105. brigada ZNG-a iz Bjelovara, jedna od najistaknutijih postrojbi u Domovinskom ratu, osnovana je 23. lipnja 1991. godine. U početku djelovanja, brigada je formalno djelovala pod MUP-om, dok su se po mjesnim zajednicama organizirali vodovi s privatnim naoružanjem. Tijekom srpnja iste godine, formirana je 'A' satnija 1. Bojne, čime je postrojba dobila dodatnu snagu.

Prve vojne akcije 105. brigade odigrale su se početkom kolovoza 1991. godine. U brzoj akciji, 2. vod 'A' satnije oslobađa nekoliko sela srpskih terorista na području općine Slatina, pri čemu su zarobljene prve količine oružja. Istog mjeseca, 2. satnija 2. bojne pridružuje se specijalnoj postrojbi MUP-a Bjelovar i prvi put borbeno djeluje u selima Kukunjevcu i Dobrovcu.

Brigada je nastavila sa svojim formiranjem i ustrojem, pri čemu su vojni obveznici s područja Bjelovara, Čazme i Đurđevca činili njezine postrojbe. Prvi sastanak zapovjedništva brigade održan je 19. kolovoza 1991. godine, nakon čega je uspostavljeno dežurstvo i vođen ratni dnevnik.

Tragična pogibija 18 pripadnika 105. brigade u Kusonjama zauvijek je obilježila povijest postrojbe. U početku rujna iste godine, 'A' satnija 1. bojne odlazi u obranu Pakraca, a tijekom borbe u selu Kusonja 8. rujna, 18. hrabrih pripadnika brigade ostaje u okruženju i gubi živote. Među poginulima su bili Nikola Benkus, Željko Besek, Marinko Crnogaj, Mato Čančar, Miroslav Černak, Marijan Dukić, Stipe Gadža, Petar Grubeša, Anto Ivandić, Stjepan Kolar, Vladimir Krivačić, Stjepan Mamić, Tadija Markić, Ivan Palić, Zlatko Pavlović, Nedjeljko Pekić, Mario Posarić, Igor Stipić, Dubravko Štefulinac i Ante Tandara.

Hrvatski vojnici 105. Brigade hrabro su se suprotstavili srpskim paravojnim snagama, branili su se u zasjedi i pružali otpor neprijatelju. Unatoč pokušajima neprijatelja da ih opkoljenima ugroze, hrabri branitelji nisu dozvolili neprijatelju da im se približi opkoljenoj kući. Kada je zapovjedništvo brigade saznalo za situaciju, poslala je pomoć u ljudstvo, koja se hrabro probila do kuće, pozivajući opkoljene vojnike na proboj. Unatoč tome, branitelji su odbili napustiti ranjene suborce. Nažalost, neprijatelj je minirao kuću, a preživjela šestorica branitelja izišla su na predaju, no srpski paravojnici su ih pogubili. U veljači 1992. godine, 18 uniformiranih tijela i 23 civila iz masovne grobnice Rakovog Potoka ekshumirano je kao žalosni trag tog događaja.

Prikaz hrabrosti i žrtve 105. brigade u Kusonjama nadahnuo je igrani film "Broj 55", snimljen 2014. godine pod redateljskom palicom Kristijana Milića. Film je naslovljen po kućnom broju kuća u kojima su stradali hrabri hrvatski branitelji. "Broj 55" je iste godine bio apsolutni pobjednik Pulskog filmskog festivala, osvojivši Veliku zlatnu arenu za najbolji film te još 7 zlatnih arena.

Nakon preuzimanja JNA kasarni u Bjelovaru, 105. brigada je proširila svoje postrojbe i ustrojstvo. Topništvo, protuzračna obrana, oklopno-mehanizirana bojna, veza, ABKO (Atomsko-biološko-kemijska obrana) i druge jedinice formirane su od zarobljenog naoružanja. Dobivenim naoružanjem brigada je stekla mogućnost mobilizacije cijele postrojbe.

Sredinom listopada 1991. godine, 105. brigada kreće u borbenu zadaću na zapadnu Slavoniju. Prva bojna oslobađa Kukuljevac, dok 2. bojna, uz pomoć kutinskih boraca, zauzima strateški važno selo Bujavicu te nastavlja dalje prema ostvarenju planiranih zadataka. U toj operaciji JNA je izgubio jedan MiG-21 koji je srušen tijekom raketiranja položaja brigade. Selo Bair je oslobođeno 29. listopada, a zaplijenjene su velike količine naoružanja, vojne opreme i streljiva.

Nekoliko dana kasnije, čitava 105. brigada premještena je u istočnu Slavoniju, gdje je zauzela položaje na području Komletinaca, Otoka, Privlake, Gradišta, Vrpolja, Strizivojne i Budrovaca. Kod Komletinaca je zaustavljena neprijateljska ofenziva, a organizirana je čvrsta obrana. U borbama se posebno istaknula 2. satnija 2. bojne i 1. satnija 1. bojne te oklopno-mehanizirana bojna, koja je 17. studenog vodila tešku borbu protiv jakih neprijateljskih snaga između Donjeg Novog Sela i Komletinaca.

Nakon neuspjeha JNA u prosincu 1991. godine, gardijska divizija pokrenula je novi napad iz tri smjera, ali je i taj napad odbijen, stabilizirajući crtu bojišnice.

Brigada je 4. srpnja 1992. zamijenila snage UNPROFOR-a na položajima, a dio brigade je poslan u pričuvu, dok je drugi dio premješten na posavsko ratište. Do 31. listopada 1992. godine, čitava 105. brigada bila je u pričuvi. Nažalost, 8. rujna 1993. godine, teroristička mina postavljena na vijencu u selu Kusonje odnijela je život zapovjednika brigade bojnika Stanka Palića, satnika Mirka Pereša i desetnika Željka Šegovića.