Negoslavci, selo u blizini Vukovara, postali su simbol jednog od najmračnijih poglavlja Domovinskog rata zbog događaja koji su se tamo odvijali tijekom i nakon okupacije 1991. godine. Putevi do Negoslavaca vode zbog potrage za odgovorima na pitanja o ratnim zločinima, pogubljenjima i nestalima. To je mjesto povezano s masovnim zločinima, a do danas ostaje nejasno tko je sve sudjelovao i odgovoran za tragedije koje su zadesile Hrvate i hrvatske branitelje.

U vrijeme ratnih sukoba, Negoslavci su bili pod kontrolom pobunjenih srpskih snaga, a jedno od ključnih imena koje se često spominje u kontekstu odgovornosti za zločine je Dragan Vasiljković, poznatiji kao Kapetan Dragan. Iako nije direktno bio načelnik općine ili komandir sela, njegova paravojna formacija imala je značajan utjecaj u području. Međutim, lokalni zapovjednici i politički vođe u Negoslavcima također su odigrali ključnu ulogu, ali mnogi od njih još uvijek nisu procesuirani ili identificirani.

Glavni krivci za smaknuća Hrvata i hrvatskih branitelja, kao i za sudbinu nestalih, kriju se među zapovjednicima srpskih paravojnih jedinica, ali i među lokalnim stanovništvom koje je podržavalo agresiju. Zločini u Vukovaru i okolici, uključujući Negoslavce, odnose se na mučenja, likvidacije i nestanke osoba, a Negoslavci su postali simbol misterija vezanih uz mnoge nestale.

Prema službenim podacima, u Negoslavcima se vodi pogubljenima više desetaka osoba, dok se još uvijek traga za više desetaka Hrvata koji su nestali u tom području. Točan broj nestalih osoba iz Negoslavaca varira ovisno o izvorima, no procjenjuje se da se za sudbinu više od 300 nestalih osoba iz šire regije Vukovara još uvijek traga. Ubojstva i nestanci u Negoslavcima bili su rezultat organiziranih kampanja etničkog čišćenja i osvete.

Šutnja o zločinima u Negoslavcima dolazi prvenstveno od onih koji su sudjelovali u zločinima ili su imali ulogu u skrivanju informacija o sudbini nestalih. Također, politička situacija i procesi pomirenja doprinose tome da se neka pitanja sporije otvaraju. Obitelji žrtava, zajedno s udrugama, još uvijek traže istinu i pravdu, no mnoge su informacije i dalje nedostupne ili zataškane.

Danas se često postavlja pitanje zašto odgovorni za zločine u Negoslavcima nisu izvedeni pred lice pravde, kao i koliko su ljudi iz tog sela i okolnih područja odgovorni za pogubljenja i nestanke, a koliko su uključeni u zataškavanje tih zločina.

Vojislav Stanimirović, srpski političar i bivši ministar u Vladi tzv. Republike Srpske Krajine, bio je ključna figura u događajima vezanim uz okupaciju Vukovara i okolnih sela, uključujući Negoslavce. Iako Stanimirović nije bio izravno povezan s vojnim zapovjedništvom u Negoslavcima, njegova politička i ideološka uloga tijekom rata i kasnije u poslijeratnom razdoblju utjecala je na proces suočavanja s prošlošću, uključujući sudbine žrtava i nestalih Hrvata.

Tijekom Domovinskog rata, Stanimirović je bio uključen u strukture tzv. Srpske autonomne oblasti (SAO) Krajine, a kasnije i Republike Srpske Krajine, gdje je obnašao funkcije u zdravstvu i politici. Njegova prisutnost u Vukovaru, posebno kao direktor bolnice, dovela ga je u središte pozornosti jer su mnogi Hrvati koji su tražili pomoć u toj bolnici kasnije deportirani u logore ili pogubljeni, uključujući masakr na Ovčari. Negoslavci su bili jedno od ključnih područja kroz koja su prošli mnogi zarobljenici i nestali, a blizina Vukovara dodatno je povezala Stanimirovića s tim događajima.

Stanimirović je kasnije bio optuživan da je sudjelovao u sustavnom prikrivanju zločina te da je bio dio struktura koje su omogućile etničko čišćenje i progone Hrvata. Njegovo ime pojavljuje se u mnogim optužbama i raspravama o odgovornosti za ratne zločine, iako nikada nije bio procesuiran za konkretna djela u Negoslavcima ili Vukovaru. Kao političar u poslijeratnoj Srbiji, Stanimirović je nastavio igrati ulogu u srpskoj politici, što je kod mnogih Hrvata izazvalo ogorčenje zbog nedostatka pravde za žrtve.

Što se tiče uloge u Negoslavcima, specifične optužbe protiv Stanimirovića odnose se na njegovu šutnju i izostanak akcija u sprječavanju zločina, unatoč njegovoj političkoj moći i pozicijama u strukturama koje su kontrolirale taj prostor. Kritičari ga optužuju da je bio svjestan zločina koji su se događali u tom području, ali da nije učinio ništa kako bi ih spriječio ili kasnije pomogao u razotkrivanju sudbina nestalih.

Ključno je da je uloga Vojislava Stanimirovića u kontekstu Negoslavaca, kao i šire ulogom u događajima oko Vukovara, ostala predmet kontroverzi i optužbi, posebno zbog njegove pozicije unutar srpske političke strukture tijekom rata i njegovih kasnijih izjava kojima je minimalizirao ili opravdavao zločine počinjene nad Hrvatima.

Berba grožđa u Negoslavcima postala je sinonim za jedan od neobičnijih i tragičnih događaja tijekom Domovinskog rata, koji pokazuje brutalnost i bešćutnost zločina počinjenih nad zarobljenim Hrvatima. Naime, tijekom okupacije Vukovara i okolnih mjesta 1991. godine, zarobljeni Hrvati, među kojima su bili civili i branitelji, prisiljavani su na prisilni rad u vinogradima u Negoslavcima, pod izlikom sudjelovanja u berbi grožđa.

Prisilna berba kao ratni zločin

Zarobljenici, koji su već prošli kroz strašne uvjete torture i zlostavljanja u srpskim logorima, bili su prisiljeni raditi u vinogradima pod stalnom prijetnjom fizičkog nasilja i smrti. Iako se na prvi pogled radilo o naizgled "normalnom" vinogradarskom poslu, u stvarnosti je to bio čin poniženja i brutalne eksploatacije ratnih zarobljenika.

Vinogradi u Negoslavcima postali su mjesto zlostavljanja, a sama "berba" grožđa postala je dio šireg sustava fizičkog i psihičkog terora nad zarobljenim civilima i vojnicima. Ovi prisilni radovi su bili u suprotnosti s međunarodnim konvencijama, posebno Ženevskim konvencijama, koje zabranjuju prisilni rad ratnih zarobljenika.

Sudbina zarobljenika

Mnogi zarobljenici koji su bili prisiljeni raditi u vinogradima u Negoslavcima kasnije su nestali ili su pogubljeni. Negoslavci su, kao i mnoga druga okupirana mjesta oko Vukovara, postali crna točka na karti ratnih zločina. Svjedočanstva preživjelih ukazuju na to da je veliki broj Hrvata iz Negoslavaca odveden u logore ili ubijen, a tijela mnogih nestalih još uvijek nisu pronađena.

Zločin prisilne berbe grožđa u Negoslavcima simbolizira svu neljudskost ratnih zločina, gdje je čak i naizgled običan vinogradarski posao postao sredstvo zlostavljanja i ponižavanja.

Pravna odgovornost i procesuiranje

Nažalost, kao i kod mnogih drugih zločina u Negoslavcima, i ovaj slučaj nije adekvatno procesuiran. Iako su neki zapovjednici srpskih paravojnih snaga bili optuženi za ratne zločine u okolici Vukovara, konkretni zločini vezani uz prisilni rad u vinogradima nisu bili posebno predmet suđenja.

Zločini počinjeni tijekom berbe grožđa ostali su simbol nepravde i nekažnjavanja. Obitelji nestalih i dalje traže pravdu, a zločini u Negoslavcima, uključujući i prisilni rad u vinogradima, ostaju neistraženi i bez pravosudnog epiloga.

Berba grožđa u Negoslavcima tijekom Domovinskog rata nije bila samo običan posao, već ratni zločin, oblik mučenja i ponižavanja zarobljenih Hrvata. To je još jedan primjer neljudskosti rata i potrebe da se svi zločini, uključujući ovaj, istraže i počinitelji kazne. Negoslavci i danas ostaju mjesto boli i sjećanja na nevine žrtve koje su tamo stradale ili nestale.

Za zločine u Negoslavcima, koji su se dogodili tijekom i nakon okupacije Vukovara 1991. godine, do danas nije bilo mnogo procesuiranih i osuđenih osoba, unatoč optužbama i istrazi nad tim područjem.

Negoslavci su bili pod kontrolom srpskih paravojnih snaga i JNA, a prema svjedočanstvima, tamo su zabilježeni zločini, uključujući mučenja, pogubljenja i nestanak mnogih Hrvata, posebice hrvatskih branitelja i civila. Iako se zna da su mnogi zarobljenici odvedeni u Negoslavce ili prošli kroz to selo na putu prema logorima, broj osuđenih za ove zločine je malen.

Jedan od ključnih problema u procesuiranju zločina iz Negoslavaca leži u nedostatku dokaza i svjedoka. Mnogi zločinci su se nakon rata povukli u Srbiju ili druga područja pod kontrolom srpskih vlasti, što je otežalo procesuiranje. Pored toga, mnogi od počinitelja ostali su neotkriveni, jer se zločini često događali u skrivenim uvjetima, a tijela žrtava su još uvijek neotkrivena ili se vodi kao nestalo.

Do danas, nijedna visoko rangirana osoba iz vojnog ili političkog vrha srpske strane nije osuđena posebno za zločine u Negoslavcima. Međutim, neki pojedinci koji su bili povezani sa zločinima u okolici Vukovara, uključujući generale i vojne zapovjednike, su procesuirani pred domaćim sudovima i Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), iako se ta suđenja uglavnom fokusiraju na širu regiju i zločine počinjene u Vukovaru.

Obitelji žrtava i udruge civilnog društva, poput udruga za nestale osobe, neprestano traže pravdu i traže odgovornost za nestale i ubijene u Negoslavcima, ali pravosudni procesi su spori i često otežani političkim okolnostima. Negoslavci ostaju simbol nekažnjenih zločina, s nadom da će daljnje istrage jednog dana donijeti pravdu žrtvama i njihovim obiteljima.