Na padinama Svilaje prije 42 godinE utihnula je Bugojanska skupina – Fenix ’72 nikada ne smije i neće biti zaboravljena! 1.- ANDRIĆ AMBROZ 2.- ANDRIĆ ADOLF 3.- VEGER PAVO 4.- GLAVAŠ ILIJA 5.- HROVAT DJURO 6.- KEŠKIĆ VEJSIL 7.- KACIJANČTĆ VIKTOR 8.- BUKULA PETAR 9.- PAVLOVIĆ LUDVIG 10.- VLASINOVIĆ MIRKO 11.-LOVRIĆ ILIJA 12.-BOŠLIĆ FILIP 13.-LJUBAS STIPE 14.-MILETIĆ VLADO 15.-KNEZ VINKO 16.-PRLIĆ IVAN 17.-ANTUNAC NIKOLA 18.-ERŠEK VILI 19.-BUNTIĆ VIDAK Danas se navršilo 42 godine od pogibije četiri pripadnika Bugojanske skupine-Fenix 72: Petra Bakule, Filipa Bešlića, Ilije Glavaša i Stipe Ljubasa. U subotu, 19. srpnja u Ogorju Gornjem kod Muća upriličena je komemoracija ispred spomen-ploče na kojoj, uz imena poginulih, stoji natpis:“Domoljubi Bugojanske grupe u temelje Domovine Hrvatske živote ugradiše“. Komemoraciju i misu zadušnicu zajednički su organizirali Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo (HKDD) iz Sarajeva i Hrvatska mladež Uzdanica (HMU) iz Zagreba. Podsjetimo, u lipnju 1972.godine Bugojanska je skupina upala u tadašnju Jugoslaviju, njih 19 hrvatskih sinova čiji je osnovni cilj bio oslobađanje Hrvatske od Jugoslavije. Zadaća im je bila pokrenuti ustanak na području južne Hrvatske, Like i Hercegovine. Skupina se ubacila preko Dravograda u Jugoslaviju, 20.lipnja, s ciljem da stigne na Tromeđu tj. na planinu Radušu, na području općine današnjeg Uskoplja. Već 25. lipnja 1972. dolazi do prvog sukoba Bugojanske skupine s milicijom, a potom s JNA i Teritorijalnom obranom. Jugoslavenske snage činilo je oko 30.000 pripadnika SUP-a (milicije), JNA i TO koje su pokušale uništiti Bugojansku skupinu. To im je naposljetku i uspjelo, uz pomoć doušnika i UDBE tek 24. srpnja. Tadašnja milicija te JNA i Teritorijalna obrana su ubile ili streljale njih 18, dok je jedino najmlađi od njih Ludvig Pavlović osuđen na 20 godina zatvora, ali on je poginuo kao hrvatski branitelj u Domovinskom ratu. Upad Bugojanske skupine uzdrmao je stranačke (“partijske”), vojne i policijske (“milicijske”) krugove, što je priznao i sam Tito rekavši: “…dobro smo dobili po glavi…”. Na obroncima planine Svilaje tog srpanjskoga dana pomiješali su se mirisi cvijeća i baruta, svoje mlade živote ostaviše na Oltaru Domovine njezini najbolji sinovi, u zaseoku Leskur u Gornjem Ogorju zvjerski su ih ubili pripadnici tadašnjih jugoslavenskih snaga. U propovjedi je rečeno:Bugojanska skupina koja je izvela akciju Fenix 1972. godine bila je prva hrvatska oružana postrojba poslije 1941. godine. Bugojanska skupina predstavlja početak borbe za slobodu Hrvatske, odnosno za hrvatsku slobodu, koja je ostvarena dvadeset godina poslije u Domovinskom ratu”, zaključio je don Jelić. “Okupljamo se svake godine ovdje ispred spomen obilježja hrvatskim sinovima da se nikada ne zaboravi tko su bili i za što su dali svoje mlade živote. Mi smo tu kako bismo ih otrgli od zaborava i svake godine nas je sve više”- kazao je župnik u Ogorju fra Stipe Bešlić, a u propovijedi na misi zadušnici naglasio i to kako nikada ne smijemo zaboraviti žrtvu koju je priložila Bugojanska skupina za slobodu Hrvatske domovine. “Oni su naši velikani, dali su svoje živote za Domovinu”, kazao je. U ime župana splitsko-dalmatinskog Zlatka Ževrnje njegov izaslanik Bacak Ivan, na komemoraciji je istaknuo da trajno moramo biti zahvalni Bugojanskoj skupini jer su 1972. godine kada su ušli u Jugoslaviju protiv sebe “imali Udbu koja je tada bila toliko moćna, a i danas je, nažalost vrlo moćna. Svjedoci smo da Njemačka želi uhvatiti one ljude koji su ubijali Hrvate. No, u Hrvatskoj se donosi zakon radi jednog čovjeka (Josipa Perkovića) kako bi se izbjeglo njegovo izručenje Njemačkoj. Nijemci se tomu čude i kažu – ‘čudnih svata tih Hrvata, mi hoćemo uhvatiti onoga tko ih je ubijao, a oni ga ne daju’”, istaknuo je. Obitelji, rodbina i prijatelji stradalih iz Bugojanske skupine, te izaslanstva braniteljskih udruga iz domovinskoga rata, kao i predstavnici lokalnih vlasti položili su vijence i zapalili svijeće na spomen obilježju poginulim hrvatskim sinovima koji samo čista srca s velikom ljubavlju prema svojoj Domovini Hrvatskoj, žeđaše slobodu i samostalnost hrvatskoga naroda i u temelje svete nam Hrvatske ugradiše ono najvrjednije, svoje živote. Nakon svete mise zadušnice koju je u Crkvi svetoga Jure predvodio fra Stipe Bešlić, župnik Župe Ogorje, nastavljeno je prijateljevanje ispred Župnoga dvora gdje su se okupili svi koji su pohodili i mjesto pogibije četvorice pripadnika Bugojanske skupine. Sljedeća postaja: Trnbusi, mjesto na kojemu su 24.srpnja 1972.godine poginuli Ambrozije Andrić i Pavle Vegar, a na spomen ploči podignutoj njima u čast na mjestu pogibije stoji: “U zagrljaju krša svoje hrvatske grude dočekaste uskrslu pobjedu”. U Crkvi svetoga Luke u Trnbusima svetu misu zadušnicu za hrvatske vitezove govorio je dominikanac dr. Vjekoslav Lasić koji je u nadahnutoj propovijedi istaknuo: “Sveti Ilija u prijevodu znači “Bog je samo jedan”, a za Bugojansku skupinu Hrvatska je bila jedna i jedina, Hercegovina i Hrvatska isti su narod, krv i kultura, vjera i tradicija, htjeli su slobodu svojemu narodu, samostalnost izvan Jugoslavije, oni bijahu preteče Domovinskoga rata. Danas imamo Hrvatsku možda ne onakvu kakvu su oni željeli, ali na svima nama je da je učinimo boljom. Dadoše si ime Fenix, poput mitske ptice koja se podigla iz pepela i oni se vinuše put nebeskih visina, a iz njihova pepela rodila se u svima nama ljubav prema mladićima koji željaše Hrvatsku i ne žališe za nju dati ono najvrjednije- svoje živote”. I na spomen obilježje u Trnbusima vijence i svijeće položili su članovi obitelji poginulih, prijatelji, kao i mnoga izaslanstva. Na koncu pridometnimo kako su na put u Ogorje Gornje i Trnbuse krenuli i naši sugrađani u organizaciji Udruge hrvatskih političkih zatvorenika i nije to bio prvi put, već pet proteklih godina iz Čitluka se odlazi organizirano na mjesta pogibije hrvatskih vitezova, pripadnika Bugojanske skupine-Feniks 72 kako bi im se odala počast i zahvalilo za sve što su učinili za svoj narod. Položiti vijence i zapaliti svijeće, pognuti glavu pred mjestom na kojemu su u temelje Hrvatske ti njezini hrabri sinovi ugradili svoje živote najmanje je što su Čitlučani mogli učiniti za pripadnike Hrvatskoga revolucionarnog bratstva-apostola širenja ideje hrvatstva. M.K. Izvorni članak možete pogledati OVDJE