Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman 24. prosinca svojom je odlukom ustrojio domobranstvo kao sastavni dio hrvatskih oružanih snaga.

Bio je to povratak povijesnim tradicijama, ali i jedan od najpogodnijih oblika da se cijeli narod pripravi i organizira u općenarodnom ratu protiv velikosrpske agresije. Sam naziv domobranstvo novijeg je datuma. Osnovano je 1868. godine ali je kao koncept teritorijalne obrane u hrvatskom narodu bio poznat od početka njegove povijesti. Na poziv kraljeva i banova cijeli se narod dizao na tzv.pučki ustanak u slučaju ratne opasnosti. Poslije hrvatsko-ugarske nagodbe domobrastvo je ustrojeno kao poseban dio austrougarske vojske a bilo je potčinjeno mađarskom ministarsvu obrane. Postrojbe su koristile hrvatski jezik kao zapovijedni, a časnici su bili iz Hrvatske. Zastava je bila uokvirena hrvatskom trobojnicom.

U Prvom svjetskom ratu domobranske su postrojbe na svim frontovima dijelile sudbinu Habsburškog carstva. Domobrani su se borili na ruskoj, srpskoj, talijanskoj bojišnici. Poslije 1918. hrvatsko je domobranstvo ukinuto ali je opet obnovljeno 1941. kao redovna vojska NDH s kopnenom vojskom, zrakoplovstvom i mornaricom. Pod njemačkim pritiskom dio domobrana unovačen je u tri legionarske divizije u sklopu Wermarchta.Velik borj domobrana pridružio se antifašitičkom pokretu i nije sudjelovao u zločinima jer su mobiliziranom seljaštvu trajno usađene ideje Radićevog mirotvorstva. Ali ipak glavnina domobrantva prošla je martirij Bleiburga i križnih puteva na kojima je desetkovan. 1991. preživjeli domobrani svoje znanje i iskustvo stavili su na rspolaganje novoj Hrvatskoj vojsci.

U Domovinskom ratu pokazalo se da hrvatski čovjek po prirodi radišan i miroljubiv postaje žilav i vješt ratnik kad je suočen s agresijom i golim opstankom. Domobranske pukovnije dale su veliki doprinos obrani Hrvatske a posebno su se istaknule u akcijama Bljesak i Oluja.