Na okupiranom području Republike Hrvatske, u malom selu Joševica (kod Gline) koje je pred rat imalo oko 150 žitelja, srpski teroristi "SAO Krajine", dana 6. studenoga i 16. prosinca 1991. godine, počinili su okrutni masovni zločin nad ukupno 24 hrvatska civila, dok je jedan iako teško ranjen preživio masakr. Najprije su 6. studenoga žive spalili u njihovoj obiteljskoj kući Đuru i Ginu Kreštelicu i iz vatrenog oruža ubili Nikolu Kreštelicu, a potom su 16 prosinca planski, s umišljajem, ubili 21 hrvatskog civila i jednu osobu teško ranili. Žrtve su usmrćene između 13:00 i 17:00 sati u svojim kućama, vatrenim oružjem s prigušivačima. Nisu bile naoružane niti su predstavljale opasnost za bilo koga. Razlog njihove egzekucije i motiv za zločin bili su isključivo nacionalna mržnja i pljačka. Seljanima koji su ostali u svojim kućama, srpske okupacijske vlasti obećale su kako ih nitko neće dirati ako budu lojalni i ne pružaju otpor, čega su se oni i pridržavali - uostalom, bili su to u većini stariji ljudi i žene.

 Tog 16. prosinca 1991. godine ubijeni su: Antun Modronja, Marta Modronja, Pavle Škrinjar, Ljubica Škrinjar, Katarina Škrinjar, Ana Škrinjar, Marica Brkašić, Luka Šiftar, Ljubica Šiftar, Pavao Šiftar, Ivan Šiftar, Mara Šiftar, Mate Kreštelica, Milka Kreštelica, Milka Škrinjar, Kata Štajdohar stara (rođ. 1921.), Kata Štajdohar (rođ. 1900.), Mara Šiftar, Bara Štajdohar, Stjepan Štajdohar, Ljubica Štajdohar. Najmlađe žrtve ovog pokolja bili su: Pavao Šiftar (15 godina), Ljubica Šiftar (19 godina), Katarina Škrinjar (20 godina) i Luka Šiftar (21 godina), a najstarije: Kata Štajdohar (91 godina), Milka Škrinjar (83 godine), Antun Modronja (80 godina), Marta Modronja (78 godina) i Kata Štajdohar (70 godina). Starije od 60 godina bilo je 10 žrtava. Tijekom rata od 1991. do 1995. godine u Joševici je ubijena ukupno 31 osoba. Jedina njihova "krivnja" je bila što su Hrvati koji su vjerovali da mogu ostati u svojim kućama jer nisu nizašto krivi. U nekim izvorima navodi se kako je ovo masovno nedjelo bila odmazda za operaciju Hrvatske vojske "Vihor" (12/13. prosinca 1991. godine) koja je započela s područja Šišinca što je možda dijelom i točno, međutim, ne treba zaboraviti kako su zlodjela nad stanovnicima Joševice započela 6. studenoga, okrutnim smaknućem tri spomenute žrtve (dva muškarca i jedne žene). Ovo je jedan od rijetkih zločina koji je registriran i od okupacijskih srpskih vlasti; žrtve su evidentirane uz detaljan opis nanesenih ozljeda, ali ništa nije poduzeto u smislu kažnjavanja zločinaca.

 Prosinačkom masakru u Joševici prethodili su huškački govori svećenika SPC (pogotovu onaj što ga je na pogrebu srpskim teroristima poginulima tri dana prije u operaciji HV "Vihor" održao gornjokarlovački episkop Nikanor Bogunović) usmjereni na to da potaknu najniže porive i osvetničku strast i mržnju prema Hrvatima kod svojih sunarodnjaka, u čemu su, nažalost i uspjeli.

 Evo što o zločinu od 16. prosinca kaže jedan hrvatski izvor:

 "Anki Šiftar pucano je u usta i vrat, no preživjela je. Žrtve su uglavnom osobe poodmakle životne dobi, dijete, osobe na spavanju koje zbog starosti odnosno okolnosti u kojima su zatečeni u trenutku počinjenja djela nisu bili u mogućnosti pružiti bilo kakav otpor. Suđenje se za ovaj zločin, pred Županijskim sudom u Zagrebu, provodi protiv četvorice nekadašnjih pripadnika tzv. 'izviđačko diverzantske grupe', paravojne skupine u sastavu tzv. SAO Krajine. Nitko od njih nije dostupan pravosudnim tijelima RH. Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Sisku, inicijalno podignuta protiv petorice okrivljenika, tereti ih za počinjenje kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom – ratnog zločina nad civilnim stanovništvom, čl. 120/1 Osnovnog krivičnog zakona RH. Glavna rasprava započela je 18. siječnja 2017. čitanjem optužnog akta. Svjedočilo je dvoje mještana Joševice koji nemaju neposredna saznanja. Dokazni postupak optužbe nastavlja se 22. veljače 2017. Dana 17. svibnja 2017. rasprava je zbog promjene člana vijeća započela ispočetka."

(Vidi: "Prosinački zločin u Joševici", Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću; https://documenta.hr/novosti/prosinacki-zlocin-u-josevici/)

 Poslije ovih tragičnih događaja, u selima s većinskim hrvatskim stanovništvom zavladao je još veći strah, pa su i preostali žitelji koji su se do tada nadali kako će ipak moći ostati na svojim ognjištima primorani bježati na slobodno područje Hrvatske (pogotovu iz doline rijeke Maje i naselja Joševica, Maja, Prijeka, Svračica i Dolnjaci).  Procjenjuje se kako je neposredno nakon masovnih zločina u Joševici ovaj kraj napustilo oko 7.000 Hrvata. Tako je i taj dio Banovine do kraja prosinca ratne 1991. godine gotovo u cijelosti etnički očišćen.

Žrtve Joševice 1991. - 1995.

(Adresa slike)

 Dana 17. rujna 2018. godine, Županijski sud u Zagrebu izrekao je nepravomoćne presude za zločin u Joševici dvojici bivših pripadnika "izviđačko-diverzantske grupe" tzv. SVK, Dušanu Žarkoviću (58) i Bogdanu Jednaku (49), dok su oslobođeni optuženici: Miroslav Malobabić (42), Dejan Sladović (42) i George Nashid Kamal. Zbog smrti optuženika obustavljen je postupak protiv Mirka Jednaka. Sudac Tomislav Juriša je obrazlažući presudu rekao kako je ovdje riječ o "jednom od najgorih zločina u Domovinskom ratu", koji je počinjen zato da se zastraši preostalo hrvatsko stanovništvo na Banovini. Na suđenju je svjedočila kao krunski svjedok jedina koja je preživjela pokolj, Anka Šiftar – među dvadeset i jednom žrtvom bili su i njezini unuci uzrasta od 15, 19 i 21 godinu. U planiranju i organizaciji zločina sudjelovao je tadašnji politički i obavještajni vrh Srbije i "SAO Krajine". Dušan Žarković je bio oženjen Hrvaticom i stoga se morao "dokazati" svojim suborcima kako se ne bi sumnjalo u njegovu lojalnost "Krajini".

U prosincu 2020. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske postrožio je kazne (s 10 na 15 godina zatvora) trojici zločinaca (Dušanu Žarkoviću, Bogdanu Jednaku i Dušanu Martiću), uz zaključak kako u prethodnom postupku nisu pravilno ocijenjene dodatne otegotne okolnosti. Ovi pripadnici paravojske tzv. Republike Srpske Krajine, 6. studenoga 1991. godine u Joševici, žive su u njihovoj kući spalili Đuru i Ginu Kreštelicu, te iz vatrenog oružja ubili Nikolu Kreštelicu koji je u namjeri da se spasi pokušao pobjeći kroz prozor. Po ocjeni Vrhovnog suda, osuđeni su ubijali hrvatske civile zbog nacionalne netrpeljivosti i pljačke.

Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici održanoj 15. veljače 2023. godine, dijelom je prihvatio žalbu Državnog odvjetnika i postrožio od prvostupanjskog tijela prethodno izrečene zatvorske kazne dvojici zločinaca (Dušanu Žarkoviću i Bogdanu Jednaku), osuđujući ih po istom članku zakona (Članak 120. st. 1. OKZ RH) na po 20 godina.

Hrvatski narod ne zaboravlja - Joševica danas; spomen nedužnim žrtvama iz 1991.

(Adresa slike)

 Svi zločinci su osuđeni u odsutnosti jer su nedostupni hrvatskim tijelima vlasti, što znači da su i ovi masovni zločini (počinjeni od 1991. do 1995. godine u Joševici) ostali nekažnjeni, kao i velika većina drugih u kojima su žrtve bili Hrvati, a zločinci srpski teroristi.

 Devastirana i u ratu raseljena Joševica nije se još uvijek oporavila. Po popisu 2021. godine imala je samo 34 žitelja. Članovi Zavičajnog kluba Joševica u znak sjećanja na žrtve podigli su spomenik. Svakog 16. prosinca, kod spomenika i u kapelici Majke Božje Lurdske u središtu sela, okupljaju se preživjeli mještani i oni koji dolaze s područja Banovine i iz drugih krajeva Hrvatske i molitvama, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odaju počast nevinim žrtvama obijesti i bezumlja - nekažnjenog zločina koji je još uvijek otvorena rana hrvatske Banovine.

(Video) SPC: Srbi i Hrvati - Vjekovni neprijatelji:

(Video) Joševica 30 godina nakon masakra hrvatskih civila:

Zlatko Pinter/PDN