Hrvatski branitelj Stjepan Šerić, ratni zapovjednik obrane Antunovca 91./92. godine, na svojem facebook profilu napisao je objavu o ratnim zbivanjima u obrani grada Osijeka 1991.-1992. godine. 

Objava Stjepana Šerića nastavak je teksta kojeg smo objavili  4. kolovoza 2021.g., a istu Vam prenosimo vam u cijelosti:

 

"Želio bih opisati navedene događaje i što o njima pišu u svojoj knjizi Strategijska obrambena operacija 91./92. godine uvažena gospoda Vinko Vrbanac i Stjepan Antolašić (u daljnjem tekstu Knjiga) i uvaženi doktor Ivan Mihanović u svojoj doktorskoj disertaciji Obrana Osijeka. Moram istaknuti da je navedena doktorska disertacija (u daljnjem tekstu Disertacija), najbolji rad o borbenim djelovanjima u obrani Osijeka koji sam čitao i naše pisanje nije usmjereno da se kritički postavljamo već da ga nadopunimo i tamo gdje imamo drugačije viđenje o tim događajima, uskladimo. Knjigu možete posuditi u digitalnom obliku u Osječkoj gradskoj knjižnici a Disertaciju možete pročitati na internetu.

Za uvod teksta koji sam pisao možete koristiti tekst u Disertaciji od str. 179. do str. 182., gdje se do detalja opisuju snage neprijatelja težišno na južnu stranu obrane Osijeka. Samo bih htio dodati da su zapovjednici T.O. bili: Petrova Slatina: Simo Utvić, Koprivna: Zoran Stojčić, Šodolovci: Milan Miljković, a zapovjednik svih snaga: Rkman Đorđe. Na uvod u knjizi od str. 13. do str. 42. ne bih se osvrtao.

Pripreme i organizacija obrane, koje su opisane u disertaciji od str. 01. do str. 84. trebali bi svi pročitati, jer bi imali što naučiti. U Knjizi se isto poglavlje opisuje od str. 13. do str. 74., a opisuje cijeli prostor 0. Z., te od str. 74. do str. 79., gdje se opisuje personalna organizacija. Želim se osvrnuti na str. 44., gdje gospodin Božidar Riba opisuje da je u postrojbe N.Z. dobrovoljno prijavljeno 8.449 pripadnika i da je u brigade Z.N.G.-a prevedeno 3.579 naoružanih i uvježbanih pripadnika N.Z. Za taj navedeni period u prvom tekstu do 28. lipnja opisati ćemo vam organizaciju na prostoru općine Antunovac.

Dana 02. svibnja Štab C.Z. Antunovac sastava: Ilija Vučemilović (zapovjednik štaba), Željko Zaterini, Ante Grabić, Josip Marijanović, Zvonko Palijan i Baja Panđa, donose odluku zbog ugroze od četničkih formacija formirati naoružanu desetinu sa zadaćom kontrole i zaštite prilaza selu i obrane od mogućih neprijateljskih provokacija.

Dana 03. svibnja u prostorima M.Z.-a formira se naoružana desetina sastava: Zdenko Pongrac (zapovjednik), Mladen Vučemilović, Franjo Tokić, Zvonko Pongrac, Željko Tokić, Goran Čorić, Stjepan Panđa, Tihomir Anušić, Drago Ivšan, Stjepan Šerić. Po osnivanju i daljnjim planovima djelovanja upoznat je zapovjednik policijskih snaga u policijskoj postaji Ernestinovo gospodin Josip Rešetar (Rumeni). Sve daljnje aktivnosti vezano za angažiranje snaga koordinirane su sa policijskim snagama na tom prostoru.

Donosi se odluka da osnovane snage nisu dovoljne glede veličine prostora kojeg trebaju nadzirati i veličine ugroze, te je nužno povećati broj naoružanih ljudi. Iz toga razloga donijeta je odluka, mobilizacijskim nalogom izuzeti lovačko i drugo naoružanje od lovaca lovačkog društva i drugih osoba koji ih posjeduju. Tako je izdan nalog za izuzimanje sljedećeg naoružanja: karabin 30.06: kom 1, karabin 7x64: kom 2, karabin 8x67: kom 2, karabin 7x57R: kom 1, sačmarica cal. 16: kom 6, sačmarica cal. 12: kom 3.

Snage se angažiraju po sljedećem: 1 ulaz u Antunovac iz smjera Osijeka, 2 Jakovala, 3 Ul. Republike, 4 raskrižje Stari Seleš-Orlovnjak, 5 izvidnička skupina š. Matica, Kudeljara, Bricin bunar, Orlovnjak. Snage su ojačavane sa po jednim pripadnikom policijskih snaga iz policijske postaje Ernestinovo, koji su mjestom boravka iz Antunovca. Tako su snage angažirane do početka mjeseca lipnja. Tada se donosi odluka da zbog neprijateljskog djelovanja iz smjera Tenja (Crna ćuprija), čime je ugrožena sigurnost zaposlenika i materijalnih dobara na farmi Orlovnjak i prostor pustare Orlovnjak, da naše snage jačine jedne desetine danonoćno zaposjednu taj prostor. Toga trenutka postrojba je posjedovala: 13 a.p., 2 p.m. M72 i 20 kom raznog lovačkog naoružanja. Popis tadašnjih pripadnika postrojbe: pok. Josip Hegeduš, Marinko Pralija, Franjo Neme, Dubravko Ciraki , Damir Damjanić, Mario Kresl, Zvonko Virovac, Ivica Jelić, Zoran Fekete, Zvonko Pongrac , Ivica Gostinski, Čizić Pero, Damir Ganc, Ivica Sinković, Ivica Coric (Fafko), Stjepan Galo, pok. Josip Kujunđić, Goran Čorić, Pero Lovrić, Stjepan Panđa, Stjepan Šerić, Željko Tokić, Ermin Avdić, Ivica Barbarić Baki , pok.Ante Matej Škorjanec , Pero Kajinić, Marko Panđa, Davor Varganović, Ivan Galo , Dalibor Gici, Zdenko Berki, Hazim Dizdarevic , Kruno Lang, Mario Kardoš , pok. Pero Dadić, Ivica Kečkeš, pok.Božo Balaž, Arsen Leh, Davor Mudrinić, Josip Šmit, Ivica Fuček, Ivica Balaž, Damir Bogi, Zoran Plečko, pok. Mato Lukić, Dario Tomšić, pok. Miroslav Tokić, Aleksandar Čovčić , Ivica Čorić (Cicko), Željko Bazina, Aleksandar Bečvardi, Krunoslav Palijan , Dejan Gici, Zdravko Pinter, Marijan Gavran, Drago Kečkeš , Ljubomir Babić, Mladen Modrič, Ante Čorić, Jožef Kišurek, pok. Zdenko Ganc, Branko Vadlja, Ilija Vučemilivić, Mladen Vučemilović, Zdenko Pongrac, Željko Zaterini, Marinko Čorić, Tihomir Anušić, Josip Scher, Slaven Doležal, Zvonko Duk, Gostinski Zvonko, Željko Ivančević, pok. Sveto Kujunđić. Neka mi oproste ako sam izostavio nekoga, nije mi bila namjera, uvijek ovaj popis možemo ažurirati.

Smjene su se provodile tako da druga skupina daje oružje - trećoj, - treća prvoj - prva drugoj. Zadaća skupine na Orlovnjaku je bila inženjerski prilagoditi postojeće kanale kao prometnice i urediti paljbene položaje za strijelce. Iskopati zaklone za vatreno djelovanje i zaštitu. SOVA 1, SOVA 2, SOVA 3, objekte farme koristiti kao objekte za zaštitu i paljbeno djelovanje. Takav način obrane organiziran je do 03. srpnja kada su snage jednog voda iz sastava 2. p.b. 106 b.r. ojačale obrambenu crtu do 07. srpnja kada su se te snage napustile Orlovnjak. Tada smo se naoružali sa 8 PAP, 2 automata M56, 2 TOMPSON M1 A1, 1PM M53 i jednim motornim vozilom tipa TAM. Takva organizacija obrambene crte provodila se do 14. srpnja 1991. godine, kada snage koje su branile obrambenu crtu ulaze u sastav Z.N.G.-a kao prvi vod, druge satnije, druge bojne, 106 brigade. Moram napomenuti da Zapovjedništvo Narodne zaštite nije organiziralo, opremilo postrojbu opremom i naoružanjem niti su nas uvježbali, niti nama zapovijedali za navedeno vrijeme, pa nas nisu niti mogli predati bilo kome. Identični način organizacije obrane provođen je u M.Z. Ivanovac, koje 14. srpnja postaju drugi vod, druge satnije, druge bojne, 106. brigade.

Koncem mjeseca lipnja donosi se odluka državnog vrha o formiranju pričuvnih brigada Z.N.G.-a na prostoru Slavonije. Formiraju se: 106. br., 107. br., 108. br., 109. br. 106. brigada formira se 28. lipnja. Ustrojeno je zapovjedništvo i dvije pješačke bojne i neke pod stožerne postrojbe. Za zapovjednika je imenovan major, Edo Bakarac koji, po njegovim riječima, ustrojava zapovjedništvo i popunjava ga najvrsnijim bivšim rezervnim oficirima J.N.A.

Detaljan opis ustroja, zadaće i provedbe zadaća 1. p.b., i 2.p.b opisan je u Disertaciji na stranicama 117. do 129.

Isti događaj se opisuje u Knjizi na stranici 45. do 48.

Osobno ću opisati aktivnost 2. p.b. od prijema zadaće do njenog angažiranja. Dana 1. srpnja, ispred zgrade M.Z. u kojoj se nalazilo i zapovjedništvo naše postrojbe, u popodnevnim satima, zaustavlja se kolona kamiona u kojima su bili pripadnici Z.N.G.-a, prve satnije druge bojne 106 br. Zapovjednik satnije moli da mu se pokaže put u Čelije i da tamo mora razmjestiti svoje snage. Tada Zdenko Pongrac sa još jednim pripadnikom naše postrojbe vodi kolonu smjerom: Antunovac-Seleš-Stari Seleš-Kudeljara-prometnica Tenja-Silaš, gdje ih upućuju u mjesto Čelije, s napomenom da stave skretanje sa glavne prometnice pod kontrolu naših snaga. Nakon nekoliko minuta pojavljuje se još jedna kolona vozila 2. p.s. sa zadaćom zauzimanja Betin dvora. Mole da im pokažemo Betin dvor i da ih tamo odvedemo. Budući je već pao mrak, pa ih nismo mogli orijentirati, odvedeni su do Betin dvora (šumica na lijevoj strani komunikacije Tenja- Silaš , preko puta farme Orlovnjak). Treća pješačka satnija u međuvremenu zaposjeda položaje u Ernestinovu i Laslovu, ojačavajući već tamo postojeće snage policije i branitelja. Zapovjednik satnije je Vladimir Burić (Žila). Zapovjedništvo 2.p.b. smješta se u školu u Antunovcu, zapovjednik bojne je gospodin Zvonimir Erk, koji sa sobom u zapovjedništvu bojne ima vozača i vezistu sa R.U.

Opisat ću još jedan događaj, koji se dogodio 5.lipnja, kada se gospodin Grošelj sa dva defendera zaustavlja kod kuće Joze Bazine i traži da ih on odvede u Čelije jer ne znaju put, što je on i učinio. Bilo bi dobro da oni koji pišu detaljno i tim događajima poslušaju priču gospodina Bazine. Da nije tragično - bilo bi smješno! Kako su završile naše pješačke bojne? Prva se raspada 05. srpnja, a 2. p.b. 7. srpnja. Što je tome razlog? Gospodin major Edo Bakarac tvrdi da je zapovjedništvo brigade stručno, sastavljeno od školovanih bivših rezervnih oficira, da poznaju sustav vođenja i zapovijedanja i da su planiranje angažiranja naših snaga izvršili stručno. Je li tome tako lako ćete uočiti iz pisanja o tome na već navedenim stranicama u Disertaciji. Zapovjedništvo daje opću zadaću, bez konkretne zadaće postrojbama, nije provedeno zapovjedno izviđanje, gdje zapovjednik na crti izdaje konkretne zadaće, orijentira izvršne zapovjednike u prostoru iznosi im glavu zamisao, odgovara na pitanja. Detaljna zapovijed slijedi nakon toga, kada se popunjava neophodnim: zemljovidima, sredstvima veze, inženjerijskim alatom i opremom. Zapovjednici izvršnih postrojbi izdaju zapovjedi, postrojbe kreću u provedbu zadaće, vremena je bilo… Iz teksta i poznatih činjenica vidljivo je da zapovjednici satnija ne znaju put do mjesta razmještaja, a kamoli zadaću, nisu opskrbljeni kartama, nemaju inženjerijski alat za utvrđivanja, niti materijal za izradu zaklona i vatreno djelovanje, nije riješeno sanitetsko osiguranje, nisu opskrbljeni hranom i pričuvnim streljivom, sustav zapovijedanja je narušen pravom da zapovjednik V.P. Grošelj smjenjuje zapovjednika satnije imenuje drugog. Mogao bih nabrajati u nedogled… Što se dešava? Za sve navedene propuste i one koji nisu navedeni, odgovornost i krivnju snose zapovjednici bojni i satnija koji se smjenjuju i bojne se raspuštaju. Gdje je tu odgovornost zapovjednika brigade, ako nema krivnje? Poslije nemilih događaja, isto zapovjedništvo sa istim zapovjednikom, dobiva zadaću teritorijalno ustrojiti postrojbe 106. br. jer je gospodin Franjo Peić spoznao da su bolje organizirane i vođene skupine iz mjesta koje su već imala iskustva u borbenim djelovanjima. Vjerovao je da će iz tih događanja nešto naučiti, ali nisu.

Dana 14. srpnja, reformira se 2. p.b 106. br. Prvi zapovjednik je bio Burić, a poslije njega Dubravko Pancić. U sastav te bojne ulazi 2. p.s. sa četiri teritorijalno organizirana voda. Zapovjednik satnije je Ilija Vučemilović, zapovjedno mjesto Antunovac, 1. p.v. zapovjednik Zdenko Pongrac, zapovjedno mjesto Antunovac zona odgovornost voda: težišno Orlovnjak-Bricin bunar- po dubini Seleš-Antunovac, 2. p.v. zapovjednik Lordan Prpić, zapovjedno mjesto Ivanovac, zona odgovornosti: Ivanovac i služi kao pričuva satnije, 3. p.v. zapovjednik Zvonko Milas, zapovjedno mjesto Ernestinovo, zona odgovornosti: Ernesrinovo- ž. Pruga -Motel- lateralni kanal-pumpna stanica, 4. p.v. zapovjednik Ladislav Kočiš, zapovjedno mjesto Laslovo, zona odgovornosti: Vendelovo-ž. pruga-r. Vuka. Svi zapovjednici vodova imali su sastanak sa zapovjednikom satnije 16. srpnja u Antunovcu i iznose svoja iskustva iz dosadašnjeg angažiranja, te predlažu ojačanja u materijalnim sredstvima i ljudstvu. Zaključci toga su bili sljedeći: oružje s kojim raspolažu je nedostatno i struktura im je neodgovarajuća za obranu od mnogo brojnijeg i bolje naoružanog neprijatelja, zona odgovornosti je prevelika za vodove i nemaju dovoljan broj ljudi za organiziranje smjena, zona ispred prednjeg kraja nije minski zaprečena, ni u pješačkom i protuoklopnom smislu, nedostatak intendantske opreme kao i sredstava veze. Temelju takvog referiranja zapovjednik satnije upućuje zapovjedniku bojne i brigade sljedeće zahtjeve: zaprečiti minskim zaprekama, ispred prednjeg kraja Orlovnjak- Bricin bunar-Kudeljara, ispred ž.pruge Ernestinovo-r. Vuka, ispred Vendelovo-ž. pruga-r. Vuka., osigurati minimalno 4 kom sredstava veze po vodu, zamijeniti lovačko oružje odgovarajućim ili osigurat streljivo za imajuće, osigurati dodatne snage za ojačavanjem crte Orlovnjak i crte Laslovo. Zahtijeva da zapovjednik i stožer brigade izvrše nadzor postrojbe i crte bojišnice kako bi shvatili opravdanost zahtijeva i predložili dodatne mjere glede ojačanja obrambene crte. NIKAD NISU DOŠLI NI IZ BOJNE, NI IZ BRIGADE, iako smo kroz cijeli tijek zajedničkog djelovanja na tomu insistirali. NIKAD NAM NISU DOSTAVILI NI JEDNU PISANU ZAPOVJED.

Zašto toliko detalja? Vrag je u detaljima. Shvatit ćete to ako budete imali volje i strpljenja čitati ovo naše svjedočenje.

U daljnjem pisanju težišno ćemo pisati o Orlovnjaku-Bricinom bunaru, Kudeljari, Stari Seleš, Seleš, Antunovac, Divoš, Rudine, Ivanovac."

NASTAVAK SLIJEDI

Veza članak https://portal.braniteljski-forum.com/blog/vijesti/stjepan-seric-osijek-nikad-nece-biti-ocek