Na današnji dan umro je Janko Bobetko general HV-a i borac za samostalnost Lijepe naše VIDEO

  Janko Bobetko ostat će zauvijek upisan u hrvatsku povijest kao jedna od ključnih osoba u borbi za hrvatsku samostalnost. Janko Bobetko umro je 29. travnja 2003. godine u svojoj kući u Zagrebu zbog zastajenja cirkulacijskog i respiratornog sustava, u 84. godini života. U samostalnoj Hrvatskoj Bobetko se priključio pokojnom predsjedniku Republike Franji Tuđmanu koji mu 10. travnja 1992. dodjelio čin generala zbora HV-a i imenovao ga zapovjednikom Južnog bojišta. Zapovijedao je snagama koje su izvodile vojne operacije u području Dubrovnika, Ploča i u dolini Neretve te oslobodile Dubrovnik i njegovo zaleđe. Krajem iste godine, 20. studenoga, imenovan je načelnikom stožera HV-a, zamijenivši na toj dužnosti generala Antuna Tusa. Na toj je dužnosti ostao do umirovljenja 15. srpnja 1995. Od te godine pa do kraja 1999. bio je zastupnik HDZ-a u Saboru. Umirovljeni general Bobetko objavio je 1996. knjigu "Sve moje bitke" u kojoj je opisao događaje iz nedavne hrvatske povijesti. U njoj je predočio dokumente i vojne zemljovide o vojno-policijskim akcijama "Čagalj" u bosanskohercegovačkom zaleđu južne Hrvatske, "Tigar" (oslobađanje Dubrovnika), "Maslenica", "Medački džep", "Bljesak" i "Oluja". "Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag u svemu što sam radio i dovršio kroza svoj više od pet desetljeća dug vojni i politički život", napisao je u toj knjizi. Haški sud optužio ga je u rujnu 2002. godine po zapovjednoj i individualnoj odgovornosti za ratni zločin počinjen 1993. u akciji "Medački džep". General Bobetko tada je izjavio da u Haag živ neće otići i odbio primiti optužnicu. ''Ja kao prijatelj vaš i na ovoj dužnosti na kojoj jesam, dok budem mogao hodati na četiri noge kako se kaže, borit ću se za HRVATSKU i njen suverenitet i povratak ljudi i izbijanje njenih snaga na granice Hrvatske. Hvala vam i želim vam puno uspjeha, sačuvajte to jedinstvo i izvršavajte vaše zadaće - za one koji su protiv lako ćemo s njima.'' Odličja, medalje i pohvale 26. svibnja 1995. - Red hrvatskog trolista 26. svibnja 1995. - Red bana Jelačića 26. svibnja 1995. - Red kneza Domagoja s ogrlicom,[6] 28. svibnja 1995. - Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom 20. svibnja 1996. - Spomenica domovinske zahvalnosti 8. siječnja 1998. - Medalja Oluja 26. svibnja 1998. - Red Ante Starčevića 2002.: nagrada Bili smo prvi kad je trebalo za knjigu Sava je ipak potekla prema Zagrebu. Izvorni članak pogledajte OVDJE