DRAGANA, mnogima je put završio u Negoslavcima, sjećaš se, nisi bila mala

Dragana Jeckov, rođena 8. srpnja 1976. u Vinkovcima. Diplomirao na Pravnom fakultetu za trgovinu i pravosuđe na Sveučilišnoj poslovnoj akademiji u Novom Sadu, Srbija - magistar prava, trenutni status zastupnica u Hrvatskom državotvornom Saboru, pod kategorija: provokator. Znači, početkom Domovinskog rata imala je 15 godina, nije bila premala da se ne bi sjećala nekih događanja koje su obilježila njeno zloglasno selo Negoslavce.  A i nakon rata sigurno je čula za stradavanje Hrvata na ovom kraju.

Oružani sukobi u Istočnoj Slavoniji započeli su 02.05. 1991. godine, zasjedom za policajce u ophodnji, a potom i ubojstvo i masakra 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu. I to ti je poznato, kao što su tamo bili i Goran Hadžić, Željko Ražnatović Arkan i  Vukašin Šoškočanin, kao i mnogi drugi ugroženi Srbi, naoružani i pod patronatom JNA.

I nakon toga, bilo je svega, ali eskalacija sukoba se nastavila nešto kasnije po cijeloj Istočnoj Slavoniji, a te događaje je obilježilo borba za svako hrvatsko selo i grad. Ono što je bilo najstrašnije je  masovno, monstruozno ubijanje ne srpskog stanovništva, naravno ponajviše Hrvata. Bili hrvatski branitelji ili djeca, starci, žene, izloženi raznim torturama, fizičkim i psihičkim zlostavljanjima, batinama, silovanjima, a na kraju i likvidacijama. U svemu je žalosno da se za neke još uvijek ne zna grob, mjesto pokapanja, ali za to znaju, Dragana, tvoji suseljani, povampireni Srbi, ali šute o tome. O egzodusu Vukovara i Vukovaraca, nema potrebe puno pisati, to ti je jako poznato, kao i jedna druga stvar.

Mnogi putevi za zarobljene, uhvaćene bili sudionici rata ili ne vodili su baš u tvoje selo Negoslavce, od kud nije bilo povratka. Da podsjetimo, bilo je još stratišta, kasnije obilježena pa ih navodimo:

SPOMEN-OBILJEŽJA MASOVNIH GROBNICA  

• Ovčara - VUKOVAR
• Lovas

• Tovarnik
• Bogdanovci
• Ćelije
• Marinci
• Svinjarevci
• Berak
• Farma „Lovas"
• Tordinci
• Sotin
• Ilok
• Stari Jankovci
• Cerić
• Čakovci
• Negoslavci

Zašto su među svima, neki slani za Negoslavce, radi berbe grožđa, hodanja po minskom polju? Dragana, ako ti ne znaš, pitaj stranačkog kolegu dr. Vojislava Stanimirovića. Možda najmeritorniji za objavu istine stradavanja u Negoslavcima. Mjesto gdje je „fudbaler“ Miloš Bibić, za vrijeme rata bio zapovjednik TO Negoslavci. Strateško važno mjesto za napad na Vukovar. Ključni dio bilo je gradska četvrt Sajmište, gdje se nalazila vojarna JNA, „18. slavonske udarne brigade“ sa svojom inženjerijom, a tu su se vodile žesto ulične borbe, što znači da su ključni tragovi etničkog čišćenja počinjenog sredinom rujna 1991. godine nalaze baš u mjestu Negoslavci, koje od Sajmišta udaljeno manje od 6 km.

A oko 350 pripadnika TO Negoslavci, su vodili te bitke, odnosno provodili etničko čišćenje, po prokazivanju susjeda - komšija sa Sajmišta. Oni koji su preživjeli, odvedeni su u Negoslavce gdje je bio zatvor, odnosno prihvatni logor. Dragana, koliko tvoji Negoslavci imaju ulogu u stradavanju nesrpskog življa. A samo tvoji sumještani znaju koliko ih je bilo tamo zatočeno, premješteno u druge logore, a nešto likvidirano u mjestu ili u blizini sela. U samo tri dana je oko 80 duša ubijeno/nestalo. I danas se pitamo a gdje su?

Put bez povratka:  pripadnici TO Negoslavci išli su u napade na Vukovar gdje su u „akcijama čišćenjima“ ubijali civile, a gdje su nestali?  Odgovor na pitanje gdje su naši najmiliji nalazi se u Beogradu, ali i u Negoslavcima. Svatko je zaslužio da bude dostojanstveno pokopan.

NEGOSLAVCI – put bez povratka!

Nedavno u Vinkovcima, tri maloljetnika počinili su kazneno djelo iz čl. 325 KZ-a. Javno  poticanje na nasilje i mržnju. Otkriveni su i podnesena je kaznena prijava protiv njih. No to nije bilo dovoljno za Draganu pa je u Sabor RH donijela crtež stabla s natpisom „Serbian family tree“ i izjavila: „Slika je školski primjer poziva na nasilje i mržnju usmjerenu prema određenoj skupini zbog etničke pripadnosti, jasno prema kome, prema Srbima i srpskoj zajednici“.

Dragana, više nije rat, samo pitamo je li naše pokojne i nestale netko mogao ovako zaštiti u Negoslavcima i sama znaš da nije. Isto tako nije u redu što su balavci učinili, ali pometi prije ispred svog praga, pa kreni dalje. Dragana, pitamo te gdje su naši najmiliji ubijeni zbog narodnosti, zato što su bili Hrvati ili nesrpske nacionalnosti.

• Harllan Von Bassinger, 20 godina, pripadnik Tigrova, zarobljen nakon ulaska četnika i pripadnika JNA u vukovarsku bolnicu te odveden u nepoznatom smjeru nakon čega mu se gubi svaki trag.

 (prvi s desna)

• Boris Rapčak, 24 godine, zarobljen na Jakobovcu i odveden u Negoslavce gdje mu se gubi svaki trag.

• Stjepan Bali - Pišta, 36 godina, zarobljen na Ristićevom Salašu 18. studenog 1991. godine, nakon čega mu se gubi svaki trag. Posljednje informacije vode u Negoslavce…

• Robert Majić, 20 godina, odveden iz vukovarske bolnice, nakon čega mu se gubi svaki trag.

• Tadija, 41 godina, Martin, 39 godina i Ivan Došen, 33 godine, braća zarobljena u vukovarskoj bolnici 19. studenog 1991. Posljednji trag vodi u Negoslavce.

• Mladen Čupić – Haš, 24 godine, dragovoljac iz Vinkovaca, kao ranjenik zarobljen u vukovarskoj bolnici, posljednji trag vodi u Negoslavce.

• Ivan Senčić – Cai, dragovoljac iz Vinkovaca, kao ranjenik zarobljen u vukovarskoj bolnici, posljednji trag gubi se u Negoslavcima.

• Jadranko Anić Antić – Šnicla, 32 godine, pripadnik HOS-a kojem se posljednji trag gubi u Negoslavcima.

• Stjepan Bestrcan, 18 godina, posljednji put viđen u Negoslavcima.

            

• Ivan Oreški, djelatnik MUP-a iz Čakovca, posljednji put viđen u Negoslavcima.

• Ante Korač, civil, odveden iz vlastitog doma na pustari Jakobovac, posljednji put viđen u zatvoru u negoslavačkom podrumu.

Koliko interesa danas ima tvoj muž, Dušan Jeckov, načelnik Općine Negoslavci, da se pronađu ostala mrtva tijela, hrvatskih branitelja i civila odvedenih u Negoslavce. Nikakav. Zašto, jer netko bi morao odgovarati za njihovu sudbinu, ali kakvo je naše krivosuđe, nema bojazni, želimo samo nestale pronaći i sahraniti, da rodbina ima gdje zapaliti svijeću.

Za kraj,  Dragana, roditelji i djeca, rodbina i prijatelji, suborci traže svoje najmilije,  barem jednom progovori o tome ili donesi njihove fotografije, jer  neki su nestali u Negoslavcima.