Pojednostavljeno, osim što će biti ispisane na ćirilici, ploče s nazivima ulica ili trgova na sebi će moći nositi ime neke srpske junačine. "Arkanov Trg", recimo. Ili vukovarski most koji nikako da se preimenuje u ime ubijenog francuskog branitelja Jean Michel Nicolier, mogao bi, Ustav to jamči, biti "Most Vojislava Šešelja". Predsjednik vukovarskog SDSS-a Srđan Milaković, nezadovoljan (?) odlukom Ustavnog suda kojom je zabranjen referendum o ćirilici, najavio je da će SDSS zastupati što širu upotrebu odredbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, što podrazumijeva dvojezične natpise na svim javnim institucijama, pločama na ulazima u grad, pločama s imenima ulica i trgova kao i upotrebu dvojezičnosti u institucijama. Drugim riječima, udarit ćemo što jače i tražiti i ono što do sada nismo htjeli. I to preko članka u zakonu o pravima nacionalnih manjina koji su mnogi predvidjeli, a koji je pod nesretnim brojem 13. Glasi ovako: "Zakon kojim se uređuje uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina i/ili statutima jedinice lokalne samouprave propisuju se mjere koje omogućuju na područjima tradicionalno ili u znatnijem broju naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina očuvanje tradicijskih naziva i oznaka te davanja naziva naseljima, ulicama i trgovima imena osoba i događaja od značaja za povijest i kulturu nacionalne manjine u Hrvatskoj". Pojednostavljeno, osim što će biti ispisane na ćirilici, ploče s nazivima ulica ili trgova na sebi će moći nositi ime neke srpske junačine. "Arkanov Trg", recimo. Ili vukovarski most koji nikako da se preimenuje u ime ubijenog francuskog branitelja Jean Michel Nicolier, mogao bi, Ustav to jamči, biti "Most Vojislava Šešelja" Pitanje je, sada, što je za nacionalnu srpsku manjinu koja živi, primjerice, u Vukovaru, tradicionalna oznaka? Za neke je to "četiri s", nekima natpis "Za Kralja i otadžbinu-sloboda ili smrt", a nekima, doduše, ništa od toga. Ne bi svijet propao da se neki perivoj nazove po srpskom slikaru ili fizičaru, kad je to već zakonom dopušteno, ali kako to obično biva, uvijek se nađe netko tko će to zloupotrijebiti. "Malim" ljudima srpske nacionalnosti ova mogućnost možda i neće biti od krucijalne važnosti, ali ljudima koji ih zastupaju – sigurno hoće. Panika koju je izazvalo skidanje dvojezičnih ploča u Vukovaru, pojedinim je srpskim liderima pogodovala za samopromociju, skretanje pozornosti na sebe, ali i zaradu. Baš kao što je to slučaj s predsjednikom SNV-a, Miloradom Pupovcem, koji savršeno profunkcionira i zablista tek kada se načme neki međunacionalni problem. Tako barem zaključuje predsjednik srpske Naše stranke, Jovan Ajduković, koji smatra da su problemi oko ćirilice došli iz Pupovčeve kuhinje. Svako smirivanje oko ćirilice, njemu ne paše, baš kao ni odluka Ustavnog suda. Pupovac voli nemir. Zato će mu jako dobro doći članak 13. kada će mu pasti na pamet da bi, npr. Šetalište Vuka Karadžića bio najbrži način da vukovarski građani budu nanovo isprovocirani. Srđan Milanković već razmišlja na tom tragu, jer je najavio što šire zastupanje upotrebe zakona o pravima nacionalnih manjina. Sada se samo treba nadati kako će Milanković imati dovoljno zdravog razuma i ne zahtijevati da neka hrvatska majka u crnini kroz Vukovar korača "Ulicom Veselina Šljivančanina". S.Vučković/dnevno.hr Izvorni članak pogledajte OVDJE