Očekuje nas nešto gore od bankrota, a to je polagano odumiranje svih slojeva, daljnje iseljavanje i možebitni socijalni nemiri, ako se hitno ne promijeni Vlada. Nova Vlada mora u 6 mjeseci mora riješiti probleme ili to prepustiti nekome izvana. Ekonomski stručnjaci govorili su o velikom padu životnog standarda građana, vladinim ‘poreznim reformama’ i uz to vezanom poskupljenju komunalnih usluga, te općenito o dubini aktualne krize. U nekim regijama kao što je Slavonija životni standard građana pao je i do 30 posto, kazao je Željko Lovrinčević komentirajući podatke o padu prihoda građana i rastu troškova u proteklih deset godina. Komentirajući podake Zavoda za statistiku koji govore da je dohodak smanjen 8-12 posto, dok su troškovi porasli 18%, Lovrinčević je kazao da su ti podaci otprilike točni. Pojasnio je da su prihodi pali 10-ak posto, no da to uz inflaciju znači da su realno pali 15 posto, a u nekim regijama kao što je Slavonija, gdje je stradala poljoprivreda i koja je imala i poplave – dohodak doljnje srednje skupine stanovništva pao je i 30-ak posto. Natprosječno velik teret krize na leđima građana To svjedoči o tome da je pad životnog standarda veći nego pad formalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) što znači da većinu krize na svojim leđima iznose građani – da je natprosječno velik teret i porezno opterećenje stavljeno na teret građana, što oni nose sve teže, kazao je Lovrinčević. “Podaci o obroju ovrha, o ovršenim građanima, o dugovima koji su prešli 30 milijardi što se tiče fizičkih osoba – oni su zapravo premašili dugove poduzeća – govore o tome da je došlo do strašnog loma zbog rasta porezne presije u početku mandata Vlade u sektoru kućanstva. Tu se, nakon nekih već 16, 17 godina u Hrvatskoj de facto pojavljuje nešto što se zove glad.” Većina zaposlenih radi za male plaće Drago Jakovčević kazao je kako je pogledao svježe podatke o imovinskim razredima koji su ga zabrinuli. “Mi imamo 60 posto zaposlenih koji imaju neto plaću manju od 5.000 kuna. 42 posto zaposlenih ima plaću manju od 3.000 kuna. Sada zamislite srednji sloj. Oni koji imaju plaću veću od 10.000 kuna – njih ima 5 posto.” Može li se bilo koja reforma, bilo koji poticaj, bilo koja promjena u gospodarstvu dogoditi a da se ne uvaži ova činjenica?, upitao je Jakovčević, pojađnjavajući da upravo plaća tj. dohodak od rada definira društvenu strukturu. “Prema tome, mi imamo u Hrvatskoj 1% tajkuna koji drže sve i koji plaćaju svoje ljude”, kazao je. Po novome, neoporezivi dio plaće je 2.600 kuna. Što može čovjek s 2.600 kuna? A minimalna plaća je 2.400 kuna. Ljudi rade 160 sati mjesečno za 2.400 kuna, istaknuo je Jakovčević dodajući za usporedbu da je Njemačka minimalna plaća po satu 8,5 eura – a na razini 160 sati to je plaća od 10.500 kuna. Hrvat kada ima minimalnu plaću radi za 2.400. To je četiri i po puta manje. Ne moramo težiti biti Njemačka, ali hajdemo naći neki srednji put – da minimalna blaća bude 4.000 kuna” kazao je Jakovčević dodavši da se o tom problemu malo govori, a jako je važan. Je li srednji sloj u Hrvatskoj doživio potpuni slom? Do rasta nejednakosti zapravo dolazi u većini zemalja Europske unije u posljednje vrijeme sa procesima liberalizacije, međutim još je veći rast nejednakosti kod zemalja koje su doživjeli traumatične ekonomske poteškoče odnosno krize, kazao je Lovrinčević. “Zato što se u toj krizi u pravilu lakše snalaze ljudi koji imaju više novca – odnosno ponovno bogatiji. Lakše manipuliraju, imaju veći pristup tržištu kapitala – bolje su umreženi što je značajno u ovim društvima koji nisu transparentna kao hrvatsko društvo, objasnio je Lovrinčevć dodavši da kriza još značajnije povećava raslojavanje po tekućim dohotcima. Siromašni još siromašniji, bogati bogatiji “Ono gdje još jače raste nejednakost, kako kriza odmiče, je nejednakost u imovini jer siromašniji moraju prodavati imovinu – oni koji kupuju, ponovno, nisu siromašni nego bogatiji. Tako će kriza još dalje rastočiti hrvatsko društvo.” Onda imate problem da nemate tog srednjeg sloja koji bi zapravo trebao nositi sve ostale demokratske procese – procese rasta civilnoga društva, jačanja elementarnih ljudskih prava u svim segmentima – i dolazi do polarizacije društva. Kazao je Lovrinčevič, dodavši da to je problem Europe u cjelini, ali da je on je u Hrvatskoj još dramatično više naglašen, jer je društvo već dugi niz godina u krizi. Nema demokracije bez srednjeg sloja – koji nestaje “Počinju se pojavljivati određene negativnosti u smislu urušavanja elementarnoga, onoga što se smatra stečevinom ljudskih prava. Svatko je danas zapravo ugrožen jer je ekonomska kriza zapravo ugrozila sve segmente društva od osobnih sloboda, vjerskih sloboda, različitih vrsta izbora – do nacionalne sigurnosti. Slobode ne funkcioniraju zato jer ne funkcionira ekonomija. Ne možete imati demokratsko društvo u kojem ne funkcionira ekonomija i nemate srednji sloj. Srednji sloj je nositelj svih tih procesa.” 20 posto Hrvata gladuje – na apsolutnoj razini siromaštva Govoreći o tome koliko je siromašnih u Hrvatskoj Lovrinčević je kazao da to zavisi o tome koji se kriteriji uzmu. “Negdje 20 posto ljudi se nalazi na apsolutnoj razini siromaštva – što znači da si ne mogu priuštiti osnovne potrebe. Dakle gotovo svaki peti čovjek. U relativnom siromaštvu kada ne mogu živjeti normalno kao čovjek je otprilike već trećina Hrvata – svaki treći čovjek. Jakovčević je dodao kako smo po siromaštvu na vrhu europske ljestvice – treći odmah iza Grčke i Portugala. Vladine ‘porezne reforme’ – uzimaju siromašnima daju bogatima Ekonomski stručnjaci komentirali su vladine mjere promjene oporezivanja dohotka, koje su linearne – to jest oni koji imaju manje plaće imat će malo ili nikakvo povećanje, a povećanje će osjetiti samo oni koji imaju velike plaće. Istovermeno lokalne zajednice kojima je vlada oduzela sredstva kroz ovu’poreznu reformu’ dižu prireze i komunalnu naknadu. Jakovčević je rekao kako iako načelno pozdravlja tu mjeru, da je ona loše osmišljena jer nije zahvatila najveći broj ljudi i brutto masu plaća koje se isplaćuju “a to su oni s najnižim primanjima, kao što sam prije rekao. Imate 42 posto ljudi koji rade a primaju netto plaću do 3.000 kuna. Oni nisu dobili ništa.” Što se tiče lokalne zajednice kazao je kako misli da je ovo trenutak da oni počnu razmišljati o tome kako restrukturirati svoje poslovanje i svoje proračune, jer ako se želi napraviti neka reforma netko mora biti žrtva. Ovo nije reforma nego odustajanje od promjena s početka mandata Lovrinčević je upozorio kako je Vlada vratila stvari tamo gdje su bile na početku mandata. “Naime, Vlada je upravo porezna opterećenja radikano povećala tako da je suzila porezne razrede – i ovo što je sad napravila je samo vraćanje na nultu poiziciju. I to je jedna od niza reformi koja je pokušana, pa se od nje odustalo – kao što je bilo s PDV-om, porezom u turizmu, zdravstvenim doprinosima…” Onda je pitanje što tri godine rade, da se na koncu vrate na početak i kažu ‘Čujte to smo pokušavali, na koncu je bilo pogrešno, pa se vraćamo na početnu poziciju’, pa možda nek pokuša netko drugi jednoga dana, kazao Lovrinčević. “Vi ste zapravo trebali lokalnu upravu uvesti u proces reformi i onda ovih problema ne biste imali. Dakle reforma je trebala početi od reforme lokalne države.” U ovoj situacii se može dogoditi paradoks, upozorio je Lovrinčević. “Naime ova je reforma u korist gornjeg srednjeg sloja, ali gornjeg srednjeg. Srednjeg sloja u manjoj mjeri – a za siromašne to ništa bitno ne znači. Sada, ako se dogodi da im komunalne usluge i ostali troškovi rastu – kao što će se dogoditi jednom dijelu siromašne zajednice – dogodit će se da će siromašni biti još siromašniji. U tome je cijela poanta.” Najbogatiji će imati natprosječni rast primanja, a ova najsiromašnija skupina – nezaposleni, oni će plaćati veće komunalije. Dakle ovo je pretakanje dohotka prema gornjem srednjem sloju, odnosno prema najvišem sloju. Njega u Hrvatskoj zapravo čine financijska industrija, jednim djelom specifične branše kao auto-industrija, javna poduzeća, mediji, informatičke branše – uglavnom financijaši i manageri. Oni će imati najviše koristi od ovoga. Trebalo je krenuti od reforme lokalne uprave Može se dogoditi da jedan dio najsiromašnijih ‘propadne potpuno kroz mrežu jer im rastu usluge elementarnih stvari koje oni troše a zapravo njima ne može porasti dohodak. To je cijeli problem te priče. Da ste prethodno rasteretili lokalnu državu, odnosno da ste napravili reformu lokalne države, onda ne bi imali ovaj rast komunalnih usluga. Sada postoji opasnost da će oni kojima je već loše, koji su najugroženiji, socijalno isključeni, umirovljenici i svi ostali koji nisu te kategorije, zapravo doživjeti rast troškova odozdo, jer će lokalna država pokušati kompenzirati gubitak prihoda. Ovo može biti redistribucija robin-hoodovskog tipa – ali od onih najsiromašnijih prema najbogatijima, gornjem srednjem sloju. Zato jer nije na vrijeme napravljena reforma lokalne države, a u isto vrijeme sustav je zamišljen tako da može doći do iskrivljenih učinaka reforme, zaključio je Lovrinčević. Jakovčević je kazao kako smo u ovoj situaciji jer se stalno bavimo s rashodovnim stranama, s troškovima, a ne bavimo se time kako povećati gospodarski rast, kako inicirati proizvodnju, kako proizvesti zaposlenost. Da toga ima, onda ne bi bilo ovih rasprava. Prema tome, treba raspraviti kako pokrenuti gospodarski rast, jer onda padaju svi deficiti. Hrvatska u zadnje četiri godine izgubila 200 milijardi! “Da bismo shvatili kolika je uopće dubina problema, bit ću plastičan: zadnjih četiri godine kada se pogleda koliko je Hrvatska izgubila, kada se pogleda koliko su njeni građani izgubili vrijednosti imovine – bilo na tržištima kapitala, bilo u nekretninama – dakle ono što nije utjecaj krize i što se moralo dogoditi samo po sebi pa se dogodilo i drugima kao recimo Španjolskoj… Dakle sve ono što je sada utjecaj rada Vlade u protekle četiri godine kada se pogleda koliko je Hrvatska izgubila, a nije trebala izgubiti: od fonda nekretnina koje građani imaju do tržišta kapitala i tako dalje, pa kada uzmete vrijednost duga koji je generiran, a to je blizu 100 milijardi novoga duga, plus potrošen drugi mirovinski stup, plus demografski odljev – u biti dolazite do zaključka da je Hrvatska u zadnje četiri godine izgubila vrijednosti dobara svojih građana u iznosu od negdje oko 200 milijardi kuna! Izravne ratne štete do 1995. u Reublici Hrvatskoj bile su procjenjene na oko 200 milijardi kuna. A što je sa 100.000 ljudi koje je iselilo? Pazite – broj stradalih građana u ratu je bio 21.000 ljudi plus naravno ranjeni. Ono što hoću reći da je tolika dubina udara da je to po svojim gubitcima imovine i vrijednosti kapitala i negativnih učinaka u otprilike zadnje četiri godine – da je to gotovo ekvivalentno posljedicama ratnih šteta koje je Hrvatska imala od 1991. do 1995. A tada još i nismo imali dugovanja. Na pitanje gdje vide izlaz, Jakovčević je odgovorio da se radikalne promjene ne mogu dogoditi osim prijevremenih izbora. To bi bio radikalan dobar zaokret, ako bi stranka koja dođe znala napraviti ove stvari o kojima smo govorili. U protivnom bankrot? U protivnom ne čeka nas bankrot, nego nešto još gore – stabilno i sigurno propadanje, kazao je Jakovčević. Hrvatski građani imaju još dovoljno imovine da će se nastaviti lagano iscrpljivanje, procijenio je Lovrinčević. Iscrpljivanje ekonomsko, a onda slijedi i demografsko to jest – iseljavanje. U zadnje četiri godine 100.000 ljudi je napustilo Hrvatsku – to je službena statistika koja nije ni sve obuhvatila. Dogodi se dakle da se svi parametri ugroze – ako nemate ekonomiju koja funkcionira, ako imate demografiju koja vam pada jer ljudi traže svoj životni prostor drugdje – onda svi drugi parametri postaju ugroženi. Ne možete više ni o čemu normalno razgovarati, normalnim jezikom i riječnikom – osim da se vratite negdje u prošlost pa tražite neke sukobljivosti ili ih pokušavate projicirati društveno u budućnost, upozorio je Lovrinčević. “Mi ćemo svi skupa završiti u sukobljivosti jedne socijalne jedne grupe protiv druge na najgori i najbrutalniji mogući način u kojem će zapravo politika intermedijaciju raditi ovisno o usmjeravanju pojedine vrste skupina.. Zato što prije Hrvatska ili dobije novu Vladu ili neko iz Europe intervenira kroz neku vrstu posredovanja na način da vam kaže ‘Ok, vaš suverenite praktično je orgraničen jer ga više de facto nemate, jer ga niste iskoristili za vlastiti dobitak’ – to prije će u Hrvatskoj započeti rješavanje problema” kazao je Lovrinčević. Na ove vrlo jasne ocjene gostujućih ekonomskih stručnjaka voditeljica emisije ispustila jedno nekarakteristično “Uf…”, kao vjerojatno i svi gledatelji pred ekranima (barem oni koji nisu u spomenutom najbogatijem ‘gornjem srednjem’ sloju kojem vlada pripada i kojem pomaže). Može li se išta promjeniti u ovoj predizbornoj godini? Emisija je zaključena s pitanjem može li se u uvjetima gdje se svako malo događaju izbori – pred nama su predsjednički, a potom i parlamentarni – nešto konkretno promjeniti s obziro na to koliko se odluka donosi kako bi se ‘kupilo birače’? Ako pogledamo povijest tih naših izbora – iz izbora u izbore radi se samo o obećanjima, a nikad se ne ostvare, kazao je Drago Jakovčević. “Prema tome ja očekujem baš ovu 2015. koja je upravo započela – samo obećanja, obećanja, razvijanje zastava i malo govora o ekonomiji. A to je najvažniji problem koji moramo riješiti ako želimo živjeti bolje.” Kao što sam rekao Hrvatska je pretrpjela ekvivalent ekonomske štete koji je zapravo jednak ratnim štetama u Hrvatskoj. Ona je međutim u ovim trenutcima za razliku od devedesetih visoko zadužena zemlja – i s javnim dugom, s inozemnim dugom, upozorio je Lovrinčević. “Vjerojatno će to bit mandat buduće Vlade koja će imati sve skupa negdje šest mjeseci da započne radkalne reforme i pokaže investitorima da je to u stanju napraviti. To će biti vrlo bolno i vrlo radikalno, tko god se pojavi u tom novom mandatu.” Sasvim je sigurno da smo sada prešli u fazu čistog gubitka vremena. Sve su vlade imale taj tenutak kada izgube legitimitet, kada više građani nemaju povjerenja u bilo što i dalje je zapravo samo mrcvarenje i istrajavanje, zaključio je Lovrinčević. /hrt/

Izvorni članak možete pogledati OVDJE