U srijedu je u javnosti odjeknula informacija kako bi bivši jugoslavenski, ali i hrvatski obavještajci Josip Perković i Zdravko Mustač u siječnju mogli biti dovedeni na odsluženje kazne u Hrvatsku. Tvrdnja je ovo koju je iznio Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo, nakon što je hrvatskom pravosuđu dostavljena presuda njemačkog suda kojom su za sudjelovanje u ubojstvu emigranta Stjepan Đurekovića osuđeni na doživotni zatvor. Nakon što je njemačka presuda došla u Hrvatsku, ona se morati prilagoditi hrvatskom pravnom sustavu. Odluku o kazni za Perkovića tako će donijeti izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu, a za Mustača Županijskog suda u Velikoj Gorici, kazao je glasnogovornik zagrebačkog suda Krešimir Devčić. Kako u Hrvatskoj nema doživotne kazne Perkovićev odvjetnik smatra da bi se u njihovu slučaju trebao primijeniti zakon koji je najpovoljniji za osuđenike, a i vrijedio je u vrijeme Đurekovićeva ubojstva. Iako je najveća kazna tada bila 20 godina ona se izricala isključivo kao zamjena za smrtnu kaznu pa se za ubojstvo ne može odrediti više od 15 godina, kazao je Nobilo. Inače, knjiga odvjetnika Ante Nobila “Arhiva” u kojoj piše o obrani obavještajca optuženog i osuđenog u Njemačkoj za sudjelovanje u ubojstvu hrvatskog disidenta Stjepana Đurekovića, predstavljena je u ponedjeljak navečer u Novinarskom domu u Zagrebu. Nobilovu knjigu predstavili su povjesničar Hrvoje Klasić, odvjetnik Čedo Prodanović te medijski izdavač Ninoslav Pavić. Govoreći o povijesnom kontekstu, Klasić je istaknuo kako autor kroz niz izjava, svjedočanstava i dokumenata kroz ‘slučaj Perković’ govori o bivšoj zajedničkoj državi, socijalizmu, ključnim osobama tog doba, ali i o položaju Hrvatske u Jugoslaviji te o Hrvatskoj nakon osamostaljenja. ”Knjiga zorno ukazuje kako se hrvatsko društvo ne suočava s vlastitom prošlošću, ali i kako se i neke druge države kojima po mnogo čemu težimo, također, ne suočavaju s prošlim razdobljima” ustanovio je Klasić, dodavši kako je Nobilova knjiga ”potrebna knjiga u šumi današnjeg sveprisutnih dezinformacija i revizionizma”. Pojašnjavajući ulogu hrvatskih medija u praćenju ‘slučaja Perković’, medijski izdavač Ninoslav Pavić ustvrdio je da je odvjetnikova knjiga ”doprinos demistifikaciji predrasuda koje su prisutne u domaćoj javnosti” te kako ona može poslužiti kao ”svojevrsni udžbenik opravdane sumnje kojeg, pored javnosti, trebaju čitati studenti prava, odvjetnici, tužitelji, suci, a posebice medijski djelatnici koji znaju podilaziti strastima publike”. ”Braneći Perkovića, Anto Nobilo morao se sukobiti s dva politička, obavještajna i pravosudna sustava. Našim, već dobro mu znanim, a i njemačkim, s obzirom na to da je pravosudni sustav RH potpuno zakazao. Autor u knjizi iznosi niz problema, zapreka pa i primjera subverzivnog djelovanja politike, medija, pojedinih ideološki ostrašćenih, zainteresiranih svjedoka i dijela pravosuđa protiv njegovog klijenta, s kojima je bio suočen i kojima je morao parirati. Kako tijekom postupka izručenja u Hrvatskoj, tako i tijekom suđenja u Njemačkoj. Pritom Nobilo nije upao u vrlo čestu zamku da se potpuno identificira sa svojim klijentom, a još manje da se pritom služi neetičkim metodama. Stoga je ova knjiga na određeni način i posveta časnoj profesiji odvjetništva.”, ocijenio je povodom predstavljanja knjige odvjetnik Čedo Prodanović. Govoreći o percepciji javnosti o samom slučaju, autor Anto Nobilo je glavnog lika svoje knjige opisao kao ”kontraobavještajca, prije svega”. Nobilo ocjenjuje kako je suđenje Perkoviću i Zdravku Mustaču ”posljednja zaostala bitka Hladnog rata”, zaključivši na kraju kako ”niti jedna ozbiljna država ne izručuje svoje obavještajce”.