Nakon otkrića jezive grobnice u kojoj je pronađeno 200 tijela, cijeli je svijet doznao za Ovčaru koja još i danas skriva ostatke najmanje 60 hrvatskih žrtava. Također je poznato da se samo šest ljudi odvedenih u hangar spasilo sigurne smrti i to zahvaljujući sretnim okolnostima u kojima bi ih netko od tamošnjih neprijateljskih vojnika prepoznao i smilovao se, pa su s Ovčare vraćeni na Velepromet.

No, gotovo je potpuno nepoznato da je Zdenko Novak jedini zarobljenik koji je preživio, iako je izvučen iz hangara, ubačen u kamion i odvezen na stratište.

“Bio je u trećoj ili četvrtoj grupi za strijeljanje”

“Zdenko Novak je pobjegao s kamiona koji ih je vozio prema iskopanoj grobnici. Čini mi se da je taj ‘tamić’ vozio treću ili četvrtu grupu ljudi na egzekuciju. Iskočio je kod skretanja prema masovnoj grobnici i bježao sve dokopao se nije dokopao nekog podruma, ali ga je onda zarobila JNA i odvezla u srbijanske logore”, kazao nam je bivši istražitelj zločina Nikola Kajkić koji se osobno bavio ovim slučajem.

Naime, 20. studenoga 1991. godine, Novak se našao u bolnici, na listi ranjenika. Nakon što su ih srpski rezervisti i četnici izveli, postrojili su ih u dvije kolone i pretresli, te pod prijetnjom oružjem, sproveli do tri civilna autobusa. Zatim su ih odvezli do vojarne u kojoj je, pored vojnika, bilo i srpskih dragovoljaca koji su obilazili oko autobusa i prijetili zarobljenicima. Zapamtio je Radivoja Jakovljevića (nadimak Bojler), koji je pjevao četničke pjesme i govorio zarobljenicima Damjanu Samardžiću i Željku Jureli da će ih zaklati. Nakon dva sata stajanja, pridružila su im se još dva ili tri autobusa, a potom su krenuli prema Ovčari.

Bježao je sve do Vukovara

“Tamo smo, nakon oduzimanja svih vrijednosti, uvedni u hangar kroz špalir osoba u različitim odorama koji su nas tukli željeznim šipkama, lopatama i svime čime su stigli”, ispričao je Novak u haškoj sudnici.

Kazao je i kako je u hangaru, u kojem se nalazilo 200 do 300 ljudi, nastavljeno mučenje i premlaćivanje, pri čemu je 10 do 20 ljudi išlo od skupine do skupine zarobljenika, ispitivalo ih i tuklo. Izjavio je i da je jedna osoba tada preminula od batina, a da je jedan uredno odjeveni, niži, vojnik  popisivao zarobljenike. Nakon sat ili dva, u hangaru se upalilo svijetlo i počelo je postrojavanje zarobljenika. Izvukli su ih van, u grupama od po 10 do 20 osoba.

Zdenko Novak bio je u trećoj ili četvrtoj skupini koja je ugurana u vojni kamion s ceradom. U kamionu su bili u vozač i naoružani vojnik, a onda su krenuli u smjeru Grabova. Dok se kamion kretao kroz polje brzinom manjom od 20 km na sat, Novak koji se prethodno uvjerio da ispred i iza njega nema vozila, na zavoju je iskočio iz stražnjeg dijela i počeo trčati… Za sobom je čuo rafalne pucnjeve, no nije odustajao. Cijelu noć je išao u smjeru Vukovara gdje su ga u jutro zarobili rezervisti, nakon čega je prebačen u logor u Srbiji iz kojeg je razmijenjen nakon devet mjeseci.