Jedanaestog srpnja 1995. godine dogodio se genocid u Srebrenici, kojeg su nad Bošnjacima s tog područja počinili pripadnici vojske i policije bosanskih Srba.

Procjenjuje se da je tijekom deset dana srpnja ubijeno više od osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka, a još uvijek se traga za posmrtnim ostacima stotina ubijenih. Bivši politički i vojni vođe bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić osuđeni su na doživotni zatvor zbog odgovornosti za počinjenje genocida u Srebrenici.

Kako je došlo do genocida u Srebrenici

U srpnju 1995., nekoliko mjeseci prije završetka sukoba u Bosni i Hercegovini, Mladićeve snage zauzele su Srebrenicu na istoku zemlje, koju je UN dvije godine ranije proglasio "zaštićenom zonom". Nevolje su za Bošnjake s tog područja započele 6. srpnja kada su snage Vojske Republike Srpske pod vodstvom generala Ratka Mladića pokrenule ofenzivu na enklavu Srebrenica, koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih naroda. UN-ove snage, malobrojne i loše opremljene, nisu uspjele spriječiti napredovanje srpskih snaga.

Dana 11. srpnja 1995., srpske snage ušle su u Srebrenicu bez ozbiljnijeg otpora. Tisuće Bošnjaka, većinom žena, djece i staraca, potražilo je utočište u bazi UN-a u Potočarima, nekoliko kilometara od Srebrenice. Međutim, baza je bila prenapučena i UN-ove snage nisu pružile adekvatnu zaštitu.

Strijeljanje i masovne grobnice

Za samo nekoliko dana oko 8 tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka je smaknuto, a žene i djeca deportirani izvan Republike Srpske. Pobijeni su zakopani u masovne grobnice, što predstavlja jedan od najstrašnijih zločina u Europi nakon kraja Drugog svjetskog rata.

Istog dana, general Mladić i njegovi vojnici počeli su odvajati muškarce i dječake od žena i djece. Žene, djeca i starci bili su ukrcani u autobuse i kamione te deportirani na teritorij pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine. Muškarci i dječaci, stari između 12 i 77 godina, zatim su odvedeni na različite lokacije u okolici Srebrenice, gdje su sustavno strijeljani. Žrtve su prvo dovođene u grupe, zatim strijeljane, a njihova tijela su bacana u masovne grobnice.

Postoje brojna svjedočanstva preživjelih i dokazi o brutalnosti postupanja srpskih snaga. Tijekom godina mnoga tijela su premještana iz prvobitnih masovnih grobnica u sekundarne i tercijarne grobnice kako bi se prikrili tragovi zločina, što je dodatno otežalo identifikaciju žrtava.

Presude za genocid

Međunarodni sud pravde (ICJ) i Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) utvrdili su kako su pripadnici vojske i policije bosanskih Srba nakon okupacije zone pod zaštitom UN-a ubili više od osam tisuća Bošnjaka, pretežito muškaraca i dječaka. Za zločine počinjene u Srebrenici, međunarodni i sudovi u BiH, Hrvatskoj i Srbiji do sada su osudili ukupno 48 dužnosnika te bivših pripadnika vojske i policije bosanskih Srba na više od 700 godina zatvora, uključujući pet doživotnih kazni.

Potresne priče preživjelih

Mnoge obitelji još uvijek tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih. Fatima Mujić izgubila je supruga i trojicu sinova, a sin Refika nije pronađen više od 25 godina nakon masakra. Ramiza Gurdić ostala je bez supruga i sinova Mehrudina i Mustafe, od kojih je pronađena samo polovica Mehrudinovih posmrtnih ostataka. Hasan Hasanović, koji je preživio genocid, sjeća se kako je nosio tijelo svog mrtvog brata 20 kilometara do slobodnog teritorija.

Ratko Mladić - jedan od najgorih krvoloka 20. stoljeća

Ratko Mladić ostaje zapamćen kao jedan od najgorih ratnih zločinaca i krvoloka 20. stoljeća, odgovoran za genocid u Srebrenici i druge zločine tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Mladić je 2017. godine osuđen na doživotni zatvor zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, a njegovo ime i dalje izaziva strah i tugu među preživjelima i obiteljima žrtava.