Razgovor - Željko Cvrtila kandidat koalicije POMAK za VII. izbornu jedinicu

09.09.2016. 19:37:06

  Ne nasjedajte na floskule da se vaš glas gubi ako se on da „manjim“ političkim strankama jer po dontovoj metodi takvi glasovi se ne gube nego pripajaju strankama koje su prošle prag i to najviše onoj stranci koja je osvojila najveći broj glasova. Drugo, najveći gubitak glasova je dati glas onima koji će ga prokockati, odnosno neće (a toga smo svjedoci zadnjih 20 godina) provoditi što vam laskavo obećavaju u kampanji. Zaista nije problem prevaranta što nas učestalo varaju, nego naš što im i dalje vjerujemo. Razgovaramo sa Željkom Cvrtilom, predsjednikom Akcije za bolju Hrvatsku i nositeljem liste nacionalne koalicije POMAK za VII. izbornu jedinicu. Gospodine Cvrtila hrvatska javnost poznaje Vas više kao stručnjaka za sigurnost nego političara, možete li nam za početak reći nešto više o svom političkom djelovanju. Tek prije pet godina počeo sam se aktivno baviti politikom, kada sam shvatio koliko je podla bila teza koju su nama braniteljima nametnuli nakon rata, a to je da smo bili sposobni ratovati ali da u miru moramo vođenje države prepustiti „sposobnijim" ljudima. Bila je to velika prevara jer smo smetali podrivačima hrvatske države koji su dobro procijenili da im mi nikad ne bi dopustili provoditi politiku kakvu provode, a to je politika pljačke i rasprodaje nacionalnih resursa, osiromašivanje i obespravljivanje hrvatskog naroda koja nas je dovela na rub gospodarske, moralne i svake druge krize, a usudim se reći i na rub nestanka kao naroda. Akcija za bolju Hrvatsku prva je politička stranka koju su osnovali hrvatski branitelji? Točno, prije toga djelovali smo kao i mnogi drugi kroz udruge, a nakon dva velika braniteljska prosvjeda koja smo organizirali shvatili smo da se jedino političkom borbom možemo izboriti za zaštitu naših vrijednosti. Smatrali smo poštenijim voditi politiku kao stranka, a ne politizirati kroz udruge poput većine. Rekli smo da je vrijeme za neku novu akciju za bolju Hrvatsku, tako smo i nazvali stranku. Prvi predsjednik ABH bio je general Sačić ali on ubrzo iz osobnih razloga podnosi ostavku, a nakon unutarstranačkih izbora, dužnost predsjednika stranke preuzimam ja. Gdje je general Sačić danas i zašto ga nema na listama Pomaka? General Sačić član je Predsjedništva ABH i aktivno sudjeluje u stranačkim aktivnostima. Na ovim izborima nismo ga kandidirali poštujući njegovu želju da barem jedan izborni ciklus odmara u privatnosti nakon višegodišnjeg sudskog i medijskog progona za izmišljeni ratni zločin. Sve te optužnice napokon su odbačene i pravda je pobijedila. U javnosti ste često pozivali branitelje da se aktivno uključe u politiku, jednom ste prilikom čak rekli neka se ugledaju na partizane? Poznajete li kojeg partizana koji nije bio barem predsjednik kućnog savjeta, da ne govorim da su u bivšoj državi obnašali apsolutno sve političke i općenito rukovodeće dužnosti? Poznajete li koji primjer sudskog progona partizana za ratne zločine (koji usput rečeno nisu izmišljeni), čak i danas 26 godina nakon sloma komunizma? A gdje smo mi danas? Koliko su puta nama do sada smanjivali naša prava, a njihova su netaknuta? Njihove mirovine nasljeđuju čak i praunuci, a mi kad umremo ni supruge nemaju pravo na mirovinu ako nemaju dovoljno godina starosti, a djeca doslovno ostaju na cesti nakon završenog školovanja. To su gorke činjenice, a moji suborci i dalje bježe od politike i prepuštaju dezerterima da nas vode u propast. Sve što smo stvorili u ratu oni su uništili u miru ali tomu smo si i sami krivi, jer smo šutnjom dozvolili drugima da rade protiv nas. Kako to mislite popraviti? Prije svega potrebno je omogućiti braniteljima povratak u tijek društvenog, političkog, gospodarskog , sigurnosnog i svakog drugog rada, a posebice u državnu službu, naravno ukoliko to sami žele i mogu, pri tom im ne zadirući u status mirovine. Posebno se to odnosi na branitelje s prve crte koji nikako ne smiju biti nezbrinuti. Branitelji su najveće jamstvo očuvanja hrvatske državotvornosti, nacionalnih vrednota i nacionalnih interesa. Najbolji primjer za to trebaju nam biti bogate i napredne demokratske države poput Izraela, Amerike ili Njemačke koje svoje ratne veterane ne odbacuju nakon vojne karijere nego ih dodatno školuju i usavršavaju sukladno njihovim interesima i sposobnostima. Potencijal tih ljudi u smislu odgovornosti, discipliniranosti i odanosti, nemjerljivo je blago koje pametni ljudi znaju iskoristiti u stvaranju kapitala i novih vrijednosti. U tim državama ima puno rukovodećeg kadara od privatnog do državnog sektora koji su bili vojnici. Hrvatska takav potencijal nije znala ili nije htjela iskoristiti? Bojim se da je ovo drugo točnije kad su u pitanju oni koji Hrvatskom vladaju a nikad ju nisu željeli. Ne samo da nije iskorišten taj potencijal nego nije niti jedan, a Hrvatska ima ogromne potencijale za razvoj i stvaranje stabilne države bogatih ljudi. Nažalost ti potencijali sustavno se uništavaju i nisam siguran da se to ne radi namjerno kako bi se narod osiromašio a država destabilizirala. Nekada se nacionalna sigurnost gledala kroz moguću vojnu ugrozu od strane jedne države na drugu, sigurnost vanjskih granica, te protuustavnog djelovanja unutar država. Danas se nacionalna sigurnost prije svega ogleda kroz gospodarsku snagu jedne države. Da bi gospodarstvo jedne države bilo održivo, između ostalog, snažnu ulogu ima i zaštita; nacionalnih interesa, strateških interesa, vitalnih nacionalnih resursa, domaćih proizvodnja i tvrtki, domaćih proizvoda, domaćih ideja i patenata te njihove implementacija. Tko je odgovoran za zaštitu nacionalnih interesa? Ključnu ulogu u takvoj zaštiti imaju državne sigurnosne institucije (policija, sigurnosne službe, odvjetništvo). Nažalost u Hrvatskoj imamo potpuno disfunkiconalnost tih državnih zaštitnih mehanizama, čemu svjedoči nakaradna pretvorba, pljačka javnih poduzeća, korumpirane nabave sigurnosne opreme, korumpirana rasprodaja ili predaja nacionalnih strateških kompanija i dobara. Sve to naš sigurnosni sustav nije uspio prevenirati niti vidjeti jer su mehanizmi sigurnosti, koji bi trebali imati kontrolnu ulogu, zapravo sami politički nadzirani i kontrolirani. Uz to, strane sigurnosne službe, što po nalogu politike, što svojim prikrivenim djelovanjem, duboko su ušle u sve pore hrvatskih sigurnosnih službi, tako da niti za njih nema apsolutno nikakvih tajni o bilo kojoj hrvatskoj strateškoj nacionalnoj odluci, bilo da je razvojnog, gospodarskog ili općeg sigurnosnog karaktera. Koliko je zapravo u Hrvatskoj ugrožena nacionalna sigurnost? Najgore što se može dogoditi sigurnosnim službama jedne države, je da ih vode nacionalno neosviješteni ili nesposobni kadrovi. Sve dosadašnje vlasti uopće nisu pokazivale nikakvu zainteresiranost za zaštitu nacionalnih interesa, zapravo su uvelike pridonijela rastrojavanju iste. Imamo nažalost, brojne primjera propusta uslijed nefunkcioniranja nacionalne sigurnosti. Jednom kad se ti propusti dogode nastupaju teške posljedice, uglavnom ekonomske. Ekonomska slabost naravno dovodi i do vojne slabosti, pa država postaje ranjiva i neobranjiva i u slučaju izravne vojne agresije. Takva slaba država, ovisna o vojnoj zaštiti (NATO) i financijskoj pomoći stranaca (MMF, Svjetska banaka), prestaje biti samostalna, neovisna i suverena. Sve smo prepustili strancima, pa i nacionalnu sigurnost. U takvoj situaciji suludo je očekivati da će stranac bolje štitit naše interese i resurse od nas samih, osim ako neće postati većinski vlasnik svega hrvatskog, pa će onda zapravo štititi svoja dobra. Koje su po Vama osim navedenih trenutno najveće opasnosti po nacionalnu sigurnost. U ovom trenutku Hrvatska ima ozbiljan problem s jačanjem četničkog pokreta u svom okruženju, a sve više ga ima i među mladima u Hrvatskoj. O tome je SOA istina podnijela izvješće ali ostale službe ne poduzimaju ništa. Drugi veliki problem je sve veći i sve manje kontrolirani val migranata na hrvatskim granicama. Gledano na duže vrijeme ovo ogromno iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske, osim demografskog stvorit će nam i ozbiljan sigurnosni problem. Nemojmo biti naivni i misliti da se mladi ljudi slučajno iseljavaju i da su razlozi za to samo ekonomske prirode, iako su oni ključni. Kakav je opasnost od četnikovanja to svi znamo ali u čemu je opasnost od velikog broja migranata? O tome sam često govorio u medijima i upozoravao da to nije samo humanitarna kriza, i da istina ne smijemo dopustiti da žene i djeca ostanu bez pomoći ali da moramo biti svjesni kako ćemo ubrzo imati ozbiljan sigurnosni, ekonomski, demografski, vjerski i kulturološki problem, odnosno multiplicirani složeni problem koji nije lako riješiti. Događaji koji su uslijedili i koje gledamo po Europi pokazuju kako sam bio u pravu. Mi u Hrvatskoj imamo iz povijesti vrlo loša iskustva s humanitarnim prijemom izbjeglica koje su bježale od Turaka, a nakon asimilacije i suživota s domicilnim stanovništvom počinju svojatati hrvatski teritorij kao svoj. U političkim previranjima zadnjih sto godina izgubili smo tako Bosnu, Hercegovinu, Boku i Vojvodinu, a da se nismo znali obraniti u Domovinskom ratu izgubili bismo i pola Hrvatske. Sve više političara u javnosti nagovještava integraciju migranata u društvo, kako to komentirate? Dolaskom u Hrvatsku desetak ili dvadesetak tisuća mladih ljudi, koji u prosjeku imaju od petero do desetero djece, za deset ili dvadeset godina imat ćemo stotinjak tisuća mladih ljudi potpuno druge vjere, kulture, a za pedesetak godina biti će ih oko pola milijuna. Mi se moramo ozbiljno zapitati želimo li mi u budućnosti postati multikulturalna država ili ostati država hrvatskog naroda. O tako ozbiljnom pitanju odluku može donijeti samo hrvatski narod referendumu. Dakle narod treba pitati je li spreman na opstanak ili nestanak. Hoće li se Pomak zalagati za takav način donošenja odluka? Zasigurno hoće, ABH naime u svom programu kao jednu od ključnih točaka ima i referendumsko izjašnjavanje kao oblik izravne demokracije između dva izborna ciklusa. Prije toga naravno moramo promijeniti ovaj nakaradni zakon o referendumu, a zajedno s njim i izborni zakon. Obzirom na Vašu bogatu profesionalnu biografiju teško Vas je predstaviti u nekoliko riječi, ali za kraj predstavite se našim čitateljima. Rođen sam 1972. godine, u Kozarevcu, selu u Podravini. Rano ostajem bez roditelja, te se od osmog razreda sam brinem o sebi. Nakon osnovne škole odlazim u Zagreb na školovanje u policijsku školu. Nakon što sam završio srednju školu, na samom početku Domovinskog rata, 1.srpnja 1991., javljam se na rad u ATJ „Lučko", gdje ostajem do 1993., nakon čega nastavljam rad u temeljnoj i kriminalističkoj policiji. Uz rad se školujem i završavam višu, te visoku policijsku školu i magisterij kriminalistike. Za svoj rad primio sam preko dvadeset zahvala, priznanja, plaketa i odlikovanja. Jedan sam od osnivača i član strukovne Policijske udruge „IPA – Zagreb", gdje sam bio zamjenik predsjednika i predsjednik Udruge. U posljednjih nekoliko godina objavio sam više od pedeset članaka s područja kriminaliteta i sigurnosti, i autor sam knjige „Kako kontrolirati organizirani kriminalitet u Hrvatskoj". Tijekom radnog vijeka prolazio sam policijske poslove od izvršitelja: policajca specijalca, pozornika, vođe ophodnje, detektiva, inspektora, preko srednjeg rukovoditelja: vođe sektora, vođe grupe, šefa smjene, pomoćnika i načelnika Policijske postaje, do rukovoditelja najvišeg ranga: načelnika odjela unutarnje kontrole i zaštite svjedoka, te Uprave kriminalističke policije (pomoćnik ravnatelja policije). Obnašao sam niz poslova specijalne, temeljne i kriminalističke policije kao što su: borbena djelovanja, rješavanje sigurnosnih intervencija, istrage kaznenih dijela, osiguranja javnih događaja, objekata i osoba, izrađivanje sigurnosnih i istražnih planova, sigurnosnih prosudbi i izvješća, provođenje zakona, rad sa zaštićenim dokumentima i informacijama, tehničko i materijalno opremanje organizacijskih cjelina, briga o ljudskim potencijalima, edukacija zaposlenih, praćenje i procjena radne učinkovitosti, reorganizacija sustava i sistematizacija, kreiranje i implementacija strateških ciljeva, vođenje timova i stožera, rukovođenje ustrojstvenim cjelinama i drugo. Sudjelovao sam, također u više domaćih i međunarodnih stručnih skupova, seminara i tečajeva: seminar za policijskog menadžera, tečaja za unutarnjeg revizora, seminar MEPA, B.K., ADA, USMS, INTERPOL-a i USDJO, CARPO, UNDP, PHARE, simpozij ILEA/FBI, generalna skupštine INTERPOL-a, seminar kriminalističko – obavještajnog sustava, regionalnog seminara obuke sudaca, tužitelja i policajac. Bio voditelj više međunarodnih sastanaka i susreta unutarnjih kontrola i kriminalističkih policija, te organizator i suorganizator više međunarodnih seminara s područja kriminaliteta i zaštite svjedoka. Bio sam i predavač na više internih, regionalnih i međunarodnih edukacija i seminara, te sukreator nekoliko edukacijskih i obrazovnih programa. Također sudjelovao u izradi i pripremi mnogih zakonskih i pod zakonskih akata, međunarodnih ugovora, te nacionalnih planova postupanja i strategija. Posebno sam ponosan na pripadnost u elitnoj policijskoj specijalnoj postrojbi ATJ „Lučko", te na sve akcije koje sam u Domovinskom ratu proveo zajedno sa svojim kolegama, izuzetno čvrstim momcima, koje sam bez nedoumica slijedio. Nakon izlaska iz MUP-a osnovao sam konzultantsku i savjetodavnu tvrtku - Ured za poslovnu i privatnu sigurnost d.o.o., kojim poslovima se sada bavim, kao i predavanjima na temu javne, poslovne i privatne sigurnosti. Certificiran sam za nekoliko certifikata po ISO standardima (9001, 27001,1800). Sukreator sam programa „Menadžer poslovne sigurnosti" na privatnom učilištu. Oženjen sam i otac dvoje djece. Što biste poručili svojim biračima ? Dosadašnje političke elite neće pomaknuti Hrvatsku prema naprijed, jer su one ovakvu situaciju stvorile i njima odgovara da tako i ostane. Pomak mogu donijeti smo nove političke opcije i osobe. Ne nasjedajte na floskule da se vaš glas gubi ako se on da „manjim“ političkim strankama jer po dontovoj metodi takvi glasovi se no gube nego pripajaju strankama koje su prošle prag i to najviše onoj stranci koja je osvojila najveći broj glasova. Drugo, najveći gubitak glasova je dati glas onima koji će ga prokockati, odnosno neće (a toga smo svjedoci zadnjih 20 godina) provoditi što vam laskavo obećavaju u kampanji. Zaista nije problem prevaranta što nas učestalo varaju, nego naš što im i dalje vjerujemo. Oni nemaju nikakvu vjerodostojnost dobiti vaše povjerenje. Dajte glas onima koji su znali obraniti državu, pa će te vrlo brzo vidjeti kako mi znamo učiniti bolju Hrvatsku. Vidjet ćete da vaš glas neće biti niti izgubljen niti iznevjeren. Hvala na razgovoru i sretno na izborima

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.