Pomutnja, nevjerica i rasulo koje je na ljevici izazvala Kolinda Grabar Kitarović svojom pobjedom na predsjedničkim izborima danomice se nastavlja. Hrpu nebuloznih reakcija izazvala je njezina posve smislena, razložna i vrlo odmjerena izjava za bosansko-hercegovačku televiziju BHT 1. Odgovarajući na primjedbu zašto se u izbornoj noći koristila sintagmom 'Hrvatice i Hrvati' Grabar-Kitarović odgovorila je: 'Po meni je Hrvat i onaj tko je pravoslavne vjeroispovijesti i tko je Srbin po nacionalnosti. On je ipak Hrvat u smislu hrvatskog državljanina'. Iz odgovora je jasno da je novoizabrana predsjednica svojim pozdravom obuhvatila sveukupnost hrvatskoga građanstva i da joj je posve blizak i jasan koncept političkoga hrvatstva. Više je nego jasno da je u njezinu krugu dobro odmjereno i promišljeno kako će se nova predsjednica u udarnome terminu obratiti naciji. Nipošto nije slučajnost da je u prvome obraćanju nakon pobjede, u trenutku kad su sve oči bile uprte u nju, zanosno i ponosno pozdravila općinstvo s 'Drage moje Hrvatice i Hrvati, dragi hrvatski državljani'. Time je naciji izmučenoj demagoškim terorom jugokomunističke kaste vratila dostojanstvo i naznačila privrženost retorici prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Milardović Za politologa Anđelka Milardovića u izjavi predsjednice nema ništa sporno jer se 'Hrvat' odnosi na politički, a ne na etnički identitet. I saborski zastupnik mađarske nacionalne manjine Šandor Juhas kazao je kako osobno nema problema s tom izjavom. Viši asistent u Odjelu za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose iz Zagreba dr. sc. Janko Bekić ustvrdio je: 'Koncept prema kojem su hrvatski Srbi politički Hrvati ne predstavlja nikakav ekstremizam ili asimilacionizam'.

U više navrata podcrtavala je važnost 'vjere u vlastitu državu'. Takav gard hrvatske predsjednice, takav stav i teza koju je moguće braniti s univerzalnih, humanističkih i državno-pravnih pozicija izazvala je lavinu besmislenih komentara i izvukla je na čistinu jata zajapurene peradi, bulumentu zbunjenih, dezorijentiranih, ali i zlonamjernih kritičara, profesionalnih 'humanista', kroatofoba i jugošovinista. Ne zaboravljajući da ni naciju, kao ni išta drugo u 'dolini suza' ne treba apsolutizirati, Grabar Kitarović elegantno je upozorila da je jednako pogrešno, (i gore!), radikalno ju negirati. Time je izmakla tepih ispod nogu svih onih uhljebljenih i pomodnih negatora, koji su se tako dramatično namnožili posljednjih godina parazitirajući na državnim jaslama. Za politologa Anđelka Milardovića u izjavi predsjednice nema ništa sporno jer se 'Hrvat' odnosi na politički, a ne na etnički identitet. I saborski zastupnik mađarske nacionalne manjine Šandor Juhas kazao je kako osobno nema problema s tom izjavom. Viši asistent u Odjelu za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose iz Zagreba dr. sc. Janko Bekić ustvrdio je: 'Koncept prema kojem su hrvatski Srbi politički Hrvati ne predstavlja nikakav ekstremizam ili asimilacionizam'.

Bliskost frankovskoj i ustaškoj ideji Hrvatske?

S druge strane, Furio Radin, predstavnik talijanske nacionalne manjine u Saboru, najavio je da će 'zatražiti hitan sastanak izabrane predsjednice s predstavnicima nacionalnih manjina'. On smatra da bi predsjednica trebala koristiti termin 'građanke i građani' jer je koncepcija o političkim Hrvatima zastarjela'. On smatra... A što drugi, pače većina, u ovoj državi smatraju - to je, valjda, nebitno. Sve su to izdanci one političke logike koju je u prošlim izborima slijedio i Ivo Josipović - vjera da će suprotstavljanjem manjine većini, njezinim antagoniziranjem prema većini, homogeniziranjem, laskanjem, animiranjem i dodvoravanjem, pobijediti većinu. Pobogu, Ivo, to ti je mnogo autobusa - manji ti je trošak da se preseliš. Koji je smisao dobiti 98,67 posto izborne potpore u Negoslavcima, a izgubiti u svojoj Baškoj Vodi, gdje ljudi najbolje znaju s kim imaju posla. Usuglašen s nekim paničarima u Srbiji, s parlamentarnim Odborom za Srbe u regionu, oglasio se, naravno u svojemu pljuvačkom i destruktivnome stilu, i notorni Srbin po zanimanju Milorad Pupovac, predsjednik Srpskoga narodnog vijeća. Ne otklanjajući neumjesno patroniziranje iz Srbije, on je hrvatsku predsjednicu optužio, ni manje ni više, (a za što bi on drugo), nego za - ustaštvo. Navodeći kako on jest hrvatski državljanin, ali etnički Srbin, Pupovac je pokazao da uopće nije dosegnuo smisao Kolindine izjave. Radi li se o nedostatku političkoga, obrazovnog i intelektualnoga zora ili, što je vjerojatnije, o namjernome podmetanju kukavičjih jaja? 'To je mnogo bliže frankovskoj i ustaškoj ideji Hrvatske, nego modernoj i europskoj ideji Hrvatske. Tko god da ju je savjetovao, loše ju je savjetovao, jer ju je izložio višestrukoj kompromitaciji', rekao je Pupovac. Tako se Milorad nameće kao mjerilo 'modernosti' i 'europejstva' u Hrvatskoj, a glede 'kompromitacije', već smo navikli da je najvažnije da se Predsjednik ne kompromitira u njegovim očima. To što se kompromitira u očima nacije, to je, valjda, nebitno. Više je nego pravedno da je pravedniku, i samome Miloradu, nacija pokazala što misli o toj logici. Ni novčić sreće iz česnice to nije mogao promijeniti.

Etnička pripadnost – sramota ili ponos?

Bez ikakvoga licemjerja, najiskrenije govoreći, Pupovčeva zloćudna retorika iznimno je pogubna po sudbinu Srba u Hrvatskoj. Osim razdora i neizmjerne štete za hrvatske Srbe, postoji samo jedna druga, nadam se sad već nerealna, mogućnost. Da njegova retorika bude pogubna za Hrvate. Obje mogućnosti zapravo znače ozbiljnu štetu i za jedne i za druge. Odium koji Pupovac svojim izjavama izaziva u hrvatskoj javnosti u funkciji je etabliranja njegove 'zaštitničke', a zapravo korupcionaške i etnobiznismenske uloge. Ipak, najzanimljivije je promatrati kako je Kolindina hrabra i državnički promišljena izjava dovela do paradoksa godinama nametanu paradigmu o sporednosti etničke odrednice. Ta se odrednica većinskome narodu osporava sa svih mogućih i nemogućih pozicija, iz svih središta društvene moći. Najtragičnije da je u tom potiranju nacionalnoga identiteta prednjačila sadašnja korumpirana, nesposobna i odnarođena vlast. Svaki iskaz posebnosti i samosvojnosti označavan je nazadnim i štetnim. Ne postoji naznaka nacionalnoga identiteta koja nije došla pod udar moralnih paničara, socijalnih higijeničara i političkih cenzora. Po njima samo ognjištari i dinaridi drže ruku na srcu dok svira nacionalna himna, samo ekstremisti ističu grb kakav je na crkvi sv. Marka, samo primitivci ističu u stožeru zastave države za čiju vlast se bore, samo lažni domoljubi ostali su bez udova i ginuli za domovinu, a slobodne generale (kako reče premijerov pobočnik) na Trgu dočekuje 'rulja'... Lenta se izobičajila, a ćirilica uobičajila...

Pupovac Usuglašen s nekim paničarima u Srbiji, s parlamentarnim Odborom za Srbe u regionu, oglasio se, naravno u svojemu pljuvačkom i destruktivnome stilu, i notorni Srbin po zanimanju Milorad Pupovac, predsjednik Srpskoga narodnog vijeća. Ne otklanjajući neumjesno patroniziranje iz Srbije, on je hrvatsku predsjednicu optužio, ni manje ni više, (a za što bi on drugo), nego za - ustaštvo. Navodeći kako on jest hrvatski državljanin, ali etnički Srbin, Pupovac je pokazao da uopće nije dosegnuo smisao Kolindine izjave.

Sada kad je Predsjednica svojim oslovljavanjem uklonila bilo kakvu diskriminacijsku oznaku, kada je nad cjelokupni državljanski korpus stavila jedan kišobran bez iznimaka i razlikovanja, kad sve lojalne i patriotske građane tretira jednako, neovisno o njihovu podrijetlu ili vjeroispovijesti, sada su larmu i dreku digli upravo oni koji svako takvo razlikovanje godinama osuđuju. Sve zato što oni od toga razlikovanja, protiv kojega se navodno bore, godinama žive kao krpelji na grbači hrvatskoga naroda.

Hrvatska će biti nacija ili je ne će biti

Na neodrživost ovakve situacije već godinama upozorava prof. dr. sc. Ivan Biondić. Zato zdušno pozdravlja pristup predsjednice Grabar Kitarović. Smatra da to otvara novu perspektivu i otklon od nasilno nametane koncepcije policentričnoga nacionalnoga ustroja. 'U uvjetima slobodne hrvatske države naspram ideološkoga etnojezičnoga jugoslavizma (herderovskog modela 'Blut und Boden/Sprache Nation), treba uspostaviti znanstvenu paradigmu 'ugovorne civilne nacije (po Rousseauu). U skladu s tim, suprotno kolonijalnom i regionalnom prirepku južnoslavenske, odn. zapadno-balkanske geopolitike, politički kroatizam omogućava da se hrvatski narod/nacija, opstojeći na moći iz sebe, čvrsto utvrđuje kao zasebna i samosvojna cjelina srednjoeuropske i svjetske povjesnice.' Biondić smatra da bez takvoga iskoraka nema sigurnosti i izvjesne budućnosti ni za narod, ni za naciju, ni za državu. 'Hrvatska će biti ustrojena kao nacija, ili je ne će biti', zaključuje Biondić.

Zdravo djevo, kraljice građana i građanki!

O Josipovićevim opsesijama i zalaganjem za tobožnju ravnopravnost duhovito se izrazio sisačko-moslavački biskup Vlado Košić: 'Ni u jednoj normalnoj državi na svijetu nije moguće da se predsjednik stidi nazvati svoj narod njegovim imenom, da mu se nikada ne obraća, kao što je to uvijek činio predsjednik Tuđman, riječima: 'Dragi Hrvati i Hrvatice', nego stidljivo sve nas adresira kao bezimene građane i građanke. Zamislite, kad bismo mi u Crkvi to usvojili, morali bismo mijenjati svoje najljepše pjesme, kao npr. pjesmu koju je volio i sveti Papa Ivan Pavao II. 'Zdravo Djevo' - u kojoj kličemo 'Kraljice Hrvata'. Zar bismo trebali pjevati: Zdravo Djevo, kraljice građana i građanki...? Besmisleno!'

Opsesije O Josipovićevim opsesijama i zalaganjem za tobožnju ravnopravnost duhovito se izrazio sisačko-moslavački biskup Vlado Košić: 'Ni u jednoj normalnoj državi na svijetu nije moguće da se predsjednik stidi nazvati svoj narod njegovim imenom, da mu se nikada ne obraća, kao što je to uvijek činio predsjednik Tuđman, riječima: 'Dragi Hrvati i Hrvatice', nego stidljivo sve nas adresira kao bezimene građane i građanke. Zamislite, kad bismo mi u Crkvi to usvojili, morali bismo mijenjati svoje najljepše pjesme, kao npr. pjesmu koju je volio i sveti Papa Ivan Pavao II. 'Zdravo Djevo' - u kojoj kličemo 'Kraljice Hrvata'. Zar bismo trebali pjevati: Zdravo Djevo, kraljice građana i građanki...? Besmisleno!'

Puovac nije zagovaratelj pomirbe Hrvata i Srba!

Sam Bog će znati bi li i kada bilo pomirbe Ive Josipovića i Milorada Pupovca da nije bilo izbornih poteškoća. Ta je pomirba s političkoga Božića neopravdano bacila u sjenu njihovu nekadašnju javnu korespondenciju. Umjesto komentara na Pupovčeve navedene budalaštine, dobro je pustiti da mu osobno odgovori bivši predsjednik. U intervjuu za Jutarnji list, 7. kolovoza 2011. godine Josipović je rekao: 'Mislim da treba otvoriti i pitanje naših identiteta. Mora se moći biti politički Hrvat, dakle, odgovoran hrvatski državljanin, i u isto vrijeme Srbin po nacionalnosti. Zašto netko ne bi imao identitet koji obuhvaća oba elementa!?' U Večernjem listu, 16. kolovoza 2012. dok bjesni rat između Pupovca i Josipovića, objavljeno je Josipovićevo reagiranje: 'Pupovac ni izbliza nije veliki zagovaratelj pomirbe Hrvata i Srba kako to nekada želi pokazati. U mnogim područjima Hrvatske vodi politiku nacionalnih sukoba niskoga intenziteta. Tek toliko da Srbima pokaže da trebaju zaštitnika poput njega'. 'Politika g. Pupovca odavno se pretvorila u 'etnobiznis', a ne u kvalitetnu manjinsku politiku. U vrijeme kada je njegova stranka i formalno bila u vladi, za Srbe je učinio vrlo malo, za sebe i svoje iznimno puno...', rekao je Josipović za HTV 17. kolovoza 2012.

Zašto Ivo Josipović osporava vlastitom narodu ono što priznaje drugima?

Kad su se prije kojih mjesec dana, između dva snimanja, sreli u hodniku ispred studija jedne televizijske kuće dosadašnji predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović i predsjednički kandidat Milan Kujundžić, srdačno su se pozdravili, a Kujundžić je bez oklijevanja, šeretski, pola u šali, pola u zbilji, pozvao Josipovića da uđu u studio i stanu pred kamere. 'Ajde, budi muško... Ajde, dođi na sučeljavanje,... Ajmo pred kamere...', provocirao je Kujundžić uz osmijeh, jer je Josipović dan ranije eskivirao prvo TV-sučeljavanje. Josipović se nije dao smesti. Prihvatio je nadmudrivanje, a Kujundžić je bio uporan: 'Ajmo mi unutra, neka vide Hrvati tko je tko od nas'. Dok je Josipović objašnjavao da će još biti prilike, Kujundžić je ponavljao: 'Ajmo mi, lijepo sada, neka Hrvati vide...' Tu je Josipović malo zastao, podigao kažiprst i poučio: 'Čekajte, ne samo Hrvati... Pazite, imamo mi i građana koji nisu Hrvati'. Kujundžić se nije dao zbuniti: 'Ali, ja govorim o političkim Hrvatima', pojašnjavao je. Pokazujući da uopće ne shvaća što je Kujundžić htio reći, Josipović je nastavio s poukom o pravovjernom oslovljavanju: 'Ne, ne, polako... da ne bi bilo zabune... Predsjednik je predsjednik svih građanki i građana, bez obzira na...'. Nato je Kujundžić odmahnuo rukom: 'Opet vi to svoje...' i razgovor se ubrzo završio. Na taj način Josipović je, u skladu sa svojim sljeparijama, koje su nam prodavane u dugom razdoblju bivše države, a potom i od 2000. godine do danas, pokazao da ne prihvaća i ne razumije koncepciju nacije kao ukupnosti svih građana koji na određenom državnom prostoru dijele sustav stanovitih zajedničkih vrijednosti. Za divno čudo, taj isti Josipović mjesec dana ranije bio je gost na proslavi 'Dana njemačkoga jedinstva' (Tag der Deutschen Einheit), koji Njemačka obilježava u spomen na 3. listopada 1990. g., kada je srušen Berlinski zid i kad su ponovno ujedinjene Istočna i Zapadna Njemačka. Josipović se uzvanicima na svečanosti, koju je priredilo njemačko veleposlanstvo, obratio s 'Drage Njemice i dragi Nijemci'. Ako se uzme u obzir da je Njemačka etnički daleko složenija država negoli Hrvatska, nameće se pitanje zašto Josipović osporava Hrvatima ono što priznaje Nijemcima?