Nije rijetka pojava u aktualnom sazivu Sabora da se oporbeni saborski zastupnici ujedine oko nekih tema kako bi ukazali na grijehe premijera Andreja Plenkovića, njegove vlade i njegove stranke koja je još, prema svim relevantnim anketama, najstabilnija politička opcija u zemlji. Tu Plenkovićevu stabilnost ovih su dana narušile istrage i brojne afere u koje su involvirani njegovi najbliži suradnici, od Zvonimira Frke Petešića pa sve do ministra gospodarstva Tomislava Ćorića, potpredsjednika Vlade iz SDSS-ovih redova Borisa Miloševića te na koncu privedenog Darka Horvata, ali i mladog Josipa Aladrovića koji se spominjao kao Plenkovićev nasljednik. Složno i ujedinjeno, oporbenjaci su nedavno i sami pokretali zahtjev za opoziv ministra Horvata, a sada kada je on bivši ministar te kada su istrage prodrmale četvrtinu Vlade, ti isti oporbenjaci inzistiraju na raspuštanju Vlade, ali i na prijevremenim izborima koje oporba, kako zasad stvari stoje, dočekuje nespremnije nego Plenković koji se bori s nezapamćenom krizom. Odavno se na političkoj sceni govori kako je jedina stvarna Plenkovićeva oporba predsjednik Zoran Milanović koji s njime nemilice ratuje u vezi sa svim važnijim temama, pumpajući na tome bez pretjerane odgovornosti i vlastiti ego i vlastiti rejting.

Niz skandala

Dok Milanović na Plenkoviću pumpa svoj rejting, zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević bori se s padom vlastitog rejtinga, što se odrazilo i na njegovu platformu Možemo koja u parlamentu djeluje kao opcija na samrti. Premda se ekipa iz Možemo trudi kritizirati Plenkovića, davati konstruktivne prijedloge i raspravljati, osim Sandre Benčić, oni nemaju osobu koja se dosad uspjela istaknuti kao relevantna politička figura. S druge je strane, u SDP-u, atmosfera i dalje usijana. Iako je Peđa Grbin nedavno proveo stranačke izbore, i on se sam ovih dana našao u središtu skandala zbog saborskih povlastica koje uživa, što nije najbolje objasnio javnosti, premda mu je i Stanković u tome pokušao pomoći pozivajući ga u svoju emisiju.

Ove dvije lijeve opcije u Zagrebu su donekle uspjele pronaći zajednički jezik, iako, prema tvrdnjama upućenih, atmosfera ni u glavnome gradu nije idealna. Međutim, blok koji su najavljivali, a s kojim su planirali srušiti Plenkovića, još nije zaživio niti je poznato tko bi se sve u njemu trebao naći. Prirodno je da, bez obzira na zagrebačke trzavice, Možemo i SDP ujedine snage, no ne treba zaboraviti da se oni nisu uspjeli usuglasiti ni o zajedničkom izlasku na lokalne izbore u Zagrebu te da je nakon dugotrajnih pregovora naprasno odlučeno da sve opcije na izbore izlaze s vlastitim listama, što se u konačnici pokazalo kao dobra odluka za Možemo. SDP je pak godinama na ‘vi’ s dobrim odlukama pa su se tako preko njihovih lista u Sabor ugurali političari koji bez parazitiranja na SDP-ovim listama sabornice nikada ne bi vidjeli. Među takve vrlo vjerojatno ulazi i Glas Anke Mrak-Taritaš s kojom se također vode pregovori vezani uz blok za rušenje Plenkovića. U tom bloku trebala bi sudjelovati i liberalna opcija Dalije Orešković i Marijane Puljak, čiji je suprug, splitski gradonačelnik Ivica Puljak, nedavno nevješto spašavao svojeg najbližeg suradnika Bojana Ivoševića koji je prostački izvrijeđao novinarku Slobodne Dalmacije. 

Rušilački pakt

Upućeni svjedoče da nije nemoguće da se tom rušilačkom paktu pridruži i Most, čija najsnažnija karika polako postaje britka zastupnica Marija Selak Raspudić, koja je kolegijalnost pokazala i tijekom jednog od gostovanja u “Otvorenom” na HRT-u, gdje je vrlo argumentirano konkurirala ostalim HDZ-u naklonjenim gostima prozivajući vodstvo nacionalne televizije zbog toga što u emisiju nisu pozvali nikoga iz SDP-a i Možemo, čime je pokazala kako ne gleda isključivo na stranačke interese nego da je širih vidika, što zacijelo među lijevim biračkim tijelom nije prošlo nezapaženo.

Već se neko vrijeme na ljevici zapaža i Klub socijaldemokrata koji bi uskoro trebao prerasti u stranku bivšeg šefa SDP-a Davora Bernardića. Malo je vjerojatno da će ti bivši SDP-ovci, sve i da do formiranja bloka dođe, ujediniti snage s Grbinom koji ih je bez previše empatije izbacio iz stranke kojoj su neki od njih pripadali i više od dva desetljeća. Upućeni svjedoče da Bernardić nipošto neće koalirati s Grbinom, a vidljivo je i kako se njihova politika svela na međusobna prepucavanja, što ne ide u prilog ni jednoj ni drugoj opciji. Od raslojavanja na ljevici koristi mogu imati samo Plenković i njegov HDZ koji, bez obzira na sve afere, ima vojsku vjernih članova koji će stranci dati glas u svakoj prilici, ali i u svakoj neprilici. Taj bazen SDP-ovci su imali, no on se vjerojatno podijelio na dvije vode, onu Grbinovu, i onu Bernardićevu, pa ujedinjenje s ovim parlamentarnim opcijama ipak ne zvuči kao realan scenarij. Kada bi se blok i bez Bernardića uspio oformiti, pitanje je kako bi se u tako širokoj koaliciji podijelile fotelje, upitno je koliko bi Vlada s tako širokom koalicijom bila stabilna, a još upitnije tko su kadrovi koji bi se preraspodijelili po ministarstvima te na koncu tko bi uopće bio taj netko tko bi državom upravljao kao predsjednik Vlade.

Mostov ključ

Pita li se SDP-ovce, to i jest najveći problem tog bloka koji se još nije oformio, ni oni sami nisu sigurni da je Grbin tomu dorastao, među njima se kao idealno rješenje spominje menadžer i bivši šef Podravke Zvonimir Mršić, dok se u platformi Možemo u tom kontekstu govori o njihovoj kolegici Benčić koja se još od lokalnih izbora počela brusiti kao buduća premijerka. Brusi se u Europskom parlamentu i zaboravljeni Mislav Kolakušić koji je također u nekoliko svojih posljednjih istupa najavio okupljanje oporbenog bloka za rušenje Plenkovića. Kolakušić pregovore na tu temu navodno već vodi, a s obzirom na to da je pokušavao biti predsjednik države, njegove ambicije vjerojatno nisu manje od premijerskih. Ponešto ambicija još imaju i na desnici, iako se suverenist Hrvoje Zekanović nedavno pridružio HDZ-ovoj većini. Suverenisti se zasad još održavaju u Saboru sa svojim zastupničkim klubom, oni u bloku s lijevim opcijama nemaju namjeru sudjelovati, a upitno je imaju li ostale parlamentarne desne opcije interesa za ujedinjenje.

Koalicijski potencijal

Da kojim slučajem dođe do toga da Plenkovićeva vlada padne, upitno je koliko bi koristi od toga imali oni koji najglasnije zazivaju izbore, odnosno nespremni oporbeni zastupnici koji su još u fazi dogovora o mogućoj suradnji. Prema nekim kalkulacijama iz HDZ-a, lijeve opcije neprimjetne su izvan Zagreba pa kao takve ne mogu ugroziti Plenkovićev HDZ, a s druge strane, desne opcije ubijaju same sebe baš zato što se ne uspijevaju ujediniti. Kada se sve zbroji i oduzme, Plenković bi vjerojatno i sada, ovako ranjen, ponovno dobio izbore, upitno je, međutim, s kime bi on u tom slučaju formirao svoju novu vladu s obzirom na to HDZ muku muči s vlastitim koalicijskim potencijalom koji je pokopan nakon što se Plenković odlučio zbližiti s Miloradom Pupovcem, što u konzervativnim krugovima, pa i u samom HDZ-u, nije najbolje odjeknulo. U aktualnom Plenkovićevu mandatu desne su se opcije rasule, a on se od tih politika odmaknuo pa je malo vjerojatno da bi se s njima ponovno pokušavao zbližiti, ali kada zagusti, sve opcije postaju otvorene, nemoguće postaje moguće i dolazi do kreiranja nespojivih koalicija koje uglavnom imaju predznak trgovinskih.