IN MEMORIAM Nevenka Topalušić (21.11.1954. - 22.10.2014.)

Nevenka Topalušić preminula je u Zagrebu, u Savskoj 66,   drugog dana braniteljskih prosvjeda ispred Ministarstva hrvatskih branitelja. 

Pamtimo njene riječi koje je izrekla prvi dan prosvjeda: "Ovdje sam jer me ubija ova nepravda. Otišla sam u rat da bi bilo bolje mojoj djeci, no niti je bolje mojoj djeci niti je meni. Neću odavde, mogu me samo mrtvu odnijeti. Dan i noć, ako treba godinama, dok god ne umrem, tu ću biti."

Na mjestu gdje je Nevenka preminula, postavljen je  spomenik ovoj hrabroj ratnici, a to mjesto  29. prosinca 2015. godine  dobilo je ime "Trg Nevenke Topalušić".

Nevenka Topalušić (djevojački Vrčak), rođena 21. studenog 1954. godine u Gradecu, općina Vrbovec. Umrla 22. listopada 2014. uslijed prosvjeda Sto posto za Hrvatsku u Zagrebu.

 

 

Djetinjstvo i osnovnu školu provela je u Gradecu pored Vrbovca s roditeljima i bratom. Osnovnu školu je završila s odličnim uspjehom. Kao iznimno nadarena učenica s nizom pobjeda na školskim natjecanjima, ishođeno joj je daljnje školovanje u medicinskoj školi u Zadru koju također završava s odličnim uspjehom. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja zapošljava se u Domu zdravlja Vrbovec. Iste godine po prvi puta stupa u brak u kojem je rodila troje djece, sinove Dubravka i Željka te kćer Anu.

Uz redovne dužnosti u domu zdravlja i obiteljske obaveze naposljetku uspijeva upisati i završiti školu za višu medicinsku sestru na Medicinskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, te stječe zvanje više medicinske sestre dispanzersko-patronažnog smjera VI. stupnja. Uz niz poslova u domu zdravlja radila je i u hitnoj medicinskoj službi, a stečeno znanje pokazalo se vrlo korisnim tijekom Domovinskog rata.

Uz redovne dužnosti u domu zdravlja i obiteljske obaveze naposljetku uspijeva upisati i završiti školu za višu medicinsku sestru na Medicinskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, te stječe zvanje više medicinske sestre dispanzersko-patronažnog smjera VI. stupnja. Uz niz poslova u domu zdravlja radila je i u hitnoj medicinskoj službi, a stečeno znanje pokazalo se vrlo korisnim tijekom Domovinskog rata.

Domovinski rat

Počekom rujna 1991. godine sudjeluje u formiranju 51. samostalnog bataljuna Vrbovec.

Nevenka sudjeluje i u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja 1995. godine. Interventno djeluje u zbrinjavanju i izvlačenju ranjenih zajedno sa sinom Dubravkom. Tijekom akcije uz zbrinjavanje ranjenih pripadnika postrojbe, zbrinjavala je i ranjene civile, kao i stradale neprijateljske vojnike. Teško ranjenu ženu iz izbjegličke kolone i njenog malodobnog sina, nakon pružene pomoći, sanitetskim vozilom izvlači te zbrinjava u vojnoj bazi UNPROFOR-a.

Zbog svoje vrhunske stručnosti, hrabrosti i pouzdanosti ulijevala je potpunu sigurnost i samopouzdanje svojim suborcima tijekom svih borbenih akcija. U sve borbene akcije odlazila je s pješaštvom, pješačeći u borbenom rasporedu. Osobno naoružanje nikada nije nosila u akciju. Njen stav je bio bezgranično vjerovanje suborcima kao i to da može ponijeti puno više sanitetskog materijala umjesto oružja i streljiva.

Kao pripadnica Crnih Mambi teško je ranjena u akciji Una, zbog čega je u invalidskim kolicima provela gotovo dva desetljeća.^[1]

Nakon rata, s četiri metka i 28 gelera u tijelu, rodila je četvrto dijete.

Odlikovanja

• Red hrvatskog križa
• Spomenica domovinske zahvalnosti
• Medalja Oluja

 Izvor: Wikipedia