S tim u svezi, čujem da će dva predsjednika, Mesić i Josipović, predložiti Zakon o životnom partnerstvu s komunizmom, Zakon o održanju ideje Jugoslavije u novim okolnostima te Zakon o zastari komunističkih zločina počinjenih na Bleiburgu i Križnim putovima.
Da su ta tri zakona potrebna i hitna, jasno je svakom normalnom hrvatskom građaninu koji želi živjeti u zemlji jasnih pravila i pravne sigurnosti. Jer bez navedenih zakona, sve što radi ova crvena vlast i njezini politički oligarsi – izvan zakona je, izvan vremena i prostora i izvan razuma. A da se rečeni zakoni mogu progurati kroz Hrvatski sabor u većinskom crvenom sastavu, također je izvan sumnje. Pa progurani su u zadnje vrijeme i lošiji, progurana je i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima s državama Europske unije s odredbom da se može suditi samo jugoslavenskim udbašima koji u Hrvatskoj djeluju od 2002. godine.
A da sve ovo što pišem nije satira nego lijepa naša realnost, eto i dokaza: prvi zakon temelji se na praksi koja pokazuje da crvena klatež ne namjerava raskinuti s komunističkim mentalitetom, a taj veli da je Partija najpametnija, najsposobnija, da je Partija jedini
arbitar, da su građani stoka, da su zakoni papiri pro forma, da je Ustav krpa, da su intelektualci bagra (osim poštenih poput Kapovića, Matvejevića ili Puhovskog), da mediji trebaju služiti Partiji ili ih ne će biti (zakon o 25.000 riječi), da je Crkva u Hrvata neprijatelj koji uz to štiti zločince (Milanović), a laže kad zine (Jovanović), da djecu u školama treba drilati državnim (čitaj: partijskim) odgojem, itd.
Mogao bih još nabrajati, ali slutim da sam već i ovim dokazao potrebu donošenja Zakona o životnom partnerstvu s komunizmom... Idemo dalje: Zakon o održanju ideje Jugoslavije u novim okolnostima nužan je da ozakoni veze i odnose koji postoje u zbilji, a idu za tim da Jugoslavija nikada ne crkne posve, da ju se održava koliko vrijeme dopušta, da možda jest u komi, ali medicinski primjeri kažu da se i iz najbeznadnije kome može probuditi.
Zato istoga dana kada Hrvatska pristupa Europskoj uniji infuziju dobiva igmanska inicijativa koja se sastaje u Zagrebu s jednom jedinom misli: kako sačuvati ideju Jugoslavije premda su neki njezini dijelovi u Europskoj uniji, a neki (još) nisu. Odnosno, kako održavati svetu vatru dok Srbija, jer o njoj se prije svega radi, ne stigne u Europsku uniju.
Balkanska konfederacija
Eto: hajdmo mi odmah sada načiniti neku naizgled labavu balkansku konfederaciju po nordijskom, a ne bizantinskom primjeru, barem na papiru, može se zvati i Konjfederacija i imati središte na
Konjuh planini, glavno je da vjetar šumi i bruji, naš, jugoslavenski vjetar. Nije važna forma, važan je sadržaj. Niti broj nije važan, ali dobro zvuči Grupa 8, moćno zvuči. I glavno je da se razumijemo, ta svi govorimo srpsko-hrvatski, čak ga se i Šiptari dobro sjećaju, a u međuvremenu nemojmo pustiti tu, posebno hrvatsku, jezikoslovnu bagru da nas razdvaja, da nas prebrojava, eto dobro im je naš Jovanović parirao s tim pravopisom. Može Hrvatska sloviti kao predvodnik, sa Slovenijom, i neka tako bude u ovom žalosnom asimetričnom intermezzu, ali čim Srbija završi pregovore s tim europskim mangupima, preuzet će kormilo. Naravno, ne ćemo s tim u javnost.
Tako će Nikolić, onako već star i umoran od ubijanja Hrvata u vrijeme srpske agresije, reći u sebi:"Jest, bilo je glupo ratovati ako se sve može dobiti u miru Božjem. Kada Srbija uđe u Europsku uniju, ne će da bude granica, kao što ih nije ni bilo, mi ćemo moći da
budemo bilo gde u Hrvatskoj, da kupujemo, da ljetujemo i iznajmljujemo na jadranskoj obali, baš kao što smo činili u sretnim vremenima, imat ćemo hotele i puštati našu muziku, a u Slavoniji ćemo da sadimo tikve. A kultura? Pa naša zajednička jugoslavenska kultura živi snažnije već sada u Hrvatskoj nego u Srbiji, od Pule do našega Dubrovnika. Do Vukovara. A eto smijenilo tamo tu ustašku doktoricu Bosanac, sada će možda opet da stave Stanimirovića.
Sve se dade urediti mirno, bez metka. Ako se Hrvati pobune, sredit će ih ovi iz Bruxellesa. Pa osnovna ideja Unije jest slobodno kretanje ljudi, a mi smo oduvek naučili da se po Hrvatskoj slobodno krećemo kao da je naša, a i bila je i opet će. Ako Unija i krepa, a hoće jednoga dana, ostaje samo Beograd. Tada ćemo i tu i takvu Jugoslaviju prekrstiti u ono što je oduvijek i bila, dakle u Veliku Srbiju i to će biti kraj."
Nadam se da sam opravdao donošenje Zakona o održanju ideje Jugoslavije u novim okolnostima, s jedinom namjerom da ono što se događa u zbilji bude pokriveno i legalno. S tom misli prelazim na dokaze o potrebi donošenja trećeg zakona, Zakona o zastari komunističkih zločina počinjenih na Bleiburgu i Križnim putovima. Naime, i mene je kao i novinara Butkovića, zaintrigirala mogućnost da se – kako su stvari krenule - napokon sudi i za te zločine, za najveći genocid u povijesti hrvatskoga naroda. Je li to realno očekivati? Možda, ako se ne spriječi donošenjem rečenoga zakona, koji aktualni komunisti moraju što prije progurati.
Klonovi najbestijalnijih crvenih jurišnika staljinističkog tipa
Sadašnji komunisti na vlasti u Hrvatskoj nisu, naime, samo komunisti komformisti iz doba posustalog komunizma, nego su klonovi onih najbestidnijih i najbestlijalnijih crvenih jurišnika staljinističkoga "tipa, duboko protuhrvatski nastrojeni. Zato će oni možda nekako i prihvatiti da se sudi za zločine iz doba jugokomunizma – ali iz onoga doba kada su prestali masovni zločini i počeli pojedinačni i
skupni, no i to će biti, ako bude, samo površna farsa jer se i tu radi zapravo o vrlo masovnom zločinačkom pothvatu, što kazuju Rankovićeve milijunske brojke.
A spuštanje granice do 1945. za neocrvenu klatež ne dolazi u obzir ne zato što bi i neki njihovi još živi pretci završili na sudu, ne dakle u ime obitelji, nego naprosto zato što bi se onda i sudski dokazalo da je komunistička Jugoslavija nastala na zločinu, da je u zločinu predvodila komunistička partija čija je ponosna sljednica ova sadašnja Partija, da su zločini počinjeni (doista) kako bi Jugoslavija živjela, odnosno kako Hrvatska ne bi živjela, ta prokleta Hrvatska koja ne zaslužuje samostalan život, a to su uvjerenje komunisti potvrdili izlaskom iz sabornice na dan 25. lipnja 1991...
Za komunističke zločine ne postoje presude, ni za jedan jedini, jer bi presedan postao grudom koja se pretvara u lavinu te bi napokon i vlast boljševičkoga mentaliteta morala priznati da su njezini duhovni očevi, poneki i pravi očevi ili djedovi bili zločinci. Da nikada u povijesti Hrvati nisu imali takav narodni gubitak, da ih je u mjesec dana posmicano više nego u svim prethodnim stoljećima i da je taj čudovišni masovni zločin počinila jugoslavenska komunistička soldateska koja i dan-danas ima tako snažne zagovornike u samoj Hrvatskoj da ležerno odbija svaku pomisao na kažnjavanje komunističkih zločina.
Eto zato, da bi takvo ležerno odbijanje bilo i zakonito, predlaže se Zakon o zastari zločina počinjenih na Bleiburgu i Križnim putovima. Hrvati će prosvjedovati, ne će se složiti s takvim prijedlogom zakona... Vlast će im izaći u susret – organizirat će javnu raspravu preko interneta i uvažiti neke sitnije primjedbe, a zatim objaviti zakon bez izmjena.
Unija će vjerojatno također prosvjedovati (osim Engleske) što je za crvene mnogo opasnije od hrvatskih prosvjeda, pa će zakon vjerojatno biti povučen, ali ne od prve (Milanović: Mi ćemo ga povući, ali ne od prve – izjava u svezi s uhidbenim nalogom, op.a.). Možda i dođe do kakvoga procesa, traljavog, bez presude. No nešto će ipak ostati: nikada ova današnja crvena ekipa i njezin ideološki krug ne će pristati na to da kaže, napiše i potpiše: komunizam je najgori zločinački sustav u povijesti čovječanstva. Nikada to ne će učiniti jer su s tim razdobljem pupčano povezani i ako im to uzmete, uzeli ste im sve. Tada ni njihov život više nema nikakva smisla.
Tu duhovnu pozadinu sadašnje vlasti u Hrvatskoj dobro poznaje i Angela Merkel, pa zato nije došla u Zagreb. Doći će, ali ne poslije izbora u Njemačkoj nego poslije izvanrednih izbora u Hrvatskoj, kojima je svojim potezom dala zeleno svjetlo. Milanovićevu ekipu ne može smisliti, a sam se neuki novovjeki skojevac potrudio da protiv sebe, ne i protiv Hrvatske, digne na noge mnoge europske države koje je teško uvrijedio upravo u danima očekivanja ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Poruka je znači: Hrvatska da, crveni ne.
Samo ljeto za sada spašava aktualnu vlast. Da nije ljeta, obavili bismo to odmah. Ovako na žalost moramo čekati još nekoliko mjeseci. Prokleto ljeto, samo vrućina i komarci. I muhe. S metlicama za muhe baratajte, poštovani čitatelji, energično, ali oprezno, da ih ne oštetite. Trebat će vam najesen.
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.