NUŽNO JE I SLUŽBENO PRIZNATI POSTOJANJE PETE KOLONE U HRVATSKOJ!

02.09.2019. 09:45:00

Treba jasno upitati, tko to i u ime koga proteklih godina dozvoljava da se u Hrvatskoj, na račun njezinih poreznih obveznika otvoreno snimaju i prikazuju filmovi poput „Srbenke“, „Ministarstva ljubavi“, „Ustav RH“ i sličnih umotvorina, zaodjenutih u fraze o slobodama umjetničkog izražavanja i td.? Jer prikazivati u njima primjerice (konkretno u filmu „Ministarstvo ljubavi“) udovice hrvatskih branitelja kao kurve, prepune novaca od plaća na ime svojih poginulih muževa-hrvatskih branitelja, do te je mjere uvredljivo i degutanto da vapi u nebo! … Spomenute najnovije negativne pojave u hrvatskom društvu imaju svoju jasnu genezu, svoje ishodište, svoje pobornike, i na kraju – svoje operativce, već odavno izišle iz „trojanskog konja“, poklonjenog Hrvatskoj u ime njezine dobrodošlice u europske integracije. Sve je to i više nego dobro poznato onima u Hrvatskoj koji bi se tim stvarima po zakonu trebali baviti i sasijecati ih u samome korijenu, ali, i u tom sustavu progona „oni“ su glavni. Jer te pojavnosti za cilj imaju isključivo diskreditaciju i demonizaciju Republike Hrvatske u očima šire međunarodne zajednice, za što se, kao „alati“, obilato koriste i ugledni medijski resursi u inozemstvu, od kojih mnogi za svoje izvjestitelje iz Hrvatske i regije koriste upravo one osobe, najblaže rečeno nesklone Hrvatskoj i njezinim legitimnim nacionalnim interesima.
Unutarnja destabilizacija hrvatskog društva dio je puno šireg i osmišljenog projekta
Procesi koji se posljednjih dana, tjedana, mjeseci (na žalost, i godina) permanentno događaju u Hrvatskoj imaju tendenciju ne samo za dugoročno onemogućavanje stabilizacije društva, već i za njegovu daljnju radikalizaciju i otvaranje puta prema otvorenim sukobima, koji za cilj imaju destabilizaciju ukupnog stanja u zemlji. A za te i takve procese, krivnju u hrvatskome društvu snose mnogi, preciznije, od nje gotovo da i nitko nije imun. Ali krenimo redom.
Ukoliko polazimo od nepisanog pravila, uvriježenog diljem svijeta (a u biti stvarne činjenice) da povijest na kraju uvijek piše pobjednik, u Hrvatskoj se, samo naizgled čudno, odvija posve suprotan proces: stječe se dojam da hrvatsku povijest ne pišu pobjednici, već one poražene, dogmatske snage iz vremena Domovinskog rata i prije njega, koje hrvatsku državnost ne samo da nisu željele, već su se na nju okomile svom silom oružja, kao i psihološko-propagandnim medijskim i kulturnim, ali i klasičnim obavještajnim ratom. Radi se, kako o izvanjskim tako i njima služećim unutarnjim razornim silama, koje potpuno otvoreno, bez ikakvih posljedica djeluju unutar današnjeg hrvatskog društva na njegovim brojnim razinama, i koje se već jednom i službeno mora prozvati njihovim pravim imenom – hrvatskom petom kolonom!
Najnovija društvena, politička i medijska protuhrvatska histerija, inicirana posljednjim nemilim incidentima na širem prostoru Knina kroz napade skupine neodgovornih maskiranih huligana na pripadnike srpske nacionalnosti (koje svi moramo osuditi jer ne mogu, čak i da su u pravu s moralne točke gledišta, pojedinac ili skupina njih kada se sjete „uzimati pravdu u svoje ruke“, jer bi nas to sve skupa odvelo u kaos i anarhiju), ili navodnog napada iz mržnje na izvjesnog povratnika srpske nacionalnosti na području grada Rijeke, izišla je iz okvira svih dopuštenih granica jedne uređene i samostalne države, kakva Hrvatska, očito nije.
Jer na djelu je opasna zamijena teza, kojom se do neslućenih visina preuveličava hrvatska mržnja prema Srbima (nje nedvojbeno ima ali u kudikamo manjem obliku i broju nego bi se, možda, moglo očekivati s obzirom na svu brutalnost kojoj je mlada i tek stvorena hrvatska država bila izložena u vrijeme velikosrpske agresije (1991.-1995.) i s obzirom na ne funkcioniranje ključnih hrvatskih državnih institucija kada je u pitanju privođenje pravdi zločinaca za sva ona zlodjela počinjena prema hrvatskom življu od strane pobunjenih hrvatskih Srba ili onih uvezenih s drugih područja bivše SFRJ, od kojih su brojna još uvijek ostala nesankcionirana. Štoviše, neki od tih zločinaca i dalje se slobodno kreću Hrvatskom, gdje obnašaju važne dužnosti i imaju pristup najpovjerljivijim podacima sa kojima često putuju u susjedstvo…, a što sve skupa i predstavlja najveći izvor frustracija, kako hrvatske mladeži tako i rodbine stradalih hrvatskih branitelja i civila ali i svih onih koji jako dobro znaju što se u to vrijeme u Hrvatskoj događalo!), a potpuno zatvaraju oči na istu takvu pojavu mržnje prema Hrvatima od strane domaćih Srba i njihovih nalogodavaca. A da o „ljubavi“ prema Hrvatima od strane srbijanske političke i društvene scene i šire javnosti uopće i ne govorim jer ona već odavno izlazi izvan okvira racionalnog i nije niti vrijedna spomena, te će se prije ili kasnije, ogoljena do kosti i izgubljena u labirintima laži i podmetanja, slomiti u bespućima velikosrpske ideologije poput onih iz vremena 90.-ih godina prošloga stoljeća.
Zato mi je gadljivo iznova iščekivati iz godine u godinu iste i patetične poruke hrvatskog državnog vrha na komemoracijama velebnoj vukovarskoj žrtvi, o tome, da hrvatske institucije moraju i hoće kazniti sve počinitelje zločina nad Hrvatima, ne samo u Vukovaru, već i i diljem Hrvatske. Jer se već godinama tom istom Hrvatskom neometano kreće i jedan ubojica snimatelja HRT-a Gordana Lederera iz 1991.g. Milan Zorić, i to isključivo zbog hrvatskih pravnih zavrzlama, kao i niz drugih hrvatskim zakonom aboliranih zločinaca, kao da se taj zakon ne može iili ne smije ukinuti, promijeniti ili dograditi – jer zločin ne zastarjeva! U ovoj istoj Hrvatskoj, tako se tek se prošli tjedan (valjda pod pritiskom svih ovih događaja), nakon punih 28 godina čekanja!, na mjestu pogibije drugog snimatelja HRT-a Žarka Kaića, pokraj Osijeka podiže spomenik njegovoj žrtvi. Istodobno hrvatska policija, permanentno, već godinama fizički čuva spomenik ratnom zločincu iz Borova Sela, glavnom krivcu za masakra hrvatskih policajaca, Vukašinu Šoškočaninu (o njegovoj „važnosti“ i „doprinosu“ za stvaranje Republike Hrvatske i „miran suživot“ Hrvata, Srba i drugih naroda, zbog kojih mu je podignut spomenik kojega čuva hrvatska policija.
A najnovije prijetnje samoproglašenih vođa srpske zajednice u Hrvatskoj nekakvim svojim obraćanjem međunarodnoj zajednici (jer u hrvatsku vladu, u kojoj, inače, redovito participiraju i od koje dobivaju izdašna financijska sredstava za svoje projekte i udruge, oni ne vjeruju) s ciljem zaštite „ugroženog srpstva“ od eskalacije mržnje i fizičkih napada od strane Hrvata, zanimljivo, koincidiraju s izjavama srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića o njegovom „razumijevanju“ za pobunu hrvatskih Srba u osvit stvaranja samostalne hrvatske države početkom 90-ih. Jer ta je pobuna, valjda, prema Vučiću i brojnim njegovim istomišljenicima bila „preventivne prirode“, naslonjena na zloglasnu, tada u Srbiji toliko popularnu tezu o „nepodmirenim računima iz 1941.“ , i koja nije dozvoljavala da tek stasala hrvatska demokracija uopće i dobije priliku pokazati što može i što želi sa svojom državom. Pri tome su se kao „argumenti“ za nedavanje šanse koristile i brutalne srbijanske medijske falsifikacije o novim velikim zločinima, ovoga puta hadezeovskih „povampirenih ustaša“ protiv „nezaštićene srpske nejači“ diljem srpske krajine, čije se formiranje takvim konstrukcijama željelo opravdati u kontekstu oživotvorenja velikosrpskog projekta prema kojemu svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi. Naravno, ta i brojne druge psihološko-propagandne konstrukcije, puštene iz dugo čuvane„boce“ s pomno pripremljenim sadržajem i rukopisom srpskih obavještajnih službi imale su isključivo za cilj mobilizaciju ukupnog srpstva za pacificiranje Hrvatske. Taj se izraz službeno koristio i u planovima tadašnje JNA, a koji nisu bili ništa drugo nego planovi za klasičnu vojnu agresiju na prethodno, oduzimanjem oružja teritorijalne obrane (pripadalo je tadašnjim republikama, kao dio ukupne obrambene koncepcije bivše države u borbi protiv pretpostavljene vanjske agresije) potpuno razoružanu Hrvatsku.
Osim sadržajne i vremenske koincidencije u izjavama Milorada Pupovca i srbijanskog predsjednika Vučića, ovaj prvi dodatno se brutalno obrušava i na Katoličku crkvu u Hrvata, a bez da se ikada i pokušao prisjetiti a kamoli ispričati za otvorene pozive na „klanje“ Hrvata od strane brojnih svećenika Srpske pravoslavne crkce, uključno i onih iz njezine najviše hijerarhije
Gospodo na vlasti, ne osjećate li se barem malo odgovornim za pojave u hrvatskom društvu koje su tema ove, neću reći analize, već apela, vapaja da se konačno prekine s anomalijama u društvu na koje se sigurno može utjecati ukoliko za to ima iskrene želje? Ili Hrvatska i Hrvati do beskonačnosti moraju gutati svoj ponos, da bi se porekao hrvatskih nacionalnih interesa i obične želje običnih ljudi da konačno počnu živjeti kao građani normalne i uređene države, rješavali nekakvi regionalni problemi za račun nekih drugih i od nas puno jačih država. Izjave tipa kako je Hrvatska predvodnica –lokomotiva za druge zemlje iz regije i nositelj njihovog privlačenja u euro-atlantske integracije je isprazna fraza koja samo šteti stvarnim hrvatskim interesima i u zemlji i u BiH. Uostalom, koje to velike uspjehe Hrvatska uopće može pokazati drugima a da bi im bila uzor? Možda „bijelu kugu“ i demografsku pustoš nastalu iseljavanjem stanovništva „trbuhom za kruhom“ u koju se upravo „ubrizgavaju“ imigranti s civilizacijski, kulturološki i vjerski gledano drugoga svijeta? Zašto, recimo, predvodnica regije s tim ciljem ne bi bila jedna Italija, koja je kudikamo gospodarski snažnija i politički utjecajnija od Hrvatske, ili, još bolje, one druge zemlje kojima je do toga najviše i stalo i koje za to imaju neusporedivo snažnije resurse? Ili im Hrvatska, kao ne jednom u povijesti, treba poslužiti samo za podmirenje teritorijalnih apetita njezinih susjeda u zamjenu za njihov pristanak za ulazak u integracije pod njihovim vodstvom?
Zato je odgovornost za ovo hrvatsko stanje na svima nama, što nikako ne znači da ga zbog toga nekažnjeno smiju iskorištavati oni koje sam označio kao hrvatsku petu kolonu.
A je li i Milorad Pupovac među njima, prosudite sami ……..

Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti

Izvor: Facebook

Izvorni autor: Mario Eterović

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.