Kada voliš Domovinu, onda si zaista spreman učiniti sve za nju pa ako treba i umrijeti. Ali mrtav joj nisi od pomoći pa ni onda kada je životom braniš misleći da radiš pravu stvar. Nagledali smo se mi spomenika i bijelih križeva za onoga a i za ovoga rata, naslušali priča koje se nisu smijele glasno pričati, a ništa se nije promijenilo, sve je isto samo Tita nema. I dalje mladi napuštaju zemlju, na prvom hrvatskom ali nehrvatskom programu puštaju emisije u kojima nam predstavljaju druge zemlje kao zemlje snova, spasa i dobre perspektive, baš sada kada nije teško izabrati. Boga se ne smije spomenuti da se nebi ne daj Bože loše protumačilo. Ateisti ruku stavljaju na Bibliju i izgovaraju riječi "Tako im Bog pomogao." Još uvijek Hrvati odlaze u "Kanade" a nitko se od njih neće ni vratiti jer Hrvatska im ne pruža mnogo izbora. -Istina, ali moramo shvatiti da ni nije u stanju da nam pruži lagodan život dok god njome upravljaju oni koji misle samo na sebe, oni koji ne vjeruju u Boga a zaklinju se u Njega. Svoj ugled prave na našim nesrećama i iako su školovani i inteligentni, i to koriste samo u svoju korist. Ali nisu se oni niti školovali kako bi bili korisni nego da sami izvuku korist i ponovno samo za sebe. Zato, ne trebamo mi mijenjati svoju adresu nego mijenjati one koji nas tjeraju da mijenjamo našu. Naša zemlja štiti ubojice a proganja Heroje, traži radne snage iz vana a svoje državljane tjera van iz Hrvatske. Ono što je negdje nemoguća misija, u Hrvatskoj je i te kako moguća. A previše je srca ginulo za Hrvatsku a tako ih je malo koji za nju žive i tuku kao jedno. Istina je da smo jedino ujedinjeni kada se krv treba prolijevati, ali nije li dosta prolivene krvi? Ni dvadeset godina nismo u stanju bili da Hrvatsku čuvamo, predali smo je u ruke onima koji su nam je i otimali. Ne znam zašto, ali umjesto da u svojoj Zemlji pronađemo svoj mir, mi ga pronađemo tek ispod nje u ona dva metra. Ostalo za života ne znamo kako sačuvati pa nam s onim što je naše rade što god požele i tko god poželi. Tek pogled je dovoljan da vidiš što se događa oko tebe, a mi to godinama gledamo a ponašamo se kao da ničega nismo svijesni. Iako smo veliki borci i ne odustajemo ni kad nas se i lomi, ipak najveću snagu, volju i slogu pokažemo onda kada je možda i prekasno. Toliko je mladih, pametnih i sposobnih muškaraca onesposobljeno, godine su tako brzo proletjele ali oni su i dalje mladi ljudi, i dalje pametni i željni brige za svoju Zemlju zbog koje su namjerno ostavljeni kod kuće uz minimalne mirovine samo da ih se drži podalje od daljnjeg obrazovanja, napretka kako nebi uspjeli. U ratu su mogli sve, a danas bi svoju Zemlju vodili bolje od ovih koji ju danas vode. Sve je to smišljeno i planirano, jer gdje bi nam bio kraj kada bi Hrvatskom upravljali domoljubi. No, nije to ništa novo, svi mi to znamo ali ipak se mirimo sa onim što nam ovi tvrde a mi im, iako ne vjerujemo, popuštamo. Zar se zbog ovoga ginulo? Nije mi ćaća obukao hrvatsku uniformu da bi u našoj Zemlji uživali turisti, jugosloveni i manjinski narodi više nego mi, niti da gledam ćirilicu po Hrvatskoj za koju će nas na kraju natjerati da je i učimo. Nisu Hrvati ginuli za Hrvatsku da bi smo je mi danas napuštali. Možda sam i predaleko od ove naše agonije i zbilje u Hrvatskoj ali zaista mi od muke suza potekne jer znam da oni najzaslužniji u njenom stvaranju danas umjesto puške nose možda tacne dok se po hrvatskim restoranima poslužuju jelovnici koji su ispisani svim jezicima osim na hrvatskom. Jeli mi se ćaća za to borio, da Hrvatska postane samostalna i dobra za svakoga osim za nas. Jeli se borio da njemu bude bolje ili Gospodi kojoj je bilo dobro i prije rata. Svaki je posao dobar kad se pošteno zarađuje kruh, i ne omalovažavam one koji su konobari ili posluga, ali sposobniji smo za bolje i znamo bolje ali uvijek se zadovoljimo onim što nam nameću umjesto da radimo ono za što smo stvoreni. Ili smo mi zaista stvoreni da cijelu vječnost budemo samo sluge? Toliko je pitanja a nikada odgovora. Ponekad mi se čini da hrvatski branitelji ni nebi oboljeli od ptsp-a da im je država pružila samo malo pažnje i prostora u kojima bi mogli sami raditi na sebi. Ali lakše ih je zatvoriti u kuću i nakrcati tabletama i prepustiti obiteljima. Točno ta nemarnost odgovornih prema njima ih i jest dovela u tu situaciju u kojoj se mnogi nalaze. Umjesto da se pobrinu za one najugroženije na najbolji mogući način, takvima najbrže okreću leđa. A svaki dan se spominju stambeni objekti koji propadaju neiskorišteni i prazni a niti jedan se nije mogao obnoviti u svrhu oboljelima od PTSP-a, Zašto? U Dalmaciji propadaju nekadašnja vojna odmarališta, kompleksi, napuštene vile, sve u vlasništvu države, a država nikada ništa "nema" kada je običan smrtnik u pitanju. Netko od branitelja je posljednji put vidio more onda kada je išao svojim životom braniti hrvatsku obalu. Zašto se te ustanove nebi pristupile baš njima? Lakše i to prodati strancima? Ne mogu da shvatim da se od živih ljudi okreće glava, pa kako da od njih koji okreću glave onda tražimo da shvate da su nam naši mrtvi svetinja. Kako da shvate što nam znači Vukovar? Ne branimo mi Vukovar od ćirilice zbog nekog hira nego zbog nas koji smo još uvijek živi. Nismo gradili spomenike i podizali križeve jer nismo imali drugog posla ili da bi smo uljepšali grad, nego kako nebi zaboravili što su nam Srbi činili, i da podsjetimo one koji žele zaboraviti kako mi ne zaboravljamo. Da, oni isti Srbi, ta njihova "manjina" a ne naša, zbog koje se mi danas trebamo možda osjećati kao da nismo svoj na svome. Čast izuzetcima ali takvi nas i razume. Zbog onih koji nemaju razumijevanja, nas i danas privode u policijske postaje. Ništa se nije promijelilo, samo Tita nema. Dvadeset i nešto godina smo imali priliku Vukovar staviti pod stakleno zvono ako treba, ali ne, mi to nismo znali. Mi smo ga prepustili onima koji znaju još manje. Sljedeći je Knin pa sve redom. Onda se Srbi neće držati one teze da je Srbija sve ono gdje su njihovi grobovi nego i sve ono gdje i ćirilične ploče. Mogli smo i Hrvatsku pozlatiti ali mi smo birali na vlast one koji su samo sebi i onima koji njima odgovaraju pozlaćivali tlo pod nogama dok je nama naše izmicalo.I bez obzira kako ih mi nazivali, lopovima, izdajicama...kako god, njima će uvijek biti dobro i ako im uspije da ostanu na vlasti i satru nas do kraja, oni će jednog dana govoriti- sve je isto samo Hrvata nema.   Dany Izvornu vijest možete pogledati OVDJE