Dana 25.01.1991. godine u Beogradu se održavala sjednica  Predsjedniš  tadašnje SFRJ, na kojoj sjednici se odlučivalo o  uvođenju izvanrednog stanja, odnosno "vojnog udara" na podrućju cijele SFRJ, a koji pokušaj je tada doživio svoj "fijasko". O navedenoj sjednici Predsjedništva tadašnje SFRJ, kao i događajima koji su uslijedili u to vrijeme,  na svpm fb profilu, oglasio se    hrvatski branitelj,  dragovoljac Domovinskog rata, umirovljeni general Željko Sačić,  koji je opisao navedena događanja  i zbivanja, kao svjedok tog vremena. Sačićevu objavu na navedenu temu prenosimo Vam u cijelosti: "Na današnji dan, 25.01.1991. godine na sjednici  Predsjedništva tadašnje SFRJ, (uz nazočnost Stipe Mesića i našeg prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana) odlučivalo se o uvođenju izvanrednog stanja, vojne uprave, na području cijele SFRJ, zbog, po stajalištu  Milošević- Kadijević osovine, nastupjelih izvanrednih ,sigurnosno i politički razarajućih okolnosti za sam opstanak tadašnje Jugoslavije. Tome je prethodio krajnje turbulentan , dramatičan, zasićen političko-sigurnosni tjedan u Hrvatskoj, od 21.01.1991., kada su hrvatski redarstvenici (redovni i pričuvni sastav, njih cca 70 000 ) stavljeni u stanje "pune borbene pripravnosti", dok je dana 24.01.1991. meritorno i legitimno proglašeno stanje neposredne ratne ugroženosti u Republici Hrvatskoj, a prijeteća opasnost za sigurnost i ustavnopravni poredak označena je tzv.  JNA. Dakle, Hrvatska se tada, još u sastavu SFRJ, sa gubitkom ,već  tada, potpune kontrole nadzora svojeg republičkog područja u dijelu Like, Sjeverne Dalmacije i u okolici Knina - tzv. SAO Krajina, nalazila, prethodno (sredinom 1990.)  bez otporno razoružana  - u stanju velike nacionalne kataklizme,  na pola koraka ( i bliže) do neravnopravnog , krvavog, sudbinskog  oružanog sukoba sa tada moćnom, dobro naoružanom vojnom oružanom jugoslavenskom silom, čije je uže vodstvo bilo već  tada vidljivo indoktrinirano velikosrpskom ideologijom, odnosno jugo-unitarističkim projektom,  a sve na osnovama Memoranduma SANU iz 1985., uz potporu SPC- a, koje je nacifašistički Milošević politički provodio i artikulirao pod sloganom "svi Srbi u jednoj državi" . U takvim političkim i međunarodnim okolnostima (uz potporu tadašnje američke administracije) te, protudemokratske i ponajprije, protuhrvatske snage, željele su na taj način, tzv. legalnim, ustavnim vojnim udarom, vratiti "kotač  povijesti"  natrag. Poništiti političku volju hrvatskog i slovenskog naroda izraženog na prvim demokratskim izborima, uhititi njihova republička "secesionistička" politička vodstva  i "sačuvati" Jugoslaviju sa velikosrpskom , Miloševićevom hegemonijom i dominacijom. Za tu potrebu je moćni KOS, pod vodstvom  Vasiljevića  snimio i "namontirao"  dokumentarac  o ilegalnom naoružavanju hrvatskog naroda, kao i  Špegeljevom  "krvavom"  planu za "rješavanje" srpskog pitanja u Hrvatskoj i obračuna "ekstremnih ustaša" sa JNA i obiteljima oficira JNA u Hrvatskoj. Taj propagandni uradak, čak su i pustili na sve tadašnje jugoslavenske televizije ,u najgledanijem terminu,  uz istodobnu javnu objavu uhičenja  "ekstremnih " nacionalista u Hrvatskoj, tzv. virovitičke skupine, na čelu  sa  g. Đurom Dečakom  (kojeg su kasnije i osudili na 3 godine zatvora). No, zbog snažnog angažmana  ATJ Lučko i PJP Rakitje, nisu uspjeli taj dan uhititi i ministra obrane RH Špegelja!!  U tim strašnim okolnostima, u V. vojnoj oblasti JNA, također je proglašeno stanje najviše borbene gotovosti, tenkovi su upaljeni , vojnici JNA naoružani i opremljeni.  Ipak, tu večer u Beogradu nije donesena takva , za Miloševića i Kadijevića , dugo očekivana politička odluka,  odobrenje za vojni udar. Istodobno, suštinski i strateški pogubne za daljnji tijek i sam opstanak Republike Hrvatske, zaživljene Božićnim Ustavom iz 1990. U biti, jezgre uskrsle buduće, samostalne, suverene, neovisne Države Hrvatske, nakon devet stoljetnih neuspješnih i tragičnih pokušaja. Pokušaj tada nije uspio, između ostalog, zbog upornog protivljenja tom duboko nedemokratskom činu, člana tog Predsjedništva iz BiH, gospodina Bogića Bogičevića. Naime, ta je klika htjela tog velikog, moralnog, odgovornog, humanog čovjeka pretvoriti, napraviti (ucjenama, prijetnjama, mitom) svojom marionetom, od normalnog građanina, Srbina iz BiH, pokušali su od njega napraviti – veliko Srbina, jugounitaristu, nedemokratu, ali nisu uspjeli  tada, kao ni kasnije, na dan 12.03.1991. u podrumu Komande JNA. Hvala mu na tome, na toj hrabrosti i dalekosežno,  strateški  važnoj koristi za održavanje ustavnopravnog poretka novo nastajućih država  Hrvatske i Slovenije. Danas se znaju svi razlozi zašto se Kadijević  nije tada, već  u zimi 1991. usudio samostalno, na svoju ruku, bez političke odluke Predsjedništva  SFRJ, kao kolektivnog zapovjednika, izvesti JNA na ulice Jugoslavije. No, učinili su to ipak kasnije početkom srpnja 1991. godine, frontalnim tenkovskim udarom, prodorom u Baranju , sa ciljem ovladavanja cijelom, već tada jako ranjenom i raskomadanom Hrvatskom, (uz potporu tadašnjeg vodstva SAD-a, lorda Carringtona, sa napomenom . "da ne bude puno krvi"...I da kratko traje.) Hvala Bogu i hrvatskim ratnicima, dragovoljcima, hrvatskom narodu, Franji Tuđmanu - nisu uspjeli. Ipak, predsjednika Tuđmana su htjeli, ratno zločinački, atentatom usred Zagreba ubiti ( 7.10.1991.) u Banskim dvorima. No,Božjom  providnošću, ni to zločinstvo nisu ostvarili, a imali su Ga u rukama, tog kobnog 25.01.1991. Teško je zamisliti kako bi se naša politička i državotvorna povijest odvijala, u kom smjeru bi sve to otišlo, gdje bi stalo, uz kakve žrtve i postignuća , da je tada donesena odluka o legalnom vojnom udaru na Hrvatsku.. . razoružanu, djelomično okupiranu, sa nekoliko desetaka tisuća pušaka, lovačkog naoružanja, sa hrvatskim redarstvenicima, kao okosnicom te obrambene sile, ali bez teškog naoružanja, bez protu oklopa, protu avionske obrane,  premreženu sa KOS-ovom i "Udbinom" agenturom, domaćim izdajicima. Sto je pitanja u zraku, kako bi završilo za budućnost Hrvatske i hrvatskog naroda tada!? No, hvala Bogu, završilo je bitno, sudbinski drugačije, od zlehudog, protuhrvatskog plana.  Od tada, od tog dana,  svaki novi dan za nas Hrvate je bio Božji blagoslov, mi smo bili sve JAĆI, a oni. neznajući, slabiji. Strateški  gledano, taj dan, 25.01.1991. godine, u večernjim satima u Beogradu, JNA i Miloševićeva nacifašistička, četnička velika Srbija - izgubila je RAT od Hrvatske, ali to tada još nisu znali!! Stoga, hvala svim hrvatskim sokolovima , hrvatskim domoljubima, narodu, koji su već  tada stali u obranu Hrvatske, postigli su svoj cilj - odvratili su puno nadmočnijeg agresora od otvorene, oružane agresije, koja je odgođena za nekoliko, za nas sudbinski  značajnih mjeseci. Žalosno je i neshvatljivo da se u današnjoj Hrvatskoj o tome ne govori, o tome ne uče naša djeca u školi.  Sve je to, manje više,  propušteno zaboravu,  a ne bi smjelo biti. Ono što je bila "Kubanska kriza" za SAD, SSSR , Kubu i čovječanstvo, to je zasigurno za Hrvatsku i hrvatski narod značio taj dan - 25. siječnja 1991. godine. A narod koji ne pozna svoju prošlost - slijep ide u budućnost, davno je rekao nas otac Domovine, Ante Starčević !!!! Zna li to, tu povijest, te činjenice, aktualni predsjednik Vlade RH-a, g. Plenković, danas, kad  "raspravlja" u Davosu, na panelu "Zapadni Balkan"???   Zna li o tome nešto naša predsjednica, njezine savjetnice i savjetnici, jesu li nekoga, pojedinačno ili kolektivno, u toj iznimnoj prigodi odlikovali, javno im zahvalili, održali kakav znanstveno povijesni skup?? Tako i predsjednik Hrvatskog Sabora. Mogu li, svi oni, ministri i ministrice, posebno Kuščević, Divjak, Pejčinović  Burić, Obuljen...njihovi koalicijski partneri, saborski prebjezi, Pupovac, tzv. oporba, Ustavni suci i mnogi drugi, iz ove naše, nedavne krvave, dramatične povijesti  nešto naučiti ili će opet dozvoliti njeno katastrofalno  ponavljanje"??