MUP skrojio tajni plan rušenja braniteljskoga šatora u Savskoj

Prosvjed hrvatskih branitelja u Savskoj 66 debelo je premašio sto dana i sve je razvidnije da pitanje kultnog šatora pred Ministarstvom branitelja svakim novim danom postaje sve veća kost u grlu Vlade Zorana Milanovića. Tu je kost vlast odbila progutati, ali očito je da je sad već ne može ni ispljunuti. Barem ne bez ozbiljne političke štete s nesagledivim posljedicama. U skladu s već dokazanom nesposobnošću rješavanja problema vlast sve više pokazuje znakove nervoze, kao i tradicionalnu sklonost nasilnim rješenjima. Žandarski mentalitet ozloglašenoga Milanovićeva ministra Ranka Ostojića ponudio je "spasonosno" rješenje za povraćaj poljuljanoga autoriteta vlasti. Iako je MUP u više navrata demantirao glasine o planovima za rušenje šatora, Josip Klemm, predsjednik Udruge Specijalne policije Republike Hrvatske odrješito tvrdi da je takav plan u MUP-u razrađen, ali vlast je ustuknula kad su se suočili s odlučnošću prosvjednika da brane svoje demokratsko pravo na prosvjed. S druge strane, redakcija našega tjednika posjeduje informacije iz najmanje dvaju neovisnih izvora koji potvrđuju da je takav plan najozbiljnije razmatran u MUP-u na najvišoj razini, a indicije govore da je sve dogovarano u koordinaciji s visokim neimenovanim izvorom u Vladi.

Sumnjivo Sve je postalo sumnjivo kad je nakon puna tri mjeseca najednom lukavo plasirana informacija o tome kako je šator nelegalan i da prosvjed nije prijavljen Ostojićevu ministarstvu. Bilo je to samo ispitivanje terena, pokusni balon i priprema za nasilnu akciju. Vijest se poput požara proširila među braniteljima, a mnogi su požurili u Savsku, dok su drugi najavili žuran dolazak iz cijele Hrvatske. Vidjevši što se događa, uslijedila su opovrgavanja iz MUP-a.

Sve je postalo sumnjivo kad je nakon puna tri mjeseca najednom lukavo plasirana informacija o tome kako je šator nelegalan i da prosvjed nije prijavljen Ostojićevu ministarstvu. Bilo je to samo ispitivanje terena, pokusni balon i priprema za nasilnu akciju. Vijest se poput požara proširila među braniteljima, a mnogi su požurili u Savsku, dok su drugi najavili žuran dolazak iz cijele Hrvatske. Vidjevši što se događa, uslijedila su opovrgavanja iz MUP-a.

Koliko vrijedi riječ jednoga premijera?

Već od samoga početka prosvjeda teku najrazličitije akcije vlasti kako stati na kraj prosvjedu, koji je postao paradigmatsko mjesto otpora trenutnoj vlastodržačkoj eliti. Optužbe, difamacije, diskreditiranje i pokušaje podmićivanja prosvjednika naročito su poticali osobno predsjednik Vlade Zoran Milanović i ministar Predrag Matić. Više branitelja izvijestilo je o pokušajima podmićivanja, poput umirovljenoga satnika HV-a Branka Škrtića, koji je preko emisara pitan 'koliko bi ga novca zadovoljilo' da unese razdor i da kleveće prosvjednike. Ministar Matić pokušao je korumpirati samog vođu prosvjeda Đuru Glogoškog nudeći mu, između ostaloga, zamjenu šatora za hotelski smještaj. Kako je pak tekao Milanovićev pokušaj podmićivanja Glogoškoga, javnost je saznala zahvaljujući samom premijeru. Neovisno o tomu tko je tražio šutnju o sastanku u Banskim dvorima (iako je prema svemu do sada poznatome više nego jasno da je to tražio premijer) Milanović bi trebao objasniti koliko vrijedi njegova riječ i koliko dugo zadana riječ traje. Zar je džentlmenski dogovor imao rok trajanja od dva mjeseca? Koja bi budala više bilo kada pristala na tihu diplomaciju s političarom koji krši riječ? Takvu podlu i prijetvornu Milanovićevu narav najbolje je prozreo Tomislav Josić, predsjednik Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara, kad je rezolutno odbio premijerove ponude za tajni sastanak pod okriljem mraka.

Topnička priprema režimskih medija

Cijelo vrijeme prosvjeda u Savskoj traju i zloćudne podvale, potvorbe i destrukcija brojnih režimskih piskarala, koji uporno rade na zamjeni teza i ne biraju ni riječi ni metode u ocrnjivanju prosvjeda i samih branitelja. Dok se braniteljima mjeri svaka, pa i najsitnija verbalna neodmjerenost, dok branitelji pomno i odgovorno biraju riječi, s druge strane na njih se sasipa bujica najgorih uvrjeda, kratko kazano, bezočan govor uličarskoga i kočijaškoga govora mržnje. Dok branitelje "časte" pogrdama, za obranu lika i djela opskurnoga Bojana Glavaševića osigurali su udarne termine u nebrojenim medijima, pa čak i na pročelju jednoga političkoga (sic?) teatra. Tako se iz krugova "humanista" i "mirotvoraca", iz krugova onih koji djeluju pod egidom 'Ja ne mrzim' širi zloćudan "govor ljubavi". Mogli smo tako pročitati nakaradne iskaze "ljevičarskoga mirozova": • Da je četrdeset peta malo dulje trajala, devedesete se nikada ne bi dogodile... • Nekim osobama u glavu ulazi samo metak i ništa drugo... • Baš su slatki ti branitelji... što pokretni, što nepokretni... • Domoljublje na četiri kotača... s pogonom na klerofašizam... • Penzionersko-invalidsko 90-postotno domoljublje... • Ulizice, lezilebovići i sponzoruše iz šatora traže Milanovićevu ostavku. Evo, sad će on, samo da se popiša! • O ukusima se ne raspravlja - rekli bi ovi iz kukasto-krstaške povorke... • Paraziti prosvjeduju... • Ma, trebalo je još samo par lokacija i dvadesetak bagera, trebalo je riskirati još koji otok s više kamenja i manje lavande...

Mržnja Nebulozne teze Stjepana Mesića, Ive Josipovića i cijele kaste Milanovićevih pobočnika rodila je mržnju i opasnu podijeljenost društva. Nije stoga čudno što u takvim izljevima netrpeljivosti prednjače pojedinci iz najužega partijskog i vastodržačkoga miljea, poput varaždinskoga psihijatra Nenada Horvata, prijatelja Ive Josipovića, čija je supruga bila istaknuta članica njegova izbornog stožera. K tomu, u ocrnjivanje prosvjednika na čudan se način zgodimice uključuju i neki desničarski mediji.

Da ne bude zabune, ovakav zastrašujući govor mržnje samo je logična posljedica i produkt dugogodišnje perfidne režimske indoktrinacije. Nebulozne teze Stjepana Mesića, Ive Josipovića i cijele kaste Milanovićevih pobočnika rodila je mržnju i opasnu podijeljenost društva. Nije stoga čudno što u takvim izljevima netrpeljivosti prednjače pojedinci iz najužega partijskog i vastodržačkoga miljea, poput varaždinskoga psihijatra Nenada Horvata, prijatelja Ive Josipovića, čija je supruga bila istaknuta članica njegova izbornog stožera. K tomu, u ocrnjivanje prosvjednika na čudan se način zgodimice uključuju i neki desničarski mediji.

Pomahnitala desnica

Teško je pobrojiti sve paničare koji su se, režimski potaknuti, uključili u moralno provjetravanje društva ugroženoga braniteljskim buntom. Uz notornoga Branimira Pofuka i jurišnike Jutarnjega, jedan od najbesramnijih i najglupljih tekstova o prosvjedu napisao je stanoviti Josip Bohutinski u Večernjem listu. Jelena Lovrić pak piše o "divljem režimu koji se kali pod šatorom" o "militariziranim skupinama" i o "lajućoj kampanji, koja Hrvatskoj prijeti građanskim ratom". Istodobno neuvijeno se zalaže za "zakonom predviđeno policijsko postupanje prema nelegalnom veteranskom prosvjedu". S obzirom na navedeno i niz drugih bljuvotina, postavlja se pitanje tko tu zapravo laje. Glede legalnosti, zanimljivo je stajalište iznio Tihomir Treščec, predsjednik Zajednice udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a: "Kako je moguće govoriti o ilegalnosti prosvjeda nakon što su u prosvjedničkom šatoru bili predsjednik države Ivo Josipović, praćen Dragom Lovrićem, načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, predsjednik Sabora Josip Leko, pa i sam tzv. ministar branitelja Predrag Matić?"

Predsjednica pod patronatom

Potpuna nepripremljenost za poraz prouzročila je niz neurotičnih reakcija i ishitrenih poteza vladajuće Kukuriku-koalicije u koordinaciji s bivšim Ivom Josipovićem. Osporavanje, podmetanje klipova i pakosne podvale hrvatskoj Predsjednici ne prestaju još od Josipovićeva kraha u izbornoj noći. Ustrajni pokušaji diskreditacije i omalovažavanje pobjednice najbolje oslikavaju podmuklu i zloćudnu narav bivšeg predsjednika. Nakon što se preko članice svojeg stožera, kojoj je glavna kvalifikacija što je supruga Milanovićeva ministra Jakovine, pokušao izboriti za nepostojeći treći krug izbora, Josipović je u aferi "preseljenje" nadmašio samog sebe. Neovisno o tome što će do inauguracije nove Predsjednice stolovati u predsjedničkom uredu, elementarna pristojnost bi Josipoviću nalagala da svoju ulogu u ovom interregnum-razdoblju, od izgubljenih izbora do odlaska iz Ureda, shvati formalno. Taj "uglađeni" gospodin, koji je zapravo ostao bez izbornog legitimiteta, trebao bi obavljati samo i isključivo one poslove koji su nužni za redovno funkcioniranje institucije Predsjednika RH. Umjesto toga on se sa svojim kamaratom Milanovićem dohvatio rješavanja smještaja Ureda iako on u njemu nikad više neće biti. Što se zapravo krije iza postupka preseljenja predsjedničkog ureda, autori plana brižno zamagljuju. No naprasna namjera preseljenja odmah je izazvala sumnje o namjeri Pantovčaka da se novoj predsjednici onemogući pravi uvid u zaštićene podatke o petnaestak godina djelovanja bivših predsjednika, kako Josipovića, tako i Stjepana Mesića. Tu djelatnost su već mnogi u hrvatskoj javnosti, a posve eksplicitno Hrvatsko nacionalno etičko sudište, nazvali veleizdajničkom. Mnogi su, poput predsjednika Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojba Ante Deura i potpredsjednika Sabora akademika Željka Reinera, izrazili bojazan da će se u "preseljenju" pogubiti neki važni dokumenti, koji bi mogli svjedočiti o pogubnom djelovanju dvojice bivših predsjednika. Javnost nije umirilo ni Josipovićevo pompozno i više nego kontradiktorno priopćenje. Nakon reakcija u javnosti, poprilično je jasno da od preseljenja u Visoku zasad ne će biti ništa jer se na takav način ne može preseliti ni mjesna zajednica. Čak je i Milanovićeva ministrica Zlatar Violić rekla da je za pripremu vile u Visokoj potrebno najmanje godinu dana. Zašto se onda dvojac Milanović-Josipović upustio u ovako mutnu avanturu? U prvome redu, tvrdi Miroslav Tuđman, da se diskreditira funkcija predsjednika te da se ponizi nova predsjednica. Njezino zaobilaženje i zanemarivanje pri donošenju telefonske odluke oslikava bezobrazluk, drskost i primitivno uličarsko politikantstvo slučajnog predsjednika Vlade. Njegovu površnost i lakomislenost oslikava i činjenica da je tako krupnu odluku donio bez ikakvih nužnih preduvjeta, bez ispitivanja sigurnosnih uvjeta i bez elaborata o troškovima koji nipošto ne će biti mali. Šteta koju je, zajedno s Josipovićem, načinio omalovažavajući instituciju Predsjednika, omalovažavajući volju biračkog tijela i vrijeđajući hrvatski pravni poredak bit će na žalost znatno veća.