RAZMJENA U NEMETINU

Nakon više od četiri mjeseca zatočeništva, po principu “svi za sve”, 27. ožujka 1992. u Nemetinu nedaleko od Osijeka razmijenjen je 381 hrvatski za 40 srpskih zarobljenika.

Oslobođeni Hrvati, većina branitelji Vukovara, ali i civili, pušteni su iz srbijanskog logora u Sremskoj Mitrovici. Zatočenici su bili izloženi okrutnim fizičkim zlostavljanjima, silovanjima, verbalnim i ostalim oblicima iživljavanja, poput izvođenja na lažna strijeljanja, Dnevno.hr.

Nehumana postupanja

Bili su zatočeni u krajnje nehumanim uvjetima, korišteni za obavljanje teških fizičkih poslova i dobrim dijelom lišeni osnovne medicinske pomoći. U takvim uvjetima u Mitrovici je zadržano 1.500 ljudi. Konstantno su bili podvrgavani takozvanim “ispitivanjima” te su pod okrutnim metodama priznavali krivnju za ono što im se stavljalo na teret. Sremska Mitrovica bila je najveći logor za hrvatske zarobljenike na teritoriju Srbije, a u rujnu i listopadu 1991. još su osnovani i logori u Šidu, Begejcima, Stajićevu, Nišu i drugdje.

Hrvatski branitelj Zlatan Bašić nije imao tu sreću da ovaj datum slavi kao drugi rođendan. Zlatan je u logoru bio zatočen punih 270 dana i nakon devet mjeseci neizvjesnosti, terora i beznađa, razmijenjen je tek 14. kolovoza 1992. godine, također u Nemetinu.

“Ljupko je godinu dana nakon izlaska počinio suicid”

“U logoru su bila dva brata Mihaljević Mirko (25) i Ljubomir (21) zvan Ljupko. Borili su se na Mitnici na kojoj su i zarobljeni. Mirka sam zapamtio jer je stalno tražio tablete protiv bolova, pa ga mučio čir, zubi… Ipak, najčešće je  umjesto lijekova dobio batine.”

Ljupko je, sjeća se Bašić, bio miran i tih. Jednom ga je stražar ošamario jer se pred odvjetnikom pojavio u potkošulji:

“Tražio je od Ljupka da mu otpjeva neku jugoslavensku pjesmu, a on mu je rekao da ne zna narodnjake. Stražar mu je opet opalio šamar i rekao da pjeva bilo što, samo da je jugoslavensko. Ljupko mu je rekao ‘onda ću rock’ i zapjevao ‘tko ne može bez pasulja i bez ljute šljivovice, bez kiselog kupusa, belog luka i slaninice, Jugosloveni, Jugosloveni’. Stražar ga je prekinuo riječima ‘dosta, ustašo. Sad si me zaje*o, ali vidimo se još”.

Braća su, pamti Bašić, razmijenjena a Ljupko je, nažalost, godinu dana nakon razmijene počinio samoubojstvo i tako postao jedan od prvih branitelja koji su izvršili suicid.

Strašna sjećanja na pijane četnike

Kao najtraumatičnije iskustvo u logoru, Bašić izdvaja događaje iz Stajićeva:

“Pijani četnici su u kasne sate uvodili pse i huškali ih na nas. Zapravo, traume iz logora počele su odmah nakon što sam 19. studenog zarobljen u Borovu Naselju odakle su me odveli u Stajićevo u kojem sam bio zatočen mjesec dana, Odatle sam prebačen u Sremsku Mitrovicu u kojoj sam svjedočio različitim užasima, poput dovođenja srpskih civilnih zatvorenika našim zatočenim braniteljicama. Krikove, plač i jauke kao da i danas čujem…”