Oni koji su bili prvi kad je trebalo, koji su stvorili hrvatsku državu, na žalost, i dalje ne zanimaju aktualnu hrvatsku Vladu, koja, na čelu s ministrom Slavkom Linićem, bez nekih jasnih kriterija, ovim putem preko Zakona o predstečajnoj nagodbi, odnosno Zakona o legalnoj pljački državnog proračuna i malih poduzetnika, kako ga sve više nazivaju pojedini mediji, određenim tvrtkama ili bolje rečeno podobnim pojedincima, otpisuje milijarde kuna nepodmirenih potraživanja. Popisa onih kojima je država i na ovaj način pogodovala, naravno, nema, ali smo posve sigurno da su i ovog puta, kad "crveni" dijele, hrvatski branitelji ostali kratkih rukava. Ako je primjerice netko od ljudi koji su puškom branili i obranili hrvatsku državu, u želji da svojim radom pokrene neki obrt ili tvrtku, a nakon toga došao je u iznimno teške financijske i druge probleme, svi su mu okrenuli leđa, pa su mnogi od takvih brzinom munje završili na sudu, a nemali broj i na robiji. Sjetimo se samo onog nesretnog hrvatskog branitelja Dragana Prebega (35), oca šestero djece, koji se usred Zagreba zapalio u svojem osobnom vozilu jer nije bio u mogućnosti platiti 12.000 kuna poreza! Nakon ovog strašnog čina, iz Porezne uprave su mrtvo-hladni poručili da mu nisu mogli stornirati dug za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, koje nije uplaćivao, iako je otvorio obrt za trgovinu, koji nikad nije proradio. Nije znao da ga mora i zatvoriti kako ne bi morao plaćati doprinose. Draganova sestra koja je iz neposredne blizine promatrala kako se njezin brat pretvara u buktinju, dotrčala je do njega i uzviknula: "Izgubila sam muža, zar moram i tebe?" Država mu jednostavno nije željela izaći u susret (što na žalost nije jedini takav slučaj) dok danas ministar Linić i njegovi kompanjoni, pravdajući se da otpisom dugova pretežno određenim hrvatskim tajkunima, po prijateljskoj i političkoj vezi, otpisuju milijunske dugove. Ako se već i na taj način željelo pomoći vlasnicima pojedinih posrnulih tvrtki, onda je kriterij za sve trebao biti jednak, a prvenstvo su trebali imati ljudi koji su došli u probleme, a stvorili su hrvatsku državu. Eto, jedan tajkun kakav je Todorić (ali i ne samo on), od države neprestano prima iznimno velika financijska sredstva, za razne poticaje i slično, jer ima na tisuće zaposlenih. Kad mu jednog dana država zatvori "pipu", pa kad mu prestane darovati milijune i milijarde kuna, on će vjerujte pod hitno otpustiti veliki broj radnika, pod izgovorom da je želio sve najbolje, ali eto, država ga ne želi pomagati, odnosno ne želi i dalje uzdizati njegovo enormno bogatstvo koje je stekao u vrijeme kad je krv tekla našom Hrvatskom, a on se nije javio niti je bio pozvan na branik Domovine, već je u to najteže vrijeme, na ovaj ili onaj način stjecao bogatstva, kakva u jednoj Americi ili Njemačkoj ne bi mogao ostvariti da je živio tristo godina! Pa, kad se već toliko obogatio, mogao je barem svojim novcem sagraditi, ako ništa drugo jednu bolnicu za ljude koji su umjesto njega bili prvi kad je trebalo, koji su dali krv za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Ali ne, to njega ne zanima, baš kao ni jednog Ivića Pašalića, koji je za razliku od raznih todorića čitavo vrijeme na početku stvaranja države bio na i oko vlasti. Naime, ovih se dana pojavila vijest da "Kapital konzalting", tvrtka u vlasništvu ovog "nacionalnog" i velikog Hrvata, unatoč bokadi računa još od srpnja 2012. i obvezama od 257 milijuna kuna, ne će završiti u stečaju, što je također rezultat predstečajne nagodbe. Čak 147,6 milijun kuna Pašalić će vratiti Hypo kojem je dužan prepuštanjem (čujte sad ovo!) svojih 250 neprodanih nekretnina, od toga 192 stana sagrađena u naselju O2 u Odranskoj Zavrtnici pokraj Zagreba. Ondje je ovaj liječnik, koji je sve do 1991. jedva sastavljao kraj s krajem (bio je "seoski" liječnik u bolnici Klenovnik pokraj Varaždina), sagradio ukupno 340 stanova, od kojih je prodao manje od pola. I umjesto da završi u Remetincu, da ga netko pita: "Kako si gospodine Pašaliću stekao prvi milijun eura?", uskoro će se nastaviti baviti prodajom drvenih paleta (na kojima zarađuje čak 25 milijuna kuna godišnje!), te nekakvom energetskom obnovom. A branitelj Prebeg se za 12 tisuća nepodmirenog državnog duga zapalio i umro u najtežim mukama. Gdje ste tada bili razni todorići i pašalići, gdje ste bili svi vi linići, koji toliko skrbite za hrvatske radnike, što niste pomogli jednom hrvatskom branitelju u vezi iznosa kojeg vi i vama slični vjerojatno potrošite za neki osrednji ručak s svojim kompanjonima? U velikim dugovima je i tvrtka Europress Holding, medijsko carstvo nekakvog bivšeg partijskog kadra Ninoslava Pavića. Ali, ne brinite, i on će se izvući, i njemu će država i drugi pomoći, otpisat će mu nemale dugove, ali za hrvatske branitelje i stradalnike hrvatskog Domovinskog rata nema oprosta, kao što nema oprosta ni pomoći za tjednike poput "Hrvatskog slova" i slične, koji njeguju hrvatsku kulturu. Država više daje za Pupovčev tjednik "Novosti" čija je glavna zadaća "uništi sve što je hrvatsko", nego za one koji se i dalje bore za očuvanje i nezaborav hrvatske povijesti. S druge pak strane, kad su hrvatski branitelji u pitanju, njima se, kako rekosmo, gotovo ništa ne oprašta (Veljko Marić je i dalje u srpskom zatvoru.). Tako imamo najnoviji primjer da su ovih dana Županijsko državno odvjetništvo i Županijski sud u Osijek abolirali srpskog četnika Slobodana Jurišića, koji je na zgražanje Udruga proisteklih iz hrvatskog Domovinskog rata, oslobođen progona prema Zakonu o općem oprostu, umjesto da odgovara za ubojstvo dvaju hrvatskih vojnika. I dok se četnici iz 1991. aboliraju od kaznenog progona, istovremeno se protiv hrvatskih branitelja vode procesi – na svim razinama. Kakva je to politika i zašto se to radi? Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) Izvorni članak pogledajte OVDJE