Hrvatska ženska rukometna reprezentacija, bez obzira na poraz od Norveške od 36:25 u drugom kolu II skupine, može se plasirati u polufinale Europskog prvenstva. Najsigurniji put do tog uspjeha bila bi pobjeda protiv Njemačke s kojom će naši rukometaši igrati u utorak od 18.15 sati

Hrvatska ženska rukometna reprezentacija pobrinula se da nam kraj ove tmurne 2020. godine bude puno, puno sretniji. Jer iskreno, malo tko izvan rukometnih 'voda' nije mogao ni pomisliti da bi se naši igrači mogli pokazati u tako dobrom, prvenstveno rezultatskom izdanju.

I sada, s četiri pobjede u pet utakmica, uz priliku da sami odluče plasman u polufinale, naši rukometaši zaslužili su naslovnice.

Među onima koji s velikom radošću prate uspjehe iz Danske je i Maida Arslanagić , bivša proslavljena reprezentativka, s više od 100 nastupa u dresu Hrvatske, te među sretnicima koji su bili s rukometnom reprezentacijom na (jedinim) Olimpijskim igrama 2012. u Londonu. .

Njezina reprezentativna karijera započela je 1999. godine, kada se pridružila seniorkama, i trajala je do 2012. godine.

A tih godina vodili su je mnogi izbornici, poput Josipa Šojata, Zdravka Zovka, Vladimira Canjuge ... I zato sigurno može (pre) procijeniti što Nenad Šoštarić sada radi s ovom generacijom rukometaša.

'Očito se puno promijenio kao trener. Naravno, nabolje. Jer sam i s njim tijekom igračke karijere surađivao. A kako se sve razvija, tako i treneri ‘rastu’ jer rade na sebi. U prošlosti su treneri puno više vikali i vikali, a to danas ne uspijeva. A onda se minutu odmora izgubila u vrevi i znate kako se nositi s djevojkama .. Nježno, lijepo, lijepo objašnjeno. I sad vidite koliko je Šoštarić miran i smiren. Jer on očito jako dobro poznaje te igrače, s kojima radi u klubu ', objasnila nam je danas 36-godišnja Maida Arslanagić jedan od najvažnijih detalja koji je donio ovaj (rezultatski) pomak.

Kći velikog rukometnog stručnjaka Abas Arslanagića, koji je najčešće igrao na poziciji 'lijevog vanjskog', primijetila je veliku novost, odnosno potrebnu psihološku stabilnost.

'Nekad smo se divili Skandinavcima koji su uvijek igrali s osmijehom na licu, bilo da su primili gol ili ga postigli. A sada je to vidljivo i kod naših djevojaka. Dakle, uživati ​​i imati užasno puno samopouzdanja '. 

• 
• 
• 
• 
• 
• 

• Ali, iskreno, jeste li vjerovali u tako pobjednički niz naših igrača?

  'Pa, bit ću iskren, vjerovao sam im u rukometnom smislu, u njihovo znanje, ali da sam očekivao točno četiri pobjede u pet utakmica, nisam. Možda je Hrvatska veliko iznenađenje za sve na Euru, ali vjerujem u ove djevojke, a sada je jasno da će uz neko pojačanje iz Podravke ova generacija imati uspjeha u narednim godinama. Dobra stvar ovog Eura bila je što nije bilo prijateljskih utakmica, pa nas protivnici nisu mogli analizirati. Uz to, većinu reprezentacije čine djevojke koje igraju u hrvatskoj ligi, a kako za njih nema mjesta, čak i ako to netko želi gledati, tada mogu vrlo malo doznati o našim igrama. A možda je to najveći razlog zašto su iznenađenje za sve ostale ', dodala je Maida Arslanagić, koji je igrao za Lokomotivu (klub koji se nekada zvao Kraš), španjolski Union-Ribarroja, danski Kolding i francusku Nicu. Igračku karijeru završila je u katarskom Al Saddu, gdje je osvojila posljednji trofej.

  No, nije se odmakla od rukometa.

  'Radim s djecom s teškoćama u razvoju, odnosno vodim rukometni program' Moje pravo na rukomet '. A to znači da na ovu djecu, u dobi od šest godina i više, pokušavamo prenijeti ljubav prema sportu, rukometu ... Istina, ovdje nije lako, jer, recimo, u Danskoj gotovo svaki klub ima takav program, dok kad smo još u povojima. No, među mnogim sportašima postoji dobra volja, pa su nam ambasadori Domagoj Duvnjak i Jelena Grubišić (op.a. jedan od najboljih vratara svijeta), a sada su se ovom programu pridružile i bivše rukometašice Ivanka Momčilović, bivša Hrgović, Vesna. Milanović Litre, Andrea Čanađija, bivša košarkašica Ana Lelas ... Mnogi nam pomažu donacijama, dresovima, loptama. Do ove koronske krize imali smo priliku trenirati u školama, ali sada smo morali malo ograničiti program, pa umjesto tri puta tjedno, kada smo vježbali sat i pol, sada treninge održavamo jednom tjedno. Ali svi vjerujemo da ćemo se vrlo brzo vratiti u normalu '.