Radimir Čačić prokomentirao je prosvjede branitelja. Predsjednik Reformista, Radimir Čačić, osjetio je ovih dana, kao uostalom mnogi akteri političke scene, potrebu prokomentirati prosvjede branitelja na Trgu sv. Marka. “Nijedan pojedinac ni skupina ne smiju ugrožavati temelje države, a osobito ne oni koji svoju legitimaciju u javnim nastupima vide u činjenici da su značajno doprinosili njezinu stvaranju. Neupitno je da svaki dobronamjeran građanin ove zemlje osuđuje protuzakonito ponašanje na Markovom trgu. Stvaranje atmosfere straha i nesigurnosti ne donosi dobro nikome i sasvim je sigurno da svaka politička opcija s kojom se, s razlogom ili bez, vežu takva ponašanja, može samo gubiti, a nikako jačati podršku svojim političkim porukama. Bez obzira na to je li dio branitelja koji ovako djeluje stranački vođen i manipuliran, uloga Vlade je a) da poštuje i provodi Zakone i b) da se izdigne iznad uskih stranačkih interesa, čak i kad im ovakvi događaji potencijalno donose političke bodove. Također, obveza je Vlade u interesu svih građana pronaći rješenja. Na ovoj razini eskaliranog sukoba po našem mišljenju Vlada u traženje rješenja mora uključiti i ugledne ljude izvan stranaka. U ovom predizbornom vremenu neophodno je za budućnost zemlje osloboditi prostor u javnosti za otvaranje stvarnih tema i nuđenje rješenja za izlazak iz gospodarske krize”, izjavio je Radimir Čačić, široj javnosti znan i kao Ratko. No, teško je ne zamijetiti s kolikom lakoćom hrvatski političari komentiraju razna zbivanja u zemlji, dotičući se time onoga što ih se tiče, ali i onoga što s njima nema pretjerane veze. Doduše, kada već govorimo o Ratku, branitelji bi s njime mogli imati itekakve veze, jer dok su oni ginuli na ratištima, on se bavio posve drugim aktivnostima zbog kojih se na njegovim plećima vuku brojne afere. Dotični je prozivan i za ratno profiterstvo. Afere koje su po dobro znanim običajima hrvatske politike gurnute pod tepih vezuju se i uz Ratkovo ime, a u javnosti ih je iznosio politički analitičar Slaven Letica.

Naime, gradnju 147 kilometara autoceste od Bosiljeva do Svetog Roka američkom Bechtelu Hrvatska je platila 990 milijuna dolara. Ugovor je bez natječaja 1999. potpisao Jure Radić, tadašnji ministar obnove. Nakon toga priznao je kako je ugovorena cijena 30 posto veća nego da se išlo na međunarodni natječaj. Ipak, želja je bila da se preko spomenute tvrtke uspostave dobri odnosi sa SAD-om. Zbog skraćenih rokova izgradnje, ali i ubrzane gradnje zemlje 2003. autoceste kompaniji uplaćuju nagradu u iznosu od 20 milijuna dolara. U osnovnom ugovoru rokovi gradnje ugovoreni su načelno, a potom srezani za šest do 12 mjeseci. O spornoj nagradi, ali i isplati 48 milijuna kuna talijanskoj tvrtki Coopconstrutiori u jesen 2003. postoje dokumenti koje posjeduje Letica, a koji govore kako je u priču upleten – Čačić.

Odluku od 20 milijuna premije Bechtelu potpisao je 3. studenog 2003. kao predsjednik Nadzornog odbora HAC-a Čačić, a ugovor sa spomenutom tvrtkom potpisao je netom prije izbora. Dokumente o tome Letica je predao državno odvjetništvu, ali na to nitko nije reagirao. Zajedno s Jurčićem, Goranom Granićem i Linićem prodao je 25 posto plus jedni dionicu INE. Ugovor je potpisao nekoliko dana prije izbora, svjedočio je Letica.

Ratko Čačić umiješan je u još jedan slučaj. Ratne ’91 društveno poduzeće Coning koje predstavlja Čačić s Republičkom samoupravnom interesnom zajednicom mirovinskog i invalidskog osiguranja 22. studenog 1990. sklapa ugovor o inžinjeringu pri izgradnji Doma umirovljenika u Dubrovniku. Od 13. prosinca 1990. do 24. svibnja 1991. godine, preko sedam avansa, poduzeću Coning isplaćuje cijeli iznos od 192,3 milijuna dinara za izgradnju Doma po načelu ključ u ruke. Radovi su obustavljeni 1991. godine zbog rata. Dom nije nikada izgrađen, a Radimir Čačić je 101 milijun kuna avansa u vidu pozajmica plasirao u privatne tvrtke Zagorje LTD i Zagorje d. d. Sindikat umirovljenika podružnice Dubrovnik podnio je tek 21. siječnja 2002. godine kaznenu prijavu protiv Radimira Čačića zbog kaznenog djela iz članka 292. Kaznenog zakona (zlouporaba ovlasti u gospodarskom kriminalu), za što je propisana kazna zakona u trajanju do 8 godina. Hrvatsko pravosuđe ocijenilo je da je nastupila zastare kaznenog progona.

Prije stupanja na dužnost prvog potpredsjednika Vlade, Radimir Čačić se spominjao u aferi vezanu uz izgradnju jedne zadarske škole, za koju je Čačićeva tvrtka Coning uzela novac početkom devedesetih, a završena je državnim novcem deset godina kasnije. A samo dva dana prije izbora 2011. (4. prosinca), Čačićev Coning dobio je od Croatia osiguranja 4 milijuna kuna kredita! Inače, mediji su pisali i o tome da je Radimir Čačić kao direktor, prouzročio stečaj težak 324 milijuna kuna uključujući i nikad vraćeni dug prema državi od 51 milijun kuna. Predvodio je privatizaciju Coninga, tvrtke vrijedne više od 16 milijuna njemačkih maraka, koja je prodana u bescjenje.

Raznoraznim makinacijama prebacivao je imovinu s tvrtke na tvrtku kako bi izbjegao plaćanje stotina milijuna kuna dugova. Manje je poznato da je današnji Coning zapravo preimenovana tvrtka Condelta, osnovana 1993. godine s temeljnim kapitalom od samo 114 njemačkih maraka, dok je “pravi” Coning osnovan još 1984. godine, najvećim dijelom završio u ogromnim dugovima i u stečaju. Zbog nepravilnosti je poništena i privatizacija Coning holdinga. Međutim, ta tvrtka je ponovo vraćena Čačiću i drugim kupcima samo dva mjeseca nakon što je on postao ministar za javne radove, obnovu i graditeljstvo 2000. godine. Tada je čak 70 tvrtki u Izraelu pravomoćnom presudom uzalud u Hrvatskoj tražilo naplatu dugovanja od Coning holdinga. Šuškalo se da je više nego blisko surađivao i s Majom Rendulić, direktoricom nekadašnjeg Aurum osiguranja koje je kasnije, na incijativu Slavka Linića, prodano austrijskom Wiener Stedische.

Afera je dakle mnogo, i više nego dovoljno za pravi institucionalni obračun sa Čačićem. Ali, hrvatske institucije su trome, dobro je to poznato običnom puku na kojem pravda često oštri zube. A dobro je to znano i braniteljima na kojima je zube oštrila hrvatska policija, i institucije pred kojima uostalom i potražuju svoja prava.