medijima.

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.