Iranskim lansiranjem projektila na Izrael Bliski istok ulazi u najopasniji trenutak u povijesti. Rat balističkim projektilima između Irana i Izraela mogao bi dovesti do toga da se u ratne sukobe uključi i SAD na izraelskoj strani, s ciljem da se uništi iranski nuklearni program.

AUTOR: Tomislav Fumić/7dnevno

Do iranskog napada došlo je nakon izraelskih vojnih akcija u Libanonu, a rat balističkim projektilima mogao bi rezultirati velikim štetama, brojnim ljudskim žrtvama, ali i opasnošću da preraste u svjetski sukob. Iranski narod ne želi rat, iranska je infrastruktura u lošem stanju, a preispituje se u što su potrošene milijarde dolara namijenjene Hamasu i Hezbollahu. Dan za danom redaju se slike kaotičnog stanja na Bliskom istoku, uz jedno pitanje koje bi moglo ne samo izazvati sveopći kaos nego i promijeniti arhitekturu u tom dijelu svijeta. Što slijedi poslije ovog napada? Je li Iran zaista odlučio ući u rat s Izraelom, a onda možda i s Amerikom? Najprije su iz Teherana, kad je krenula ofenziva izraelskih snaga na Libanon, stizale relativno mlake najave da će “Iran odgovoriti”, a onda se to i dogodilo. Iranom se, po običaju, šire povici “smrt Americi”, poznato je da zemlja hoće postati najmoćnija na Bliskom istoku, ali to više nije atmosfera koja je vladala prije. I u Iranu je sve više onih koji se boje što će uslijediti.

Krenimo redom. Izraelci su ubili ključnog čovjeka na Bliskom istoku, Hassana Nasrallaha, koji je trideset i dvije godine bio na čelu Hezbollaha. To je svakako bila vijest koja je imala velik utjecaj na događaje u tom dijelu svijeta. Dok se kriza nastavljala, libanonske vlade nije bilo nigdje. Ciljajući Hezbollah, Izrael je napadao južni Libanon, a sada su i stanovnici Tel Aviva i Jeruzalema morali u skloništa. U Tel Avivu je ubijeno više osoba, broj ranjenih i ubijenih sve je veći. Nasrallah je stradao u zračnom napadu na podzemno sjedište organizacije u blizini Bejruta, a Hezbollah je potvrdio njegovu smrt nekoliko sati nakon što su Izraelci izveli spektakularni napad. Iako su se Amerikanci protivili eskalaciji sukoba na Bliskom istoku, vođa Hezbollaha ubijen je njihovim bombama od osamsto kilograma dok je vodio sastanak sa svojim najužim vodstvom u bunkeru 18 metara ispod zemlje.

Američko oružje

U napadu je bačeno oko osamdeset tona eksploziva te je cijela četvrt Libanona sravnjena sa zemljom. Napad prije svega znači daljnju eskalaciju sukoba i pitanje svih pitanja, hoće li se Iran uključiti, no preventivno je svog vrhovnog vođu Alija Khameneija smjestio na sigurnu lokaciju. Naime, Nasrallah je bio vjeran iranski partner pa sada iranski vjerski vođa, ajatolah Ali Khamenei, poručuje da sve snage otpora stoje uz Hezbollah.

Izraelska je vojska nakon ubojstva Nasrallaha naredila nova ograničenja masovnih okupljanja u dijelovima središnjeg Izraela, uključujući šire područje Tel Aviva, u iščekivanju mogućeg odgovora Hezbollaha. Okupljanja više od tisuću ljudi zabranjena su jer se vjerovalo da će odgovor stići. Izvjestitelji su javljali o atmosferi neposredno nakon vijesti o smrti vođe Hezbollaha pa su pisali: “Dok se vijest o Nasrallahovoj smrti širila među raseljenim ljudima koji su kampirali na stepenicama velike džamije u središtu Bejruta, djeca i odrasli su brisali suze, a nekoliko je žena počelo zapomagati od tuge. ‘Nema ga! Sayyid, otišao je’, povikala je jedna žena, koristeći uobičajenu počast za Hassana Nasrallaha. Druga žena, Jamila Ghaith, odmahivala je glavom. ‘Nastavit ćemo slijediti njegov put’, povikala je. ‘Čak i da je umro, on će pobijediti.'”

Posljednji put Nasrallah se obratio svojim pristašama prije nekoliko dana, kada je počeo izraelski napad na Libanon. Govoreći putem videoveze s tajne lokacije rekao je: “Neki u Libanonu kažu da riskiramo, ali ovaj je rizik dio našeg svetog cilja.” Zapravo, svi su vjerovali da će Izraelci stati, da se rat nakon Gaze i uništenja Hamasa neće proširiti i na Libanon. Prevarili su se. Čak i iskusni vođa Hezbollaha, koji je uživao mitski status među šijitskom muslimanskom bazom. Prevario se jer je mislio da su Izraelci izmoreni nakon Gaze i da će to samo biti kratkoročni sukob, bez većih posljedica. No posljednjih su tjedana izraelski čelnici, suočeni s domaćim pritiskom da pronađu način da se deseci tisuća Izraelaca koji su pobjegli sa sjevera zemlje vrate kući, nastavili s napadima. Kontinuirani sukobi posijali su nered unutar Hezbollaha i ugrozili njegovu sposobnost da odgovori. Uspjeli su brzo se inflitrirati u Hezbollah, što je bilo kobno za njihove vođe. Slijedilo je ubojstvo Ibrahima Aqeela, koji je bio na čelu elitnih komandosa, i zatim udar na mitskog vođu.

Metoda nokauta

“Skupina se dugo hvalila da ima moćne projektile koji mogu pogoditi gradove duboko u Izraelu, a izraelski čelnici brinuli su se da bi Hezbollah mogao pogoditi osjetljivu infrastrukturu precizno navođenim projektilima ili poslati komandose da napadnu izraelske zajednice. Ali te su sposobnosti, ako nisu bile onesposobljene napadima Izraela, ostale uglavnom neiskorištene”, konstatiraju analitičari koji događaje prikazuju kao “nokaut” Izraela koji će oslabiti njihove protivnike.

Izraelski čelnici mjesecima su znali gdje se Hassan Nasrallah nalazi i odlučili su ga likvidirati prije nego što napusti lokaciju. Osamdeset bombi bačeno je u nekoliko minuta, a stradao je i glavni vojni zapovjednik, Alija Karaki. Amerikanci nisu znali za planove izraelske vojske, koji su se odvijali paralelno s putovanjem premijera Benjamina Netanyahua u New York, gdje je trebao održati govor na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda. Nakon ubojstva Hassana Nasrallaha iz američkog glavnog stožera poručili su da Izrael smatraju svojim glavnim saveznikom pa su posebno razočarani što im ništa nije javljeno o napadu, dok je američki predsjednik Joe Biden pozdravio ubojstvo vođe Hezbollaha koji je, prema njegovim riječima, odgovoran za mnoge smrti. Predsjednik Francuske Emmanuel Macron nije bio toliko euforičan pa je pozvao na trenutačni prekid vatre između Izraela i Hezbollaha.

Na mjestu napada nije bio potencijalni nasljednik dugogodišnjeg vođe, Hashem Safieddine, Nasrallahov rođak, za kojeg se smatra da će biti budući glavni tajnik Hezbollaha. Na Bliskom istoku događaji se smjenjuju nevjerojatnom brzinom. Imaju, naravno, odjeka i u regiji, prije svega u Siriji. Hezbollah je odigrao vrlo važnu ulogu u Siriji, za interese Irana, i pomogao predsjedniku Assadu da ostane na vlasti. Snage Hezbollaha sudjelovale su u nekim od najbrutalnijih poglavlja sirijskog građanskog rata, uključujući opsade koje su mjesecima izgladnjivale okružene zajednice, kao i operacije koje su protjerale mnoge sunitske muslimane koji su bili okosnica pobune protiv Assada.

“Sveti mučenik”

Dok je izraelski napad na Gazu mobilizirao sve Arape, sada se to ne događa. Mnogi vole, ali mnogi i ne vole Hezbollah, prije svega Sirijci koji su protivnici Assada. A nova izraelska ofenziva protiv Hezbollaha počela je napadom na tajni laboratorij u Siriji. Izvjestitelji su zaključili da je akcija izraelskih komandosa bila jedna od najhrabrijih ikad poduzetih.

“Prije izvođenja napada Izrael je obavijestio više američke dužnosnike, uključujući i generala Michaela E. Kurillu, šefa Središnjeg zapovjedništva Sjedinjenih Država. Tada je general Kurilla bio u Izraelu u posjetu podzemnoj ratnoj sobi Sjevernog zapovjedništva izraelskih obrambenih snaga, gdje su mu predstavljeni vojni operativni planovi za suprotstavljanje Hezbollahu. Izraelska obavještajna služba imala je podatke o položaju stražarskih mjesta i rasporedu objekta u Siriji. Nakon što su stražari ubijeni, stotinjak izraelskih komandosa koji su se spustili iz helikoptera uspjelo je ući na lokaciju tajnog laboratorija. Koristeći ukradene karte, komandosi su se podijelili u timove, a svaki je dobio zadatak uništiti drugi dio objekta. Sve je bilo gotovo za petnaestak minuta”, javili su izvjestitelji.

Tvornica koja se nalazi u blizini grada Masyafa u sjeverozapadnoj Siriji službeno je poznata kao Sirijski centar za znanstvene studije i istraživanja. No, iako je nominalno pod kontrolom sirijskog ministarstva obrane, zapadni dužnosnici kažu da su Hezbollah i Iran preuzeli upravljanje. Lokacija je blizu libanonske granice, zbog čega, kažu izraelski i američki dužnosnici, Hezbollah ondje proizvodi oružje umjesto u Iranu. Proizvodilo se ondje i kemijsko oružje, projektili. Sve do akcije izraelskih komandosa.

Hezbollah je opisao Nasrallaha kao “svetog mučenika” i obećao da će nastaviti svoju borbu protiv Izraela. TV kanal Al-Manar, koji je u vlasništvu Hezbollaha, prebacio se na recitacije Kur’ana, islamsku gestu kojom se proglašava žalost.

Crvena linija

Hamas je također izdao priopćenje u kojem oplakuje Nasrallaha. A svi od početka strepe od velikog, sveopćeg rata, i hoće li se Iran nakon niza prijetnji u njega uključiti. Što bi dovelo i do opće eskalacije u koju bi neminovno bili uključeni i Amerikanci.

“Ono što je jasnije nego ikad, nakon niza izraelskih akcija protiv Hezbollaha – uključujući ciljana ubojstva i eksplozije tisuća modificiranih dojavljivača i voki-tokija – jest da su dugo shvaćena osnovna pravila koja reguliraju ravnotežu odvraćanja između dviju strana prošlost. Tijekom većeg dijela prvih mjeseci sukoba s Hezbollahom podrazumijevalo se da Izrael neće ubiti najviše članove militantne skupine. Ali posljednjih su se mjeseci te ‘crvene linije’ sve više brisale. Kako se zemljopisni opseg napada s obje strane pomaknuo dublje u Libanon i Izrael, tako su izraelske operacije usmjerene na sve više viših zapovjednika Hezbollaha, izvan onih koji su izravno uključeni u pokretanje napada na tlu na jugu Libanona”, konstatira The Guardian.

Sve je ovo crvena krpa namijenjena Teheranu. Drugi iranski saveznici, uključujući Irak, Siriju i Jemen, imaju vlastite rakete i bespilotne letjelice, koje se, iako nisu toliko značajne kao Hezbollahove, mogu staviti u igru, i to ne nužno samo protiv Izraela nego i protiv američkih ciljeva. Rat na Bliskom istoku, a već se sada može govoriti da je riječ o ratu, ulazi u novu fazu. Sve je više ubijenih, razaranja su sve veća. Američka i francuska mirovna misija nije uspjela, a na scenu očito stupa Hashem Safieddine, svećenik kojeg je Amerika proglasila teroristom. Safieddineove javne izjave često odražavaju Hezbollahovo svrstavanje uz palestinsku stvar. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan traži od UN-a da poduzme hitnu akciju zaustavljanja “nehumanih napada na Libanon”, ali je valjda i njemu, kao i svima danas u svijetu, jasno da UN zapravo i ne postoji. Ili postoji samo kao velika pričaonica u kojoj nitko nikoga ne sluša.

Sada slijedi drama s Iranom, što može, ali ne mora, dovesti do općeg rata na Bliskom istoku.

Izvor: Dnevno.hr