Ajkule se prisjećaju svojih suboraca poginulih u Bljesku: ‘Teško nam je kad vidimo današnje podjele u Hrvatskoj’
Na današnji dan, 3. svibnja 1995. godine pri samom kraju Vojno-redarstvene operacije Bljesak kojim je oslobođena zapadna Slavonija, dok je Hrvatska napravila veliki iskorak prema teritorijalnoj cjelovitosti i slobodi, poginuli su pripadnici Specijalne jedinice policije (SJP) Ajkula Atos Načinović i Sergio Šimac.
Iako u nikad težim uvjetima, pod najjačim udarima pandemije koronavirusa kao i krajnje neetičkim političkim podjelama po pitanju obilježavanja jednog od najznačajnijih događaja Domovinskog rata što iznad svega vrijeđaju obitelji poginulih, njihovi suborci, danas pripadnici USPDR Ajkula – Branimir Brnas, Davor Brusić, Ivica Janeš i Perica Prpić posjetili su Okučane kao i spomen-obilježje posvećeno njihovoj pogibiji, o čemu izvješćuje Novi list.
– Kao što se navodi i u otvorenom pismu koje su čelni ljudi braniteljskih udruga nedavno uputili državnom vrhu, svima je nama izrazito teško i pred obiteljima poginulih krajnje neugodno kad vidimo kakve podjele vladaju u Hrvatskoj. Iznimno bi nam bilo drago da je polaganje vijenca u Okučanima bila demonstracija zajedništva. Potvrda činjenice da su upravo poginuli u Domovinskom ratu, pa tako i oni u Bljesku, temelj Hrvatske neovisnosti, da su baš oni omogućili modernu Hrvatsku i stvaranje uvjeta za uspostavljanje najviših funkcija države Hrvatske. Ali ne, oni su se na sve to oglušili. I nastavili po svom. Za razliku od njih, naši su osjećaji uvijek isti, nepodijeljeni te sugeriraju samo jedno – zajedništvo. Sjećanje na naše suborce ne blijedi i ne mijenja se koliko god da je iza nas već jako veliki protok vremena, ističe predsjednik USPDR-a Ajkula Perica Prpić.
Ponos i apsolutno zajedništvo u ratu i miru i ove je godine bio zavjet koji su u svoje, ali i ime suboraca, ispred spomen-ploče posvećene pogibiji i žrtvi Načinovića i Šimca istaknuli pripadnici Ajkula. Na taj su način poslali poruku i svim stanovnicima ne samo Primorsko-goranske županije nego čitave Hrvatske.
Najteži gubitci
– Koliko mi je poznato, s područja Primorsko-goranske županije jedino smo mi, Ajkule, organizirano, kao ratna postrojba sudjelovali u Bljesku. Bila je to operacija u skladu s nazivom, ali iznimno teška, po Ajkule i jako krvava. S velebitskih smo visova otišli u zapadnu Slavoniju, gdje smo imali i najteže gubitke tijekom cijelog Domovinskog rata – uz dva poginula, šest je naših pripadnika bilo teško ranjeno, naglasio je Prpić.
A koliko sjećanja ne blijede i koliko su jaki potpuno jednaki osjećaji što su sačuvali i oslobodili Hrvatsku, istaknuo nam je i Prpićev zamjenik Branimir Brnas, također sudionik Bljeska i svih ostalih ratnih operacija tijekom Domovinskog rata.
– Prigodom odlaska na obilježavanje 26. obljetnice Bljeska, posjetili smo i Udrugu Specijalne jedinice policije Roda – Varaždin gdje nam je tajnik udruge Ivo Loborec uručio njihovu plaketu za dobru i dugogodišnju suradnju. Posjetili smo i planinarski dom gdje je spomenik poginulim braniteljima iz Novog Marofa, zapalili smo svijeće i još jednom poslali poruku o zajedništvu kao jedinoj opciji za opstanak i napredak Hrvatske, istaknuo je Brnas.
U nedjelju, dan uoči same godišnjice obilježavanja pogibije Načinovića i Šimca, u podhumskoj crkvi Maksimilijana Kolbea održana je sveta misa kojoj su uz članove obitelji poginulih nazočili i ratni suborci iz 111. brigade kao i SJP-a Ajkula uz pripadnike njihove mladeži.
Kako je Bljesak u Lici imao moćnu podršku odvraćanja pažnje i slabljenja snage neprijatelja na samom zapadnoslavonskom bojištu, održano je sjećanje i na tamo stradale hrvatske branitelje. Pa su tako, tradicionalno, u Plešcima veterani rata posjetili grob i spomen-ploču svog suborca, Josipa Janeša Puha poginulog 2. svibnja, kao što je održan spomen i na Zlatka Huskića iz Jelenja koji je život izgubio na perušićkom bojištu.
Politička iživljavanja
Idu godine, kod suboraca i općenito ljudi koji su prošli Domovinski rat, ponos i spoznaja da su stvorili modernu Hrvatsku ne blijedi. Ne blijedi ni spoznaja da se do slobode uz hrabrost i žrtvu došlo isključivo zahvaljujući – zajedništvu. Upravo stoga tim ih više vrijeđa, kako ističu, ponašanje ljudi koji se nalaze na najvišim funkcijama zemlje za koju su ginuli. Njima, kako kažu baš ništa nije sveto, a političke podjele, podmetanja i svađe mnogo su im draže od spoznaje da postoje situacije, baš kao što je i obilježavanje 26. godišnjice Bljeska, u kojima se ne bi ni pod koju cijenu smjeli tako ponašati. Ako ni zbog čega drugog – zbog obitelji poginulih.
Da, bilo bi uistinu lijepo i pošteno, bilo bi humano da prije svojih po većinu uvredljivih eskapada stanu pred one koji su dali živote za Domovinu. Da gledaju u oči majke, supruge i djecu onih koji su prije 26 godina, i općenito u čitavim Domovinskom ratu, ostali bez svojih najmilijih. Bi li bi to bilo dovoljno za povratak u normalne tijekove politike? Bi li nakon toga – zajednički polagali vijence? Ili – nema povratka jer su podjele toliko jake da ih ni jedna ljudska emocija više ne može prebrisati? Na žalost, i ovaj je Bljesak, kad je vrh države u pitanju, prošao baš – tužno. Hrvatska.
Zemlja u kojoj su politička iživljavanja mnogo važnija od ljudskih – emocija.
