Hrvatska će zauvijek pamtiti generala Janka Bobetka

General Janko Bobetko je bio jedan od najpoznatijih hrvatskih ratnih zapovjednika. Rođen je pokraj Siska, 10. siječnja 1919. godine u mjestu Crnac, a preminuo 29. travnja 2003. godine u Zagrebu.

Bio je jedan od ključnih ljudi u osnivanju Hrvatske vojske i borbe protiv srpske agresije na Hrvatsku tijekom Domovinskog rata.

Bobetko nije bio samo vojnička legenda nego i čovjek velike karizme i moralnih vrijednosti. Bio je izvanredno pošten i idealist, sa snažnom čvrstinom karaktera i dubokim osjećajem za odgovornost prema ljudima pod njegovom zapovjedništvu. Bilo je to vrijeme u kojem je Hrvatska bila ispred mnogih izazova, i Bobetko se prihvatio tih izazova s velikim poštenjem i bez straha.

General Janko Bobetko bio je nadaleko poznat i uvažavan kao vojni strateg, vođa i zapovjednik. Tijekom Domovinskog rata, Bobetko je sudjelovao u brojnim bitkama te se istaknuo kao vrlo hrabar i odlučan borac.

10. travnja 1992. godine bio je imenovan za zapovjednika svih postrojbi Hrvatske vojske na Južnom bojištu od Splita do Dubrovnika. Na ovoj dužnosti ostaje do 20. studenoga 1992. godine. Kao zapovjednik Južnog bojišta, organizirao je pripreme i izvođenje operacije deblokade Dubrovnika i oslobađanja krajnjeg juga Hrvatske.

20. studenoga 1992. godine imenovan je načelnikom Glavnoga stožera Hrvatske vojske (GS HV). Na toj dužnosti ostaje do 15. lipnja 1995. godine, zapovijedajući svim organizacijskim, ustrojbenim, kadrovskim i vojno-stručnim pripremama Hrvatske vojske za konačno oslobađanje svih okupiranih područja Republike Hrvatske.

Kao načelnik Glavnog stožera u početnoj fazi rata, Bobetko je postavio jasne ciljeve i strategiju za vođenje rata. Bio je vrlo oprezan i racionalan, što se pokazalo iznimno važnim za uspješan tijek rata. Naročito se istaknuo u borbi protiv srpskog agresora, a njegove strategije omogućile su hrvatskim snagama značajne pobjede u ključnim bitkama.

Jedna od najznačajnijih bitaka u kojoj je sudjelovao kao načelnik GS OS RH u kojoj je 1993. godine rukovodio svim poslovima planiranja oko oslobodilačke vojno-redarstvene operacije 'Maslenica' kao i u vojno-redarstvenim operacijama 'Medački džep' , 'Bljesak' i 'Oluja' koja je bila ključna za završetak rata.

U čin stožernoga generala HV-a promaknut je 24. svibnja 1995., a umirovljen je 15. srpnja 1995. godine.

Nakon umirovljenja aktivirao se politički i na izborima 1995. godine bio je zastupnik HDZ-a u Hrvatskom saboru sve do 1999. godine.

1996. godine general Bobetko objavljuje knjigu "Sve moje bitke" u kojoj opisuje sve svoje pobjede u Domovinskom ratu. U njoj je prikazao vojne zemljovide u operacijama Čagalj, Tigar, Maslenica, Medački Džep, Bljesak i Oluja. U toj knjizi je napisao: „Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag o svemu što sam radio i dovršio kroz svoj više od pet desetljeća dug vojni i politički život“.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije je generala Bobetka optužio za ratne zločine počinjene 1993. godine za operaciji Medački Džep. Međutim, Bobetko je odbio pojaviti se pred sudom i tada je izjavio da u Haag neće otići živ i nije htio primiti optužnicu.

Janko Bobetko je preminuo u travnju 2003. godine, prije nego što je postupak okončan 2012. godine kada je Međunarodni sud u Haagu donio oslobađajuću presudu za sve hrvatske generale, tako i za Janka Bobetka.

Hrvatski branitelji ga smatraju herojem Domovinskog rata te su bili uvjereni u njegovu nevinost u pogledu optužbi za ratne zločine. General Bobetko je bio jedan od najvažnijih hrvatskih zapovjednika tijekom rata, poštovan od mnogih ljudi. Mnogi ga cijene zbog njegova doprinosa u stvaranju Hrvatske.

Pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman bio je blizak sa generalom Jankom Bobetkom i smatrao ga je jednim od najvažnijih hrvatskih zapovjednika tijekom Domovinskog rata.

Ratni suborci generala Janka Bobetka imali su veliko poštovanje prema njemu.

Oni koji su bili bliski generalu Bobetku opisali su ga kao tvrdoglavog, kompetentnog i strastvenog zapovjednika. Vjeruje se da su ga njegovi suborci jako cijenili zbog njegovog vojnog znanja, pobjedničkog duha i požrtvovnosti u borbi za Hrvatsku.

Njegova životna djela i vrijednosti otvoreno su naslijedili mnogi u Hrvatskoj, čime je postao simbol hrabrosti, poštenja i odvažnosti za generacije koje dolaze. Danas se često spominje kao jedan od najvećih hrvatskih ratnih heroja te kao jedna od glavnih ličnosti koja je omogućila da Hrvatska bude slobodna i neovisna država.