Kroz društvene mreže naišli smo na jednu objavu, koja s objavom fotografije, nije nimalo bila ugodna za gledati i čitati.  A o čemu smo već pisali pod naslovom ""Zar smo se za ovo borili, zar smo u najboljoj mladosti uzeli pušku u ruke", da bi danas bili zaboravljeni od svih (https://portal.braniteljski-forum.com/blog/novosti/zar-smo-se-za-ovo-borili-zar-smo-u-najboljoj-mladosti-uzeli-pusku-u-ruke-da-bi-danas-bili-zaboravljeni-od-svih?fbclid=IwAR2om9GetoUgPxZ9u5VqWOPaNaShAn_rpnZWT7lZT0Jbm3hicCqasSEK7-I). Radi se o hrvatskom branitelju Nikici Luša, lošeg zdravstvenog stanja, a iz svega proizlazi da mu je nužan smještaj u neku od ustanova. Po slici bi čak mogli reći da je potrebno i bolničko liječenje. Od medicinske njege, koja je nužna ili tzv. Kućne njege do obilaska medicinske patronažne sestre. Stupili smo u kontakt s osobom koja je objavila, Željkom Luša, a kasnije smo vidjeli i više objava, gdje se traži pomoć, a tom prilikom i doznali da se radi o njegovom bratu, a žive u zajedničkom kućanstvu. Stoga nam je on dao neke podatke o ne brizi i sliku kako naše institucije postupaju u određenim slučajevima, odnosno nije napravljeno sve što treba da njegov brat ima odgovarajuću skrb. O svemu nam priča njegov brat, umirovljeni dočasnik HV-a, Željko Luša.

Nikica Luša  rođ. 1959.Trogir, stanuje na adresi Cvjetna 1 Brodarica - Šibenik. Osnovnu školu završio u Brodarici i Šibeniku. Prekinuo je obrazovanje u 2 razredu srednje škole i otišao ploviti na Jadroplov Split, nakon toga zaposlio se u tvrtki „Sigurnost“, kao čuvar na Morinjskom  mostu, davnih 80 godina, a nakon toga kao korespondent u bivšem  „Šipad-u“, luka Šibenik, sve do početka rata.

Brat je živi u kući do bratove. Oženio se 1980. godine, a u braku je imao troje djece. Za vrijeme rata 1992 ili 1993 godine razveo se od supruge koja ga je napustila s djecom. S vremenom i djeca više nisu dolazila kod njega. Tako da je ostao sam s bratom.

Početkom Domovinskog rata, uključio se u obranu grada Šibenika i okolice, kao pripadnik 15. domovinske pukovnije HV-e, a bio je i pripadnik Topničkog ratnog diviziona Šibenik. Potom je bio pripadnik Vojne policije u Šibeniku i to u 72. BVP , a nakon toga i 73. BVP Šibenik, gdje je postao i djelatna vojna osoba pod zapovjedništvom pukovnika Željka Maglov. Negdje oko 2007. godine je umirovljen po čl. 6A, gdje je dobio veću otpremninu uz manju mirovinu, tako da mu sada mirovina nije dovoljna za životne potrebe. Za vrijeme rata prošao je bojišnice od Zadra do Prevlake. Kao vojni policajac imao je zvanje razvodnika.

Prvi zdravstveni problemi počeli su 2018/2019. kada su se pojavili bolovi u kralježnici i u nogama, više u nogama. Zbog toga je bio operiran u KBC Split. Nakon toga kod njega nitko nije dolazio kod njega osim brata Željka i jednog prijatelja. Nakon operativnog zahvata odlazi u toplice u Makarsku radi rehabilitacije. Nakon povratka iz Toplica nastaju problemi s hodom, tako da nije više mogao hodati dalje od nekih 100 metara. Ponovno se upućuje u KBC Split, negdje prije godinu dana, radi  „propuhivanja“  krvnih žila u  nogama. I tu je se zdravstveno stanje pogoršava jer dolazi do otvorenih rana na desnoj nozi (gangrena). Nakon toga je upućen u KB „Merkur“ u Zagrebu, radi ugrađivanja premosnice.  I opet dolazi do pogoršanja zdravstvenog stanja u vidu da se rane povećavaju najviše oko prstiju desne noge.  Prošlog tjedna odlazi kod vaskularnog kirurga u OB Šibenik radi odstranjivanja mrtvog tkiva i noktiju sa stopala desne noge.

Stanje je takvo da se sada nalazi u prizemnici obiteljske kuće, trpi neopisive bolove, te nije sposoban brinuti se sam o sebi. Uglavnom ovisi o bratovoj pomoći, jer nitko drugi mu ne pomaže, a potrebna mu je stručna medicinska pomoć.

O nastalom lošem  zdravstvenom stanju, brat Željko je kontaktirao braniteljske udruge, Udruga veterana VP 72 BVP, predsjednika Zlatka Čipčić. Isti je poslao e mail poruku CZSS Šibenik za hitan smještaj Nikice u neku od ustanova, a odgovor još nije stigao. Više ne znajući što učiniti, Željko Luša, je putem društvene mreže poslao objavu o nastalom stanju, nakon čega su se mnogi javili, a među njima i Dragan Toljan, zvani „Tetejac“, koji je obećao pomoći. Također javio se prijatelj iz djetinjstva i suborac, Svetin Mačak Milutin, također obećavajući pomoći.  Željko se zahvaljuje Irena Aras iz Šibenika, koja je kontaktirala mnoge ljude, kako bi se pomoglo bolesnom branitelju Nikici.

Nije nam jasno kako nitko ne reagira na nastalu situaciju, jer Nikici Luša prijeti amputacija desne noge. Zatim, nejasno je kako isti nema određenu tzv. kućnu njegu ili obilazak patronažne sestre, dok ga brat sam vozi na previjanje. Sa svojom mirovinom od 1.600,00 kn, Nikica sam plaća dopunsko osiguranje, kako bi mogao dobiti potrebne lijekove.

Za Nikicu, hrvatskog branitelja, pod hitno je potreban nužan smještaj u adekvatnoj ustanovi, s cjelokupnom skrbi, jer brat Željko više ni fizički ni psihički ne može skrbiti o bratu, a samo zdravstveno stanje je takvo da bi trebao biti u nekoj od bolnica. Ovo nije jedini slučaj da se u kritičnim situacijama nemaju kamo smjestiti bolesni, polupokretni ili nepokretni, branitelji, dok više i članovi njegovih obitelji to ne mogu činiti jer treba stručna medicinska pomoć. Pitanje je kada će biti izgrađeni domovi za takve ljude, branitelji sve više obolijevaju, a sve je dobro dok netko ima brinuti za njih. Problem nastaje kada te pomoći nema ili dovoljna. Državne institucije bi se trebale zamisliti kuda s bolesnim braniteljima?

Željko Luša, također je hrvatski branitelj, umirovljeni dočasnik HV-a iz Domovinskog rata, koji se svima zahvaljuje na dosadašnjoj podršci i pomoći, te se nada da će nakon ovoga meritorne službe poduzeti sve što je potrebno da se njegovom bratu pruži adekvatna pomoć.

Za kraj još navodi da ima bratove "papire", nalaze od psihijatra, čitajući iste nalaze shvatio je da bratu nije stalo do ničega. Tko od nas koji smo prošli rat nema PTSP. Netko manje, a netko više, mene spašava maslinik, rad oko kuće, pomognem prijateljima u okviru svojih mogućnosti, kući skuham, operem ispeglam, itd., završava priču Željko Luša.