Cijeli model ove zemlje se svodi samo na restrikcije, samo na restrikcijama se ne može nijedan sustav održati, kazao je Šterc Hoćemo li u mirovinu sa 67 godina? Kojim zanimanjima se ukida beneficirani radni staž? Je li sustav dugoročno održiv? Hoće li se smanjivati mirovine? O svemu tome u emisiji Otvoreno govorili su v.d. ravnatelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Ivo Bulaja, predsjednik HSU Silvano Hrelja, demograf Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu Stjepan Šterc, Jagoda Milidrag Šmid iz Centra za ženske studije i ravnateljica Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu Marija Zavalić. Koje generacije idu u mirovinu sa 67? Bulaja: Radi se o prijedlogu nacrta zakona, a to bi bile generacije od 61-og godišta. U ovom prijedlogu zakona stoji da bi se prijelazno razdoblje trebalo skratiti. Da bi mirovinski sustav bio održiv izrađena je analiza za razdoblje od 2013. – 2016. gdje se vidi demografski problem u kojem se smanjuje broj osiguranika, a povećava broj umirovljenika. Čovjeka sa 67 godina pošaljete da asfaltira cestu? Bulaja: Ovo je izvađeno iz konteksta. Intencija je da se potiče ostanak osiguranika u svijetu rada i da se potaknu prekvalifikacije. Što da onda postane - nuklearni fizičar? Bulaja: Naprotiv. Prema ovom prijedlogu nekim će zanimanjima koja imaju benificirani radni staž – on biti ukinut? Zavalić: Ta su radna mjesta na kojima je zdravlje ugroženo i mora im se omogućiti odlazak u mirovinu, a druga skupina je ona u kojoj ljudi u tim godinama neće moći obavljati određen posao. Luka Modrić u 67-oj neće znati što je nogomet, to uvijek kažem. Što vi kažete na ovaj prijedlog? Hrelja: Neprimjereno je da kolega priča gluposti. Odlazak u mirovinu sa 67 godina je, uz naše protivljenje, već bilo izglasano u Saboru. To bi kolege morali znati prije nego napadaju bezveze jer smo na istoj poziciji obrane radnika, sutra umirovljenika. Svijet rada u Hrvatskoj nije isti kao u drugim razvijenim zemljama. Ako netko želi raditi – može raditi. Tu treba biti jako fleksibilan, a ne generalno produljivati. Novca nema. Hrelja: Novca neće ni biti. Ove mjere ne donose novac u proračun. Govorimo o budućnosti za 20 godina. Znači vi donosite proračun za četiri godine dok ste na vlasti, za kasnije vas nije briga? Hrelja: To nije istina. To je jedan trend koji ima svoju dinamiku. Prosječna starost? Šterc: Očekivana je 80 godina. Ovo je ozbiljna tema i pitanje budućnosti i sigurnosti zemlje. Ministrica Šikić je trebala doći i objasniti ovo sve. Imate trideset godina uzdržavanog stanovništva. U mirovini vas održava sustav, a do 15. godine obitelj. Izjednačili ste radnu aktivnost s uzdržavanim vijekom. To nijedan sustav ne može izdržati. Govorite isključivo o fizičkim ugrozama na radnom mjestu. Cijela priča svodi se na tri stupa mirovinskog sustava gdje je potpuno jasno da prvi stup neće moći postojati već za 20 godina. Mlado stanovništvo iseljava godišnje sa 60 tisuća. Taj koncept neće moći opstati ukoliko se ne ide čak na forsiranje drugog stupa. Može mi bilo tko što reći, ali sve je vrlo jasno, sve što može Hrvatsku zadesiti. Ako mi ne napravimo ništa u ovom smislu – bit ćemo u velikim problemima! Jasno je da će se radni vijek morati povećati, to je sasvim sigurno. Što je ključ u ovom svemu? Šterc: Nismo se pomaknuli. Svake godine je razlika između ulaska u radni kontigent i izlaska iz njega oko 30 tisuća ljudi, to je grozno. Milidrag Šmid: Za mirovinski sustav važna su demografska kretanja, ali je važnija sistemska ovisnost. Broj onih koji rade i broj umirovljenika. Ključ je u zapošljavanju. To je karakteristika za mirovinski sustav. Kako objašnjavate da je na Zavodu za zapošljavanje 260 tisuća ljudi? Milidrag Šmid: I to je kvaka i kompletan neuspjeh politike koja se vodila, koja se i dalje vodi. Mi smo pri dnu standarda koje smo potpisali. Za daljnje restrikcije mjesta nemamo. Ljuti me da su mladi ljudi masovno povjerovali u priču da neće biti novaca. Što to znači? Ako je javni mirovinski sustav financijski problematičan – to se može riješiti. Privatizacija u koju vi tako vjerujete, gospodine Šterc… Šterc: Ni spomenuo nisam privatizaciju. Nemojte govoriti napamet. Recite javno kuda se novac usmjerava? Kakva privatizacija? Milidrag Šmid: Budite parlamentarni. Pojednostavimo stvari i govorimo točno o čemu se radi. Nikad nije objašnjeno kada se uvodila mirovinska reforma, kada se uvodila obavezna mirovinska štednja – zapadna Europa poznaje samo dobrovoljnu mirovinsku štednju. Dio javnog sustava je privatiziran. Protiv toga sam da se povećava izdvajanje za drugi mirovinski stup. Šterc: Moram li crtati? Treba naći drugi model. Ne možete s 50 tisuća ljudi uzdržavati 500 tisuća ljudi! Cijeli model ove zemlje se svodi samo na restrikcije. Nisam čuo da će se igdje povećati prihodi. Samo na restrikcijama se ne može nijedan sustav održati. Bulaja: Ovaj zakon je medijski više zanimljiv… Tiče se svakog od nas. Bulaja: Tiču se i ostali zakoni. Ovo nije niti dorađeni zakon, vi ste izvadili to za potrebe emisije. Ne, nego za potrebe informiranja javnosti. Hoće li mirovine biti isplaćivane redovno i u ovim iznosima kao i dosad? Bulaja: Na vrijeme i u približnim iznosima. Zavalić: Idemo urediti sustav, da ljudi ne rade prekovremeno, da ne rade subote i nedjelje. Završne misli? Kako će izgledati taj sustav u budućnosti? Hrelja: Mislim da oni radnici koji rade i primaju plaću bi mogli pokriti mirovinu kad ne bi bilo mirovina po posebnim propisima i kad ne bi pet posto otišlo u drugi mirovinski stup. O mirovinskom sustavu se ne da na brzinu razgovarati. Milidrag Šmid: Teret rizika je na leđima vas i moje kćeri. Ovaj prijedlog za povećanje dobi je prijedlog koji udara po pravima umirovljenika budućih i nepravedan je i nepošten. Šterc: Čuli smo puno priča, ali niste ponudili nijedno rješenje. I dalje tvrdim da je najveća kriza u Hrvatskoj način upravljanja Hrvatskom. Očekuje nas neizvjesna budućnost.