To je onaj dio povijest koji se nikada ne zaboravlja u sjećanju jednog naroda i zato smo i danas ponosni na svoje heroje, domovinu i neovisnu državu.
- Njegovanje sjećanja na "Oluju", na junaštvo i patnju njezinih sudionika, ali i njegovanje sjećanja na tragične prilike u našoj zemlji u godinama koje su joj prethodile - godinama velikosrpske agresije i terora - nužni su nama i našim susjedima kako se ratovi ne bi ponovno vratili na naše prostore i kako bi bio ostvaren ideal svih nas: da "Oluja" bude u povijesti zabilježena i zapamćena ne samo kao pobjednička i odlučujuća, već i kao "posljednja hrvatska bitka", stoji zapisano u saborskoj Deklaraciji o „Oluji" iz 2006. godine.
Više nitko ne dvoji kako je „Oluja" uz „Bljesak" bila ključna akcija kojom je definitivno okončana velikosrpska agresija na Hrvatsku, a nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, progonstva pola milijuna ljudi, svakodnevnih neprijateljskih oružanih provokacija, granatiranja i uništavanja cijelih gradova i sela te brojnih neuspješnih pregovora s pobunjenim Srbima, Hrvatskoj nije preostalo ništa drugo nego vlastitom oružanom silom osloboditi hrvatski teritorij kada već međunarodna zajednica to nije željela.
Bitka svih bitaka, tako se često naziva vojno-redarstvena akcija "Oluja", koja je započela 4. kolovoza 1995. kada su Hrvatske oružane snage pokrenule akciju kojom je u manje od 48 sati oslobođeno 80 posto okupiranog hrvatskog teritorija, a ujedno označen i početak cjelovitog oslobođenja RH.
Bilo je jasno da je agresoru došao kraj, no neki među Srbima tješili su sebe i druge:
- Mi nismo pred porazom, niti ćemo doživjeti poraz. U to sam uvjeren, jer imamo snage, sasvim dovoljno snage da se suprotstavimo našem neprijatelju koji nije toliko jak kao što se želi prikazati. Oni jesu udruženi, i Muslimani i Hrvati, jer im to diktira Amerika i Njemačka. Ali nisu od nas jači, ja to tvrdim. I znam da su srpski borci uvijek bili bolji pa će biti bolji i sada - hrabrio je ovako Milan Martić svoje vojnike prije 19 godina. Uzalud, naravno.
Podsjetimo, u četiri sata ujutro počela je "Oluja". Već idući dan, 5. kolovoza, oko deset sati ujutro u do tada okupirani Knin prvi su ušli pripadnici 4. i 7. gardijske brigade. Točno u podne tadašnji predsjednik Franjo Tuđman građanima je objavio vijest da je Knin oslobođen. Na kninskoj se tvrđavi ponovno zavijorila hrvatska zastava. "Zastava ovdje znači dovršenje djela uspostave suverene i nezavisne Republike Hrvatske", rekao je predsjednik Franjo Tuđman. Gradovi su oslobađani jedan za drugim, a operacija je rađena u dogovoru s Armijom BiH pa su se u jednom trenutku dvije vojske sastale na rijeci Uni.
Oslobođanje Knina izazvalo je oduševljenje diljem Hrvatske, budući da je taj grad bio središte i simbol srpske pobune koja je počela u ljeto 1990. blokadom hrvatskih prometnica, a s vremenom je prerasla u zvjerske napade na hrvatske gradove i sela te ubijanje i protjerivanje nesrpskog stanovništva, u čemu je lokalnim Srbima pomagala JNA i „dobrovoljci" iz Srbije.
U vječni spomen na tih 84 sati, na 174 poginula i 1 430 ranjenih hrvatskih branitelja Hrvatski je sabor samo godinu dana kasnije 5. kolovoz proglasio državnim praznikom kojeg sutra obilježavamo 19. put. No, za razliku od godina ranije kada je nad Hrvatskom visio Damoklov mač optužnice protiv trojice hrvatskih generala, prošle su se godine na obilježavanju Dana pobjede svojim vojnicima konačno pridružila i dvojica najviših zapovjednika same operacije - generali Ante Gotovina i Mladen Markač.
Nažalost, mnogih aktera te veličanstvene pobjede više nema. Tadašnji predsjednik države Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak, načelnik glavnog stožera HV-a general Zvonimir Červenko odavno su mrtvi, ali nakon godina osporavanja i priznanjem Haškog suda kako u oslobađanju Hrvatske nije postojao nikakav zločinački pothvat, što su uporno proturali ne samo neprijatelji nego i neki od najviših hrvatskih dužnosnika, vrijeme je da se ovaj dan vrati onima koji su najzaslužniji za hrvatsku slobodu i neovisnost – hrvatskim braniteljima, a da se o pokojnom predsjedniku i njegovim najbližim suradnicima govori s dužnim pijetetom kao o vođama pobjedničke Hrvatske vojske jer sjećanje na najslavnije dane novije hrvatske povijesti među građanima ove zemlje ostaje zauvijek.
Možda najbolju ocjenu tih vremena je svojevremeno dao bivši američki veleposlanik u RH Peter Galbright jedna od najupućenijih osoba u sve što se događalo prije i poslije „Oluje" jer je kao tadašnji veleposlanik SAD znao i za njenu pripremu i za njenu provedbu a u sjećanju je ostala njegova vožnja na traktoru srpskog zbjega koji je napuštao Hrvatsku. Iako je bio žestoki kritičar onoga što se događalo nakon akcije, Galbright je priznao:
- Hrvati moraju znati da je ono što su učinili bez presedana u novijoj povijesti jer su pobijedili u ratu, a svejedno su izručili svoje generale. SAD to, primjerice, nikada ne bi učinile. A što se tiče optužbi za etničko čišćenje, njega sasvim sigurno nije bilo jer HV nije nikoga protjerala budući je srpsko stanovništvo samo pobjeglo, ustvrdio je Galbright.
- Nema nikakve sumnje da je „Oluja" jedinstvena, pobjedonosna vojna operacija. Veličanstvena je po tome što je bila djelo naših ljudi i zato mora imati primjereno mjesto i u društvu i u sjećanju ljudi jer su to veliki povijesni trenutci kakvih jedan mali narod kao što smo mi nema mnogo u čitavoj svojoj povijesti, smatra upravo general Stipetić.
- Autor: Dražen Boroš
- Photo: Matija Vasiljevski
Izvorni članak pogledajte
OVDJE
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.