Komandant pitao tko želi ubiti deset hrvatskih civila, Zoran se dragovoljno javio

Pred  Visokim kaznenim sudom RH održano je ročište u žalbenom postupku protiv optuženog Zorana Vajića (1967) zbog krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i protiv ratnih zarobljenika.

Zoran Vajić je, podsjetimo, uhićen 13. ožujka 2019. u pariškoj zračnoj luci i to temeljem hrvatske međunarodne potjernice, a u francuskom pritvoru nalazio se sve do 28. prosinca 2022.  godine kada je izručen u Hrvatsku.

Vajića se teretilo da je kao pripadnik pararedarstvenih snaga odjela milicije u Trpinji sudjelovao u strijeljanju deset hrvatskih civila koji su 14. listopada 1991. nezakonito uhićeni u svojim kućama tijekom oružanog napada snaga JNA i dobrovoljaca iz Srbije na Vukovar i Trpinjsku cestu.

Mučenje, pa smrt

Nakon što su komandant Teritorijalne obrane Trpinja Stevo Pantić i njegov zamjenik Borislav Držajić naredili da se uhićeni civili hrvatske nacionalnosti zadrže u zatvoru milicije u Trpinji, civili su sljedećih dana bili izvrgavani svakodnevnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju.

Okrivljenik Stevo Pantić koji je za ovaj zločin osuđen na 20 godina zatvora i njegov zamjenik Borislav Držajić odlučili su da se svi zatočeni civili osim Milice Mađarević likvidiraju, a nakon što su civile izveli iz zgrade, na Pantićev upit tko želi ići s njima na strijeljanje zarobljenika, kao pripadnici milicije javili su se već osuđeni Milisav Atanacković i Zoran Vajić koji je iz stanice milicije uzeo automatsku pušku.

Puška mu se užarila od pucanja

Nakon toga su civile uz prijetnju oružjem uveli u kamion, odvezli na nepoznatu lokaciju izvan sela, u blizini Bobotskog kanala, te ih ondje ubili iz vatrenog oružja. Po povratku u stanicu milicije Vajić je kao potvrdu obavljenog strijeljanja nudio prisutnima da opipaju cijev njegove automatske puške.

Sudsko vijeće je ocijenilo da je dokaznim postupkom, osobito iskazima svjedoka, nedvojbeno utvrđeno da je Vajić, zajedno s ostalim već pravomoćno osuđenim pripadnicima Teritorijalne obrane i stanice milicije iz Trpinje, sudjelovao u likvidaciji zatočenih civila. Svi stradali bili su civili starije životne dobi, njihovi ostatci nisu pronađeni, ali je evidentno da su likvidirani upravo onog dana kada su odvedeni iz stanice milicije.