Na Trgu doktora Franje Tuđamana, a preko puta propale tvornice Kamensko, već šestu noć spava stotinjak pirotehničara. Ostali spavaju po kućama svojih kolega iz Zagreba, kod bliže i dalje obitelji, po podovima u prostorijama HVIDRE i Udruge specijalne policije. Da nema gradonačelnika Milana Bandića i predsjednika Udruge specijalne policije Josipa Klemma bili bi, kažu, doslovno gladni i žedni jer neki od njih nisu dobili plaće ni dnevnice. U štrajku ih je ukupno 300-tinjak, a i oni koji nisu u štrajku daju im podršku. Hrvatska je svečano ušla u Europu zajedno sa svojih najmanje još 90 tisuća mina skrivenih u 673,20 četvornih kilometara minski sumnjivog područja. Minama i neeksplodiranim ubojitim sredstvima 'zagađeno' je 96 gradova i općina u 12 županija. U Hrvatskoj je postavljeno više od 16 tisuća oznaka 'Pazi mine' odnosno 'Minski sumnjivo područje'. Od 1998. do danas od posljedica stradavanja u minskom polju poginulo je više od 500 hrvatskih građana. Pirotehničara je poginulo 60, a njih 260 je ranjeno. Neki su ostali trajni invalidi. Svoj život svakodnevno stavljaju na kocku, penju se kamenjarima i šumama, gaze po blatu, rade po snijegu i mrazu, ali i na paklenim vrućinama odjeveni u pancirke i ostalu tešku opremu. Neki taj posao rade za 5, neki za 6, neki za 7 tisuća mina. U cijeloj Hrvatskoj ima oko 500 pirotehničara, ali ne rade svi za jednaku plaću. Najbolje su plaćeni oni koji rade u državnoj tvrtki Mungos i Hrvatskom centru za razminiranje. No, njih više od 300 radi u 30-ak privatnih firmi za razminiranje, koliko ih se otvorilo otkad je država razminiranje prepustila privatnom sektoru. Gazde tvrde da za njih novca nema. I da ne bi smjeli štrajkati. Zato su ih i tužili na Županijskom sudu. Kažu, štrajk je ilegalan. Presuda se očekuje u utorak, 2. srpnja, u 9 sati. Sve što oni traže je kolektivni ugovor prema kojem bi svakom piroteničaru bila zagarantirana minimalna plaća od oko 7 tisuća kuna neto. Je li to puno za rizik kojem se izlažu i uvjete rada u kojima rade, stalno na terenu, i stalno s glavom u torbi? Ponajviše, je li to puno za plemeniti posao, za Hrvatsku očišćenu od mina kakva će iza njih ostati? Koliko još ljudi treba poginuti da mjerodavni ozbiljnije shvate da bi svima u Hrvatskoj trebalo biti u interesu imati zemlju očišćenu od mina?