Bacio se u snijeg, grlio ga i mrsio njegovu posve smrznutu kosu. Kroz jecaje je govorio: "Marko, sine moj, moje dijete... Ćaća je uvijek govorio da će ti biti iza leđa, ćaća je uvijek govorio da se ne bojiš! Sine moj, četničku im majku j..em, uvijek sam govorio ajmo ako treba u smrt kad nas tjeraju... Sine moj, gdje si nestao s 23 godine...ovdje...na Dinari" – prisjeća se s teškoćom živi svjedok vremena, Petar Malbaša

Ratni reporter iz Sinja, Petar Malbaša, nije završio posao koji je započeo '91. Njegova zadaća bila je voditi medijski rat i to s prve linije. S kamerom u ruci, Malbaša je prokrstario ratom poharanu Hrvatsku, a njegovi video zapisi mogli bi razriješiti mnoge dvojbe, pa i one koje oko genocida vode suci iz Haaga. Medijski rat, što se Malbaše tiče, traje još uvijek. Ovog puta on muku muči s promicanjem prave istine o ratu u Hrvatskoj jer fantastični video zapisi ne nalaze pravi put do gledateljstva. Kada bi HRT, čiji je Malbaša bio vanjski suradnik, objavio samo dio njegovih uradaka, bilo bi odavno jasno da je general Gotovina heroj, da su hrvatski vojnici bili časni u Oluji, ali i da je, po tvrdnjama Petra Malbaše, Oluja trajala deset i pol mjeseci, a ne pet dana. Ovaj fantastični reporter-branitelj zabilježio je sve ključne trenutke mlađe hrvatske povijesti, pa je upravo on osoba koja je snimala tek oslobođenu kninsku tvrđavu i generale, legendarni govor Gotovine koji zapovjednicima naređuje časno ratovanje u Oluji, poznat je po snimci ranjenog srpskog vojnika kojem pomaže hrvatska vojska, ali najsnažniji zapisi javnosti su ostali relativno nepoznati. Jedan od njih je snimka za koju sam Malbaša kaže "ne znam osobu koja je ovo vidjela, a da nije zaplakala". Riječ je o potresnom video zapisu nesretnog oca koji je našao ubijenog sina, 23-godišnjeg Marka. Što je sve prethodilo ovom događaju i kako je snimka nastala, pojasnio nam je i nakon 20 godina potreseni Petar Malbaša:

- Prvo da pojasnim... Nije Oluja trajala 5 dana, nego 10,5 mjeseci. Hrvatski vojnik je ojačao, imali smo sedam gardijskih brigada. Oluja je realno počeka krajem 1994. godine operacijom "Zima '94". To je jedna od najtežih akcija kad je pokojni Andrija Matijaš Pauk izvukao tenkove na 1780 metara, vrh Dinare, na -20, na 80 cm snijega. Tada vojnici 4 i 7 gardijske brigade nisu znali što se tamo nalazi: minska polja duboko u snijegu, silne utvrde, ali su onda naletili na nešto što ni u snu nisu mogli predvidjeti... Naletili su na civile, Hrvate i nešto Bošnjaka iz Banja Luke koje su četnici dovukli kao živi štit. Među njima su bili uglavnom liječnici i profesori, dakle intelektualci. Zamislite, oni su im slabo odjeveni, na -20 kopali rovove i bili radni vod, a po potrebi i živi štit. Među njima je bio jedan mladić, gotovo dijete... U unakrsnoj vatri je poginuo dio civila i to je bilo neizbježno jer su stavljeni naprijed. Njih 48 pobjeglo je na našu stranu. Teško je reći u tom puškaranju i od čijeg su metka pali. Teško je opisati ratni kaos. A onda taj trenutak... Ja ću ga pamtiti cijeli život. Jedan stariji gospodin među ubijenim civilima nije mogao naći sina i nadao se da je živ. Sutradan smo otišli na vrh Dinare, na to mjesto, i on je našao svoje dijete. Ubijen i smrznut, njegov 23-godišnji Marko ležao je u snijegu. A njegov otac... nije mogao prestati plakati, naricati i proklinjati četnike. Bacio se u snijeg, grlio ga i mrsio njegovu posve smrznutu kosu. Kroz jecaje je govorio: "Marko, sine moj, moje dijete... Ćaća je uvijek govorio da će ti biti iza leđa, ćaća je uvijek govorio da se ne bojiš! Sine moj, četničku im majku j..em, uvijek sam govorio ajmo ako treba u smrt kad nas tjeraju... Sine moj, gdje si nestao s 23 godine...ovdje...na Dinari" – prisjeća se s teškoćom živi svjedok vremena, Petar Malbaša.

Ostali ljudi iz živog štita koji su prešli na stranu HV-a bili su smješteni na otok Obonjan, a poslije su se razasuli po cijelom svijetu. Jednog mladića iz živog štita Malbaša je pronašao čak u Torontu. Tamo se, kaže, proslavio pečenjem ćevapa. Što se tiče oca ubijenog Marka, on se sasvim slučajno vratio se u život Petra Malbaše. Na seminaru žena u Domovinskom ratu koji je bio u Sinju, Malbaša je od jedne žene saznao da Markov otac i danas živi u Hrvatskoj, u okolici Zagreba. Malbaša će ga pronaći i o njemu napraviti reportažu...

• Autor: Snježana Vučković
• Photo: Screenshoot youtube