U skupinu onih s kojima se predsjednik Republike Zoran Milanović tijekom mandata uspio verbalno obračunati spada i prvi čovjek SDSS-a Milorad Pupovac. Riječ je o jednome od najdugovječnijih saborskih zastupnika koji za rezultate parlamentarnih izbora ne mora strahovati. Kako za sada stvari stoje Pupovac će i u narednom sazivu Sabora imati svoja, odnosno tri SDSS-ova zastupnika te će se nastaviti profilirati kao politički predstavnik Srba u našoj zemlji.

Zahvaljujući izbornom zakonodavstvu koje je u najmanju ruku apsurdno pored tri SDSS-ova zastupnika u sabornici će zasigurno sjediti još pet manjinskih zastupnika. Riječ je dakle o osam ruku koje bi s obzirom na gužvu u političkoj areni mogle biti odlučujuće onoga trenutka kada se nakon izbora bude pokušavala formirati vladajuća većina.

Pupovac drži ključ u rukama

Ključ u rukama drži Pupovac, svjedoče to HDZ-ovci kada progovaraju o manjinskim zastupnicima aludirajući na to da je dugogodišnji šef SDSS-a njihov predvodnik neovisno o tome iz koje manjinske skupine zastupnici dolazili. Svjestan toga da je ključ i ranije bio u Pupovčevim rukama premijer Andrej Plenković proteklih je godina uvelike podilazio svojem ključnom koalicijskom partneru i to do te mjere da je ignorirao i kritike svojih stranačkih kolega koji su se nerijetko propitkivali tko zapravo upravlja Vladom- Pupovac ili premijer Plenković.

To što je Plenković prema Pupovcu bio široke ruke definitivno ne znači da na njega može računati i u idućem sazivu Sabora, štoviše, u HDZ-u strahuju da će im manjinci okrenuti leđa kada i ako se predsjednik Milanović nađe u poziciji da okupi većinu u Saboru. ”Ono što mogu reći o Milanoviću je da sam u razdoblju kada je on bio premijer, a ja zastupnik, iako nismo bili u koaliciji, na najbolji način surađivao s njim u vezi svega što je bilo dobro za romsku nacionalnu manjinu”, izjavio je nedavno u razgovoru za Novi liste manjinac Veljko Kajtazi, a njegove riječi poput bombe odjeknule su vladajućom strankom tim više što se na mogućnost suradnje s Milanovićem referirao i sami Pupovac.

Ako mandatar nove vlade postane predsjednik Milanović šef SDSS-a odgovara da će stranka, u slučaju da mora donositi za nju teške odluke, onda ih teško i donositi. U HDZ-u su dakle iz toga shvatili da se Pupovac nije jasno i decidirano ogradio od mogućnosti suradnje s Milanovićem te iz njegovih riječi iščitavaju poruku za Plenkovića kojemu ovaj daje do znanja da ne računa na njega kada, i ako zagusti.

Nezadovoljstvo u HDZ-u

Nije to sjelo HDZ-ovcima koji podsjećaju da je Plenković odriješio kesu za SNV, i koji je u svoju Vladu na poziciju potpredsjednika prvo postavio Borisa Miloševića, a onda po njegovom odlasku i Anju Šimpragu. Kada je o odnosima između Milanovića i Pupovca riječ oni se mogu opisati kao varijabilni, mada će dio SDP-ovaca kazati da šef SDSS-a nikada nije uživao pretjerane simpatije njihova bivšeg predsjednika. Da Pupovac ne uživa njegove simpatije Milanović je demonstrirao tijekom predsjedničkom mandata ne birajući riječi za predstavnika srpske nacionalne manjine čiji je politički život svojedobno okarakterizirao kao trgovački, neiskren i nepošten.

”Josipović je to nazivao etnobiznisom, ja čaršijskim lopovlukom. Neka nekretnine podijele ljudima na Baniji koji moraju spavati sa svinjama. Zadnji je koji može govoriti da je ona padobranka.  Poruka Pupovcu – predstavnik svih siromašnih, manipuliranih Srba sam ja, Zoran Milanović, zagrebački Hrvat porijeklom iz Dalmacije. Bok, Pupovac!”, kazao je Milanović s pozicije predsjednika države. Međutim, nije ni Milanović uvijek bio nesklon Pupovcu pa je tako upravo zahvaljujući nje,mu svojedobno ušao u Europski parlament budući da se nalazio na listi Milanovićeve Kukuriku koalicije za Bruxelles.

Milanović nije uvijek bio nesklon Pupovcu

S Pupovcem je Milanović korektno surađivao po pitanju politike dvojezičnosti, u vrijeme kada se zalagao za uvođenje ćirilice u Vukovar, a osim toga u doba kada su Ivo Josipović i šef SDSS-a žestoko ratovali Milanović se držao po strani te nije namjeravao komentirati njihov sukob, što su mnogi protumačili kao njegovu diskretnu potporu Pupovcu. Dogovore su SDSS i Milanovićev SDP imali i u Vukovaru kada su zajednički podržavali Željka Sabu.

No, Milanović danas više nije predsjednik Vlade, već predsjednik države, pa mu je stoga i stil nešto osebujniji, s tim da aktualni predsjednik Pupovcu nikada nije oprostio svojevrsno okretanje leđa u vrijeme kada se za vlast borio s Ivom Sanaderom, koji je tada uspio ‘slomiti’ Srbe pa je u njegovu tadašnju Vladu ušao Slobodan Uzelac, nakon što je tadašnji šef HDZ-a potpisao koalicijski sporazum sa SDSS-om, ostavljajući time Milanovića bez mogućnosti formiranja svoje prve Vlade.

U vrijeme kada je Sanader dolazio na proslave pravoslavnog Božića kako bi prisutnima čestitao Pupovac mu je komplimentirao kao čovjeku koji je europeizirao hrvatsku političku scenu, dok je on prilikom potpisivanja koalicijskog sporazuma između HDZ-a i SDSS-a Pupovca nazivao jednim od najvećih hrvatskih političara. Odnosi HDZ-a i SDSS-a uvijek su bili korektni, što se ne može reći za odnose između SDP-a i SDSS-a koji su zahladili i zbog izbornog modela biranja srpskih zastupnika pa je u tom periodu Milanovića Pupovac uspoređivao sa Sanaderom, ali unatoč svemu Pupovčeva politička biografija pokazuje da je riječ o prevrtljivcu koji će i sutra s Milanovićem moći postići dogovor, kada i ako za to bude bilo potrebe.