Podjela u vodstvu Nezavisnih za Hrvatsku oko ujedinjenja s drugim hrvatskim domoljubnim opcijama

Danas sam iz vrlo pouzdanog izvora, koji je odlično upućen u to kakvo razmišljanje prevladava u Nezavisnima za Hrvatsku i drugim domoljubnim političkim opcijama u Hrvatskoj, dobio potvrdu da je moj načelno kritički intoniran komentar o neprincipijelnom stajalištu NZH-a kad je riječ o ujedinjenju svih hrvatskih domoljubnih snaga u Hrvatskoj za izbore za Europski parlament, a kasnije i za parlamentarne izbore u Hrvatskoj, imao snažan odjek u užem vodstvu NZH-a i u široj domoljubnoj javnosti u Hrvatskoj i iseljeništvu. Bruna Esih protiv ujedinjenja?  Taj izvor tvrdi kako je zbog nepopustljivog stajališta Brune Esih, koja se čvrsto protivi ujedinjenju NZH-a s drugim domoljubnim strankama, pa i važnijim političkim inicijativama i pojedincima, došlo do ozbiljne podjele u vodstvu Nezavisnih za Hrvatsku. Prema tom izvoru, general i saborski zastupnik Željko Glasnović čvrsto je za suradnju s drugim domoljubnim opcijama, dok se Zlatko Hasanbegović ljulja između jedne i druge opcije. Razlog za takvo stajalište Brune Esih, nastavlja dalje taj izvor, jest njezino uvjerenje, koje obilato namještenim anketama hrane HDZ-ove agenture, kako može sama pobijediti na izborima za Europski parlament. Međutim, to nije jedini razlog za takvo ponašanje predsjednice NZH-a. Citirani izvor uvjerava me kako se Bruna Esih zapravo boji da bi Ruža Tomašić, na zajedničkoj listi s Hrastom i Konzervativcima te drugim domoljubnim snagama, mogla dobiti više glasova od nje. Čini se da Ruža Tomašić nema takvih strahova, pa je Bruni Esih i NZH-u ponudila da njihov predstavnik bude na čelu zajedničke liste, što je jasan znak želje Ruže Tomašić i drugih dionika razgovora za ujedinjenjem domoljubnih opcija. Za spas Hrvatske treba nam novo zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske  Moje dugogodišnje političko iskustvo govori mi da Nezavisni za Hrvatsku nisu još dovoljno snažna politička stranka, osim eventualno u Zagrebu, da bi mogla samostalno ugroziti dominantnu političku poziciju HDZ-a pod vodstvom vrlo lukavog oportunista, tj. makijavelista Andreja Plenkovića, koji je, zbog svojih velikih europskih političkih ambicija, u HDZ-u uškopio sve takozvane hrvatske domoljube, i to najviše ucjenom zbog kostura u njihovim ormarima, ali i prijetnjom izbacivanjem iz stranke. Svaki objektivan promatrač i analitičar svjestan je toga da u slučaju samostalnog izlaska na izbore, NZH može u najboljem slučaju računati na četiri do pet posto glasova, a možda i manje. Stvaranjem snažnog Hrvatskog bloka, s NZH-om kao vodećom snagom, kao što je to HDZ bio na izborima 1990., stvorili bi se uvjeti za postizanje velikog uspjeha na dolazećim izborima za Europski parlament, a što je još važnije, i na izborima za Hrvatski sabor iduće godine. Bez ujedinjenja domovinske i iseljene Hrvatske ne bi bilo ni pobjede HDZ-a na prvim izborima 1990., ni uspješne obrane od četničke agresije na Hrvatsku, a ni današnje, kakve-takve, samostalne hrvatske države. Onaj tko to ne vidi i ne prihvaća ili je politički sasvim nepismen ili je pak, zbog svojih osobnih ambicija, posve zaslijepljen. U kojem će smjeru ići dalje Bujanec i njegova Bujica?  Isti izvor uvjerava me kako se u nezgodnoj situaciji našao i dosadašnji medijski pokrovitelj Nezavisnih za Hrvatsku Velimir Bujanec, koji već dvije godine radi veliku promidžbu za Nezavisne za Hrvatsku u svojoj, među domoljubima vrlo popularnoj, televizijskoj emisiji Bujici. Kontroverznom novinaru Bujancu može se mnogo toga prigovoriti, osim kad je riječ o domoljublju i želji da u Hrvatskoj konačno pobijedi istinska hrvatska domoljubna, državotvorna i demokratska politička opcija. Kao već vrlo iskusnom i testiranom političkom novinaru i komentatoru, Bujancu je potpuno jasno kako je taj cilj nemoguće ostvariti bez ujedinjenja svih relevantnih i raspoloživih domoljubnih snaga u Hrvatskoj i dijaspori. Naime, Bujancu, kao i meni i svakom drugom iskrenom hrvatskom domoljubu, treba biti nesporna i činjenica kako nam je danas jednako potrebno ujedinjenje hrvatskih domoljuba, slično onom kakvo smo imali 1990. godine, a i kasnije, tijekom obrane od velikosrpske agresije na Hrvatsku. Ono što mene zanima jest može li Bujanac nastaviti žestoko reklamirati i zastupati NZH ako ta stranka ustraje na sadašnjem stajalištu da ne želi sudjelovali u ujedinjenju svih domoljubnih snaga u Hrvatskoj i iseljeništvu. Ukoliko nastavi beskompromisno davati medijsku potporu NZH-u, a oni odluče sami izići na izbore, za mene će postati upitno Bujančevo iskreno domoljublje, koje je dosad bio neupitno. Također, u tom slučaju moglo bi doći do naglog osipanja gledanosti Bujice, koja je Bujančevim nedavnim otvaranjem te emisije za političke aktiviste poput mene i drugih domoljuba, postala još popularnija. Osobno vjerujem da će Bujanec izbrati ujedinjenje domoljubnih snaga, a ne posebne interese jedne ili druge domoljubne opcije. NZH se moraju opredijeliti za pobjedu domoljubne i suverenističke opcije u Hrvatskoj  Zaključno imam potrebu izraziti svoje duboko uvjerenje da se NZH nalazi pred odlukom hoće li prihvaćanjem ujedinjenja svih domoljubnih snaga, nužnog za opstanak Hrvatske, postati velika i utjecajna politička stranka ili će pak završiti na razini MOST-a, Laburista, HNS-a, Živog zida i mnogih drugih besperspektivnih i propalih političkih stranaka u Hrvatskoj. I ne samo to: čelni ljudi NZH-a mogli bi pred poviješću postati odgovorni za sve ono loše što će se u Hrvatskoj događati nakon sljedećih parlamentarnih izbora, ukoliko se ostvare Plenkovićeve želje i namjere da demokratskim i nedemokratskim metodama zadrži vlast u Hrvatskoj. Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti