PLENKOVIĆ ŠUTI! Kako je moguće da to samo promatra? Prijeti razarajuća stvarnost, nestanak više nije nezamisliv

27.11.2022. 16:38:00

Hrvatski demografski potop u slobodi, dosad već potvrđen popisnim rezultatima i stalno potvrđivan iz mjeseca u mjesec službenom demografskom statistikom Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, u silini svoje destrukcije po puno negativnih pokazatelja polako i sigurno prelazi u novu fazu, koju nemirne duše možemo nazvati fazom demografskog razaranja Hrvatske. Nisu to pojedinačne, osobne ili tek tvrdnje nezadovoljnika društvenim i političkim okruženjem, načinom upravljanja hrvatskim društvom i prostorom i nevjerojatnim mirnim odnosom hrvatskih izvršitelja prema nestanku, nego dominantni višegodišnji (sad već i višedesetljetni) znanstveni vapaj hrvatskih demografa.

Potvrda istom stiže gotovo sa svih strana; praktički iz svih znanstvenih područja, grana i disciplina, iz brojnih poslovodnih i investicijskih krugova, iz cijelog hrvatskog iseljeništva, iz mirovinskih, zdravstvenih, obrazovnih i sličnih sustava, a konačno i iz istraživanja i projiciranja hrvatske demografske budućnosti stručnjaka Ujedinjenih naroda.

Ništa se ne čini

Osim sustavne znanstvene i razvojne brige za hrvatsku demografsku i ukupnu budućnost, bezbrojni su i pojedinačni upiti zabrinutih iz Hrvatske i hrvatske iseljeničke populacije nad razinom demografske destrukcije i povezano s njom neizvjesne razvojne i sigurnosne hrvatske budućnosti.

Uglavnom su upiti intonirani nevjericom što se to događa, zašto se gotovo ništa ne čini, zašto se ne posluša glas razuma, kako je moguće sve to mirno promatrati, dokad će politički amaterizam usmjeravan pozicijskom osrednjošću prevladavati, kako je moguće demografsko nestajanje zemlje s takvim prostornim potencijalom, kakvi su tu, uostalom, interesi i sličnim nevjericama. Unisonost je stavova i mišljenja dosadašnje znanstvene demografske upornosti i opće zabrinutosti za hrvatsku razvojnu budućnost postala temelj na kojem je moguće donositi i provoditi strateške političke odluke, neovisno o praćenju i nepodupiranju istih od anacionalnih političkih izvršnih saveznika, javnih najamnika, vanjskih pokrovitelja te političko-diplomatskih kontrolora smjerova i posebno hrvatskih prostornih potencijala.

Takav temelj praktički nitko racionalan i identitetski vrednovan ne bi zanemario niti ga itko s ozbiljnim namjerama prema ukupnoj hrvatskoj budućnosti može negirati, dovoditi u pitanje ili svjesno minimalizirati u odnosu na niz drugih hrvatskih razvojnih potreba. Odstupanja su od ovih generalno izrečenih tvrdnji u znanstvenim redovima iznimna i uglavnom su vezana za interesnu ideologiju, pozicijsko izdizanje, anacionalnu usmjerenost i političku ideološku privrženost.

Opće prevladavajuće mišljenje gotovo nikakvog traga ne ostavlja među vodećim hrvatskim izvršiteljima u smislu razumijevanja, prihvaćanja i konačnog provođenja ozbiljne i odgovorne hrvatske demografske revitalizacijske politike. Najjednostavnije je svako znanstveno i logično promišljanje koje ukazuje na objektivnu i razarajuću hrvatsku demografsku stvarnost proglasiti osobnim nezadovoljstvom, političkom namjerom i još nizom drugih političkih kvalifikacija u nemoći egzaktnog dokazivanja pozitivnih rezultata političkog djelovanja vezanih uz demografsku i užu migracijsku problematiku.

Razarajuća stvarnost

Takvim se izričajima uvijek pridružuju i opozicijska anacionalna djelovanja, potvrđujući neformalnu povezanost s modelom trenutnog trgovinskog koalicijskog vladajućeg izvršnog saveza. Racionalnosti pritom nema ni u tragovima, egzaktnog dokazivanja još manje, dok je sadržaj javnog obraćanja slučajnih izbornih listonoša prema predmetnim znanstvenicima poprimio oblike političkih obračuna po modelu iz političkih vremena koja su odavna trebala biti zaboravljena, pa i zabranjena. Razina primitivizma, intelektualnog siromaštva, anacionalnog naboja, pismenosti i sličnih anacionalnih i zapravo protuhrvatskih odgovora na egzaktnu dokazivost hrvatske demografske stvarnosti dosegnula je pravu potvrdu hrvatske društvene i političke neuređenosti.

Isti princip obrane nedokazivog i Hrvatskoj u ovakvoj demografskoj situaciji nepotrebnog političkog djelovanja zauzimaju i novinski “koalicioni” interesni izvršni partneri, dok se glavni izvršitelji na javnoj sceni u pravilu koriste iskušanom političko-diplomatskom terminologijom, svedenom na nemjerljiva postignuća, velike napore činjenja, futurističke najave, financijska usmjeravanja i općenito uljepšavanja stvarnosti u njima imaginarnom svijetu izvan realnosti. Tako je u javnim utreniranim obraćanjima na svim izvršnim razinama, ali uvijek s pažnjom samostalnih izričaja bez mogućnosti javnog sučeljavanja.

Međutim, u neformalnim obraćanjima, izričajima i raspravama međusobna se izvršiteljska retorika radikalno mijenja i prelazi u osporavanje neistomišljenika i njihovih egzaktno potvrđenih stavova popisnom depopulacijom i nevjerojatnim godišnjim prirodnim padom stanovništva, a pogotovo je ona izražena za potrebe obrane njihovih nepogrešivih političkih idola.




Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave (Narodne novine, broj 85/2020) ustrojen je Središnji državni ured za demografiju i mlade, a člankom 21. navedenog zakona propisan je njegov djelokrug rada. Bila je to zamjena za prethodno Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i jasan pokazatelj manjeg značenja demografske problematike za hrvatske izvršitelje. Prema navedenom zakonu i njegovu članku 21, praćenje i analiza demografskih trendova i kretanja u Republici Hrvatskoj postaje primarni zadatak djelovanja, naravno, samo sa sudjelovanjem posebnih izabranika u njemu.

“Središnji državni ured za demografiju i mlade obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na praćenja i analizu demografskih trendova i kretanja u Republici Hrvatskoj, posebice promjene u broju stanovnika, prirodnom kretanju stanovništva migracijama i strukturi stanovništva; predlaže mjere usmjerene na porast nataliteta, uravnoteženje dobne strukture, održanje prostorne ravnoteže stanovništva; motiviranja mladih za ostanak u Hrvatskoj, mjere podrške roditeljstvu te mjere usmjerene na usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života.” (Središnji državni ured za demografiju i mlade, Vlada Republike Hrvatske, službena stranica).

Selektivna politika

Čitajući ovu napisanu formalnost, jasno je vidljivo kakav je službeni pristup hrvatskih izvršitelja najvažnijem problemu današnje i buduće Hrvatske. Kakvi znanstveni stavovi, kakve projekcije, kakve korelacije, kakvi poticajni modeli, kakvo ugrožavanje nacionalne sigurnosti, kakva znanstvena logika, kakvi strateški prijedlozi, kakvi revitalizacijski modeli, kakva selektivna imigracijska politika i slična djelovanja, praćenje i analiza s pozicijskog političkog ustroja i mjere postaju ciljano djelovanje u predmetnom okruženju potvrđenom gotovo isključivo političkom i osobnom pogodnošću.




Takav zatvoreni misaoni i spoznajni krug zato i ima problem progovarati o strateškim hrvatskim demografskim potrebama na javnoj sceni, a još je veći problem suočavanje sa znanstvenom logikom pa onda nije ni čudna pojava nervoze u sučeljavanjima niti iznenađuje odnos prema drugima koji se ne dive njihovim pozicijama ili njihovim političkim mentorima i idolima. Strateško hrvatsko pitanje prvog reda veličine svedeno na takav zatvoreni krug, kojem je demografsko razaranje Hrvatske depopulacijom, prirodnim padom i iseljavanjem problem čak i izreći, zato i dalje ostaje samo nominalna zadaća s vidljivim izrazitim negativnostima u svakom novom službenom podatku koji nam pristigne.

Potpuni muk sa svih političkih pozicijskih visina i nizina o popisom ustanovljenoj demografskoj destrukciji, prirodnom nestanku hrvatske populacije, iseljavanju, doseljavanju, starenju, nestanku učenika osnovnih i srednjih škola, prostornoj praznini, zatvaranju škola, ugrožavanju nacionalne sigurnosti i svim izravnim posljedicama takvih negativnosti nedvojbeno oslikava stanje stvari. Slično je i sa Strategijom demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2031. godine, koja nije mogla biti donesena čak ni u šestoj godini izvršne “koalicione” suradničke vladavine nad Hrvatskom.
“Vlada RH donijela je 29. travnja 2021. godine odluku o pokretanju postupka izrade Strategije demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2031. godine.”

Strateški ciljevi

“Odlukom se zadužuje Središnji državni ured za demografiju i mlade da izradi Strategiju demografske revitalizacije, strateške ciljeve, ključne pokazatelje učinka i ciljane vrijednosti pokazatelja.

Strategija će obuhvatiti i javne politike ostalih sektora koji su u uskoj interakciji i međuovisnosti s demografskom revitalizacijom te predstavljati uporište za obuhvat i daljnju konkretizaciju pitanja i mjera koje se dotiču demografske revitalizacije u izradi njihovih nacionalnih planova.” (Središnji državni ured za demografiju i mlade, Vlada Republike Hrvatske, službena stranica).

Standardnim političkim metajezikom pisano priopćenje za korisnike ne odaje povjerenje u stručnost, misaonu spoznaju, razumijevanje težine vremena, a ponajmanje to odaje sastav povjerenstva za njezinu izradu u kojem se svjesno izbjegavalo (kao uostalom i u provedbi popisa stanovništva 2021. godine) dosad već dokazane znanstvene zakonitosti, neosporne stavove o strateškom značenju demografske problematike i naročito potrebe njezina podizanja na razinu temelja nacionalne sigurnosti i razvojne budućnosti.

Nastavak političke mirnoće i političkog minimalizma prema demografskom nestanku hrvatske domicilne populacije s postojećim će demografskim pokazateljima i nadolazećim trendovima, već u ovom međupopisnom razdoblju, izazvati nove razvojne nemogućnosti i dodatnu veliku zabrinutost svih onih koji još u sebi zadržavaju hrvatski idealizam.

Izvor: dnevno.hr/Foto:fah

Izvorni autor: Stjepan Šterc

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.