Pitanje zločina koji su počeli u komunističkim društvima nakon Drugog svjetskog rata zaokuplja interes europske javnosti još od pada Željezne zavjese. Europa je prvo tijelo koje se pozabavilo tim pitanjem te je u rasponu od deset godina (1996.-2006.) donijelo dvije rezolucije koje su upozorile na potrebu uklanjanja nasljeđa Vijeća bivših komunističkih totalitarnih sustava i potrebu osude zločina koji su počeli pod okriljem tih sustava. Na tragu tih rezolucija Europski parlament donio je svoje rezolucije - o savjesti i totalitarizmu 2009. io važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe 2019. Ovaj članak daje prikaz najvažnijih dijelova svih rezolucija te svoj osvrt na odnos RH prema nasljeđu komunističkog režima u kojem je Hrvatska živjela pola stoljeća.

Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima iz 2006. temelji se na Izvještaju s nacrtom Rezolucije 10765 od 16. prosinca 2005., koji je pripremio švedski parlamentarni zastupnik, Göran Lindblad. U Izvještaju je istaknuto da su totalitarni komunistički režimi koji su vladali u središnjoj i istočnoj Europi, bez iznimke, obilježili masovna kršenja ljudskih prava i da je nizak stupanj javne svijesti o zločinima koji su počinjeni pod tim sustavima. Dalje se navodi da kriminalna dimenzija komunističkih režima nije bila rezultat okolnosti, nego posljedica namjerne politike koju su razradili osnivači takvih režima, čak i prije nego što su preuzeli vlast. Komunistički lideri nikad nisu skrivali svoje ciljeve, koji su bili diktatura proletarijata i uklanjanje političkih protivnika i onih kategorija stanovništva koje su nespojive s novim modelom društva. Rezultat tih ciljeva bio je masovni teror, zločini i gruba kršenja ljudskih prava. 

Republika Hrvatska članica je i Vijeća Europe i Europske unije te su za nju obvezujuća stajališta iznesena u svim citiranim rezolucijama te postoji obveza da se snažno, jasno i nedvosmisleno osudi sve zločine protiv čovječnosti i masovno kršenje ljudskih prava počinjenih od totalitarnih režima u koje se ne ubraja samo nacizam ili fašizam, već u jednakoj mjeri je istim značajkama, i komunizam kako se naglašava u Rezoluciji Europskog parlamenta o šezdesetoj obljetnici završetka Drugog svjetskog rata 8. svibnja 1945., od 12. svibnja 2005.

PRAKSA: Navedeno ukazuje na nisku svijest o posljedicama i značajkama komunističkog režima u Republici Hrvatskoj te za usporedbu ukazujemo na odluku Ustavnog suda Republike Slovenije broj UI-109/10 od 3. listopada 2011., u kojoj je istaknuto da ime »Tito« ne simbolizira oslobođenje područja današnje države Slovenije od fašističke okupacije u Drugom svjetskom ratu, već poslijeratni totalitaristički komunistički režim, koji je obilježen brojnim i grubim kršenjem ljudskih prava i temeljnih sloboda, osobito tijekom prvog desetljeća nakon Drugog svjetskog rata, a činjenica da je Josip Broz Tito bio bivša država , znači da upravo njegovo ime u najvećoj mjeri simbolizira taj totalitarni režim pa davanje ulica imena »Josip Broz Tito«, simbola jugoslavenskog komunističkog režima,shvatilo bi se kao podrška ne samo njemu kao povijesnoj ličnosti ili njegovoj osobi, već kao potpora cijelom povijesnom razdoblju njegove vladavine i toj vladavini kao takvoj.

Vratimo se u povijest i prisjetimo se da se „Dan mladosti“, odnosno predaja štafete povodom njegovog rođendana, Josipu Brozu Titu, održavala u Beogradu, a ne na prostorima ili u mjestu Kumrovcu, gdje se sada ta replika godinama obilježava. Ne radi se o nikakvoj kulturno – umjetničkoj manifestaciji, već o veličanju komunizma kao totalitarnog režima.

Veličanje „lika i djela“ Josipa Broza Tita, jednog od najvećih ratnih zločinaca II svjetskog rata, te je poslije poraća pod čijom diktaturom ubijeno više stotina tisuća neistomišljenika njegove komunističke ideologije, a najviše Hrvata. Na tisuće stratišta gdje su partizani na svirep i monstruozan način ubijali djecu, žene, civile, a onda tek vojnike koji nisu bili pod zvijezdom petokrakom. No to je manje više sve poznato.

U današnje vrijeme, kada se niti legitimne pripadnice Oružanih snaga RH, koje su za vrijeme Domovinskog rata, ne smiju pozdraviti svojim ratnim pokličem, a potječe znatno ranije od nastanka ili postanka Ustaša. Unatoč opriječnim sudskim odlukama, zabranjen je poziv „Za Dom spremni“, odnosno uhićuje se i prijavljuje ljude koji se pozdravljaju na taj način. Ne dao Bog, da netko ima neko obilježje ustaške vojske ili koristi starohrvatski grb s prvim poljem srebrene (bijele) boje. To u današnje vrijeme u Hrvatskoj ili drugdje je zabranjeno. Do te mjere, da se skupovi unaprijed zabranjuju zbog nazovi izazivanja netrpeljivosti ili mržnje prema nacionalnim manjinama u Hrvatskoj. Kako smo već naveli pod diktaturom Tita i zvijezdom petokrakom koju su nosili partizani, poubijano je mnogo nedužnih ljudi. Isto tako ta zvijezda petokraka napala je i zauzela dio područja RH-a tijekom Domovinskog rata. I opet stradalo je od nje oko osam tisuća civila, 402 nedužne djece. Stradalo je i oko osam tisuća pripadnika Oružanih snaga RH-a. Nastala ogromna materijalna šteta, namjernim razaranjem kulturne baštine, vjerskih objekata, civilnih mjesta i sela, a sve da se stvori Velika Srbija, a hrvatstvo uništi. To je bio simbol „ZVEZDE PETOKRAKE“, poklati, ubiti, silovati sve što je „ustaško“.

Obilježavanje tzv. Dana mladosti u Kumrovcu na dan 25. 05. 2023. nema baš nikakav kulturno – umjetnički sadržaj, ako se pjevaju partizanske pjesme, uzdiže „djelo“ druga Tita, nose ratne odore koje su korištene u Domovinskom ratu. Imamo dvojaku primjenu zakonskih normi. Znamo pod kojim uvjetima pripadnici OS RH mogu i smiju nositi ratne mirise, no za agresora nemamo takvu regulativu. Osim, ako ste se upoznali s Rezolucijom vijeća EU br. 1481 i Deklaraciji Hrvatskog Sabora.

Pa tako: Totalitarni komunistički režimi što su vladali u Središnjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a kakvi i danas postoje u nekoliko zemalja u svijetu, bili su bez iznimke obilježeni masovnim kršenjem ljudskih prava. Ta kršenja, koja se razlikuju ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju, uključivala su ubojstva i pogubljenja, kako individualna tako i kolektivna, umiranje u koncentracijskim logorima, smrt od gladi, deportacije, mučenje, prisilni rad i druge oblike kolektivnog fizičkog mučenja, progone zbog etničkih ili vjerskih razloga, odricanje slobode savjesti, mišljenja i izražavanja, slobode tiska, te odsutnost političkog pluralizma.

Jedna od zemalja koja ne poštuje i ne poduzima ništa po napucima Europske unije, Rezolucije br. 1481, je i Hrvatska. Već punih 11 godina nakon donošenja Rezolucije, Hrvatska država nije ništa poduzela glede rješavanja pitanja totalitarnog komunističkog režima. Zabrane veličanja onoga što su se protivili stvaranju slobodne i nezavisne države Hrvatske.

Iz Rezolucije: Usto, ona poziva sve komunističke ili postkomunističke stranke država-članica koje to još nisu učinile da preispitaju povijest komunizma i vlastitu prošlost, da se nedvosmisleno distanciraju od zločina što su ih počinili totalitarni komunistički režimi, i da ih nedvosmisleno osude.

Slijedom novodonešenog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i primjenom članka 5. citiranog Zakona, te donesenih Rezolucija i Deklaracija, biti će interesantno postupanje policije ili neće vidjeti ili isticanje komunističkih simbola, tj. "djela i lika" Josipa Broza Tita, donosi neke sankcije ili ne, a to ćemo vidjeti 25. 05. u Kumrovcu.