Hrvatska policija porazila je u akciji u Pakracu 2. ožujka 1991. pobunjeničke srpske snage te vratila Policijsku postaju Pakrac i Općinu u okrilje RH. Bio je to prvi oružani sukob hrvatskih snaga i pobunjeničkih srpskih formacija te se u Pakracu obilježava i kao početak Domovinskog rata

1. Pobunjeničke snage pokušale su Pakrac pretvoriti u slavonski Knin

Postavljanje balvana, nepriznavanje službenih institucija RH, naoružavanje srpskih civila, isticanje nelegalnih obilježja i otvoreni napad na hrvatske policajce kninski je obrazac koji su pobunjeničke srpske snage primijenile i na području Pakraca. Taj se grad simbolično naziva i slavonskim Kninom jer je trebao postati središte protuustavne srpske autonomije u zapadnoj Slavoniji. Tako je tjedan uoči akcije na Skupštini Općine Pakrac dio zastupnika donio nelegalnu odluku o pristupanju Općine Pakrac tzv. SAO Krajini, dok su Policijsku postaju Pakrac preimenovali u Općinski sekretarijat unutrašnjih poslova Pakrac u sklopu tzv. Sekretarijata unutrašnjih poslova Krajine. Pokrenuli su i mobilizaciju pričuvnih policajaca isključivo srpske nacionalnosti, a po gradu su se kretale i naoružane skupine srpskih civila.

Vrhunac protuustavnog djelovanja dogodio se 1. ožujka 1991., kad se veći broj naoružanih srpskih civila okupio ispred zgrada Općine i PP Pakrac. Ubrzo je šesnaestorici hrvatskih policajaca oduzeto naoružanje, a policajci srpske nacionalnosti su ne samo zadržali naoružanje nego i dobili nalog o okupljanju na nogometnom igralištu u selu Šeovici. Zapovjednik PP Pakrac Jovo Vezmar uz pomoć policajaca srpske nacionalnosti i lokalnih srpskih ekstremista nasilno je preuzeo zgradu policije. Cijeli je postupak okončan isticanjem nelegalnih zastava Republike Srbije na toj zgradi te na Općini. Pobunjenici nisu ostali u gradu, nego su vjerojatno dobili informacije o pokretanju akcije hrvatskih snaga te su se naoružani uputili na okolna brda odakle će napadati hrvatske policajce, a na prilazima Pakracu postavili su barikade. Iznijeli su iz postaje naoružanje i streljivo, odvezli službena policijska vozila te pokidali komunikacijske veze. Osim toga, taj su odlazak koristili u propagandne svrhe, tumačeći kako je bijeg od progona hrvatske policije.

3. Odlučan odgovor snaga hrvatske policije

Već sutra, 2. ožujka 1991., hrvatska policija pokrenula je akciju protiv pobunjeničkih snaga te je u jutarnjim satima uspjela vratiti PP Pakrac pod okrilje Hrvatske. Najprije su pripadnici Posebne jedinice policije Omege iz smjera Badljevine odmaknuli barikade na Zukvi te ubrzo ušli u Pakrac. Bila je to njihova prva intervencija, a ustrojeni su samo tjedan ranije. Istodobno se u Pakrac iz smjera Kutine uspijevaju probiti i snage Antiterorističke jedinice Lučko te su PP Pakrac i Općina ponovno stavljeni pod hrvatski nadzor. U Pakrac su pristigle i snage Jedinice za posebne zadatke Rakitje te posebnih jedinica policije Pionirski grad (Dubrava) i Kumrovec, kao i pripadnici Antiterorističke jedinice Sljeme. Tako je Pakrac već do sedam ujutro bio pod punim nadzorom hrvatskih snaga. No odmetnute pobunjeničke snage iz okolice, posebno s brda Kalvarije, otvaraju vatru na hrvatske snage koje su bile raspoređene u PP i Općini. Pobunjenici su djelovali i snajperima iz grada te je za većinu hrvatskih policajaca to bilo prvo vatreno iskustvo. Hrvatske snage odgovaraju na napad, a ubrzo u Pakrac ulaze pripadnici agresorske JNA. Nakon što su snage policije uspostavile u Pakracu ustavno-pravni poredak RH, u cilju odbijanja mogućih napada pobunjeničkih snaga onamo su upućene i dodatne snage 1. satnije Jedinice za posebne zadatke Rakitje. Pobunjenici su cijelu noć pucali, no policijske snage raspoređene po obrambenim punktovima nisu dopuštale ulazak naoružanih pobunjenika u grad. U akciji u Pakracu ranjena su tri hrvatska policajca.

Uslijedili su razgovori kako bi se smirila situacija i pronašlo mirno rješenje. Tako je u Pakracu 3. ožujka 1991. održan sastanak na kojem su sudjelovali članovi Predsjedništva SFRJ Nenad Bućin i Bogić Bogićević te savezni sekretar za unutrašnje poslove Petar Gračanin. Hrvatski tim predstavljao je potpredsjednik SFRJ i predsjednik hrvatske vlade Stjepan Mesić, ministar unutarnjih poslova RH Josip Boljkovac i potpredsjednik hrvatske vlade Milan Ramljak. Na sastanku je još bio i komandant V. vojne oblasti JNA general Konrad Kolšek te predstavnici lokalnih vlasti. Dogovoreno je kako se sve vraća na stanje od prije 1. ožujka 1991. Tako je srpska pobuna u Pakracu okončana, no to je bio samo prividan mir. Aktivnosti pobunjenih Srba intenzivirale su se te Pakrac i okolica nisu mogli mirno živjeti.

3. Početak Domovinskog rata

Uspješno provedena akcija nagovijestila je kako će tek stasale snage hrvatske policije odlučno braniti ustavno-pravni poredak RH. Bio je to ujedno i prvi oružani sukob hrvatskih snaga i protuustavnih pobunjeničkih srpskih formacija te se u Pakracu obilježava i kao početak Domovinskog rata.

4. Uloga agresorske JNA u Pakracu

Od akcije u kojoj su snage hrvatske policije uspostavile red u Pakracu, JNA je počela primjenjivati taktiku uspostave tampon-zona ili sprečavanja građanskog rata, kako je pokušavala javnosti prikazati svoju otvorenu suradnju s pobunjenim Srbima. Naime, ciljano su raspoređivali svoje snage u cilju razdvajanja sukobljenih strana, a u stvarnosti glavni im je cilj bio zaustaviti regularne snage hrvatske policije u uspostavi i zaštiti ustavno-pravnog poretka RH.

5. Redarstvene snage iznijele prvi teret obrane Pakraca i Hrvatske

Nakon akcije hrvatske policije u Pakracu u javnosti se ustalio i poznati ratni slogan za njezina djelovanja: Jake snage MUP-a. Svaka vijest o djelovanjima počinjala je tim sloganom, a ostaju u povijesti Domovinskog rata zapamćene kao snaga koja je iznijela prvi i najteži teret obrane Pakraca, Plitvičkih jezera i Hrvatske.

Na primjeru akcije u Pakracu na najsnažniji način oživotvorile su poruku koju je predsjednik RH Franjo Tuđman uputio polaznicima tečaja Prvi hrvatski redarstvenik: “Vi trebate biti čuvari mirnog sna naših građana, čuvari blaga naših ljudi, ali i čuvari ustavnog i pravnog poretka Republike Hrvatske.”