Ministarstvo obrane RH (MORH) povisio je pripadnicima Hrvatske vojske (HV) naknade u terenskim uvjetima i naknade za stražarsku službu i sada one iznose 27 eura neto, dok subotom, nedjeljom, blagdanima i ostalim neradnim danima te naknade iznose 32 eura neto.
Također su povećane i naknade za dežurstvo te sada iznose 20 eura neto, odnosno vikendom, blagdanima i ostalim neradnim danima 25 eura neto, kao i naknade za stanovanje i to za 50%.
Općenito, sudeći po priopćenjima iz ovoga resora i izjavama ministra obrane Marija Banožića, u MORH-u se puno radi i dosta se energije gubi na ispravljanjem naslijeđenih pogrešaka, no je li uistinu tako, pitali smo ljude bez kojih ovaj resor ne bi imao nikakvu vrijednost – pripadnike HV-a.
Vojnikinja Ivana: “Ova povećanja naknada su vjetar u leđa”
Pripadnica Satnije za graditeljske radove Bojne za opću logističku potporu u Zapovjedništvu za potporu, razvodnica Ivana Debeljak kaže kako je u sustavu već 15 godina i trenutačno je izuzetno zadovoljna:
“Dugo sam pripadnica HV-a i dobro pamtim kada su nam ukinute naknade za straže. Ova aktualna povećanja naknada su svakako vjetar u leđa, no moram napomenuti da ljudima koji se odluče za ovaj poziv materijalna satisfakcija nije na prvom mjestu”.
Ivana je posljednje tri godine u Zagrebu, a prethodno je duže vremena bila raspoređena u Petrinji:
“Bila sam u Tigrovima i da, riječ je o zahtjevnoj zadaći. Svakodnevno postrojavanje, motorika, obuka, poligoni… No, sasvim je jasno da vojnik mora biti u formi i uvijek spreman na različite zadaće u kojoj vojska igra značajnu ulogu, a koju javnost ne percipira, Prvi smo na mjestima elementarne nepogode, bilo da je riječ o potresima ili poplavama, pa me zato ponekad bole medijski natpisi koji nas iz nekog neobičnog razloga stavljaju u negativan kontekst.”
“Ne bojim se rata”
Vojnikinja Ivana Debeljak se, kaže, ne boji eventualnog rata:
“Niti malo. Ta mogućnost je uvijek izvjesna i sa time se moraju suočiti svi oni koji biraju ovo zanimanje. I moj bratić je profesionalni vojnik, a obitelj je našu odluku blagoslovila. Štoviše, ohrabrili su naš odabir biti pripadnicima HV-a.
Odluku da postane profesionalni vojnik, dočasnik za prometnu potporu u Zapovjednom vodu Bojne za opću logističku potporu Zapovjedništva za potporu, skupnik Marko Babić donio je prije četiri godine i kako kaže “niti jednu sekundu nije požalio zbog toga”
“Moguće je da je to zato što sam u redove HV-a pristupio kada su se počela događati poboljšanja i kada se digao standard vojnika. Neovisno o tome, moj bi izbor bio vojnički život jer dolazim iz vinkovačke, braniteljske obitelji na koju sam jako ponosan.”
Vojnik Marko nam objašnjava zašto voli svoj posao, iako je svaki dan svaki dan obilježen vožnjom, logistikom i terenima:
“Na posao idem bez grča u želucu”
“Nemam onaj grč u želucu. Brojni ljudi iz civilnih branši žale se upravo na loš osjećaj u radnom okruženju, ali toga kod nas nema. Sve je posloženo na način da svatko radi ono u čemu je najbolji i svatko sluša svog nadređenog. Vojnikinja se hijerarhija mora poštovati, a oni koji to nisu u stanju – ne bi se u zvanju vojnika trebali niti okušati. Dakle, osim što su nam poboljšani životni uvjeti, radna atmosfera i okruženje su meni osobno jedan od najboljih segmenata u HV-u.”
Marko također tvrdi da se ne plaši mogućeg rata:
“Ma, ne. Bio sam u misiji na Kosovu i to je bilo jedno izvrsno iskustvo. Ponavljam, brojni članovi moje obitelji bili su sudionici Domovinskog rata i znam iz prve ruke kako rat izgleda. Nitko normalan ne priželjkuje sukobe, ali ako ratovanje za Hrvate bude neizbježno, onda moramo učiti na povijesti i biti potpuno spremni.”
“Nismo zaslužili biti u negativnom, medijskom kontekstu”
Niti ovom generacijskom vojniku nije svejedno kada se resoru kojem pripada traži “dlaka u jajetu”:
“Nismo to zaslužili. Dio smo sustava koji si opuštanje ne može dopustiti ni na djelić sekunde. Uvijek smo tu za naše sugrađane, ne čekamo rat da bi opravdali svoje vještine. Vojska je jako važan čimbenik svake države, pa mi je ponekad nejasan odnos dijela javnosti prema hrvatskim vojnicima.”
Antea Klobučar poručnica je Hrvatske ratne mornarice i časnik za veterinarstvo. U sustavu je, kaže, godinu i pol a sada nakon iskustva u HV-u pita se zašto njegovim dijelom nije postala i ranije:
“Veterinarski posao sam obavljala i u civilstvu, ali sada sam u jednoj sasvim drugačijoj, uređenijoj priči. Ja sam još kao vrlo mala znala da ću jednom biti veterinar, a naknadno se javila želja i da se bavim vojnim psima. Još uvijek nisam svjesna da sam uspjela uklopiti obje želje zbog čega sam iznimno sretna jer znam da je to rijetkost”.
Anteine su zadaće, naravno, puno opsežnije od osnovne veterinarske pa je tako inspekcija hrane, deratizacija, dezinfekcija i dezinsekcija njezina svakodnevica:
“Puno je lakše kad netko procijeni da tvoj posao ima vrijednost”
“Na raspolaganju sam za sve navedeno, tako da posla zaista ima. Ipak, sve je puno lakše kad netko procijeni da tvoj rad ima vrijednost, pa se to onda i nagradi na način kako je to sada učinjeno sa naknadama. Za mene koja sam u Splitu odluka o naknadi za stanovanje djelatnih vojnih osoba koja se nije mijenjala od 2019. godine bila je pravo veselje. Svi znamo da su cijene najma stanova vrtoglavo skočile, pa je jako dobro da su problemi nas vojnika prepoznati na vrijeme.”
Pripadnici HV-a sa kojima smo razgovarali trenutačno nemaju nikakve primjedbe na uvjete, radnu atmosferu i općenito okruženje u kojem obavljaju svoje zadaće. Dapače, pozivaju sve mlade ljude koji su se pronašli u njihovim pričama, a Antea i Ivana dodaju i kako nikada nisu osjetile neravnopravnost sa muškim kolegama.
“Doslovno nikada. Kolegijalni su i korektni.”
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.