Samo nekoliko sati po svršetku sjednice Hrvatskog Sabora na kojoj je donesena odluka o osamostaljenju Republike Hrvatske, 26. lipnja 1991. godine iza 4 sata ujutro, skupina srpskih terorista ("martićevaca"), napala je u blizini Gline hrvatsku policijsku ophodnju koja se pod vatrom povlači preko rijeke Gline i napušta grad. Druga ophodnja zarobljena je u Karlovačkoj ulici, nakon čega odgovorni iz MUP-a RH  na teren šalju treću ophodnju na koju je pucano najprije kod bolnice i potom kod stare ljekarne. Jedan je policajac zarobljen a drugi teško ranjen, ali se uspijeva pješice probiti do zgrade policije i izvijestiti kolege kako je vidio tridesetak "martićevaca" koji kreću prema Policijskoj postaji. Načelnik PP Glina, Ivan Kvakić, o tomu je odmah izvijestio nadležne iz PU Sisak i zatražio pomoć. Procijenjeno je da se policajci unutar postaje mogu obraniti izvjesno vrijeme, dok im ne stigne pomoć iz drugog kruga osiguranja  (policajci koji su se nalazili u okolnim kućama i uz rijeku Glinu). Zadnja ophodnja Hrvatske policije koja se nalazila na punktu spram Majskih poljana povukla se u Jukinac i pratila razvoj događaja. Napad srpskih terorista na samu zgradu policije uslijedio je oko 4:30 sati. Paljbi su bili izloženi najviše prozori objekta, a napadači su nastojali pogoditi i unutrašnjost zgrade tromblonskim minama, što im nije polazilo za rukom.

 Oružani sukob trajao je puni sat, a u međuvremenu (oko 5:00 sati), ranjen je i drugi policajac. Od ukupno 13 hrvatskih policajaca, koliko ih je bilo u postaji, dvojica su bila ranjena i trebala im je liječnička skrb koja se nije mogla pružiti izvana u uvjetima blokade zgrade. Policijsku postaju nazvao je oko 6:00 sati "komandant odbrane mesta" dajući policajcima rok od 15 minuta za predaju, što nije prihvaćeno, pa se sukob nastavio. Nedugo zatim, samozvani "predstavnik" srpskih terorista nazvao je ponovno postaju i načelnik je ovog puta prihvatio razgovor i pokušao "kupiti" vrijeme do dolaska pojačanja koje je trebalo stići iz smjera Petrinje. Policajci su dobili informaciju kako je i s područja Zagreba (iz Lučkog) krenula Antiteroristička jedinica policije, uz poruku da se drže dok oni ne stignu, što im je podiglo moral i dalo snagu za daljnju borbu s daleko brojnijim teroristima.

 Napad je imao masovni karakter i teroristi su uz pomoć srpskih civila osim na policijsku postaju pucali i na okolne objekte, pa i na župni ured u sklopu katoličke crkve Sv. Ivana. Kako bi se osigurao uspjeh terorističke operacije, dio oklopnih snaga "JNA" iz garnizona "Vasilj Gaćeša" u Petrinji, ubrzo je upućen na mjesto oružanog sukoba. Pri ulasku u Glinu, oklopna sredstva su napravila znatnu materijalnu štetu na prilaznim cestama, a jedan je tenk nagazio i osobni automobil iz kojeg su se putnici uspjeli spasiti iskakanjem. "JNA" je odmah zaposjela ključne pozicije u gradu i nije dopustila pripadnicima Antiterorističke postrojbe Hrvatske policije iz Siska (koja je upućena kao pomoć policajcima u okruženju) prilaz središtu grada i policijskoj postaji, nego su se njihove snage postavile između terorista i Hrvatske policije. Vojska koja je očito bila na strani napadača, u Glini je angažirala 30 oklopnih sredstava.

 Nakon što je u postaju uspjelo ući nekoliko civila (između 7:00 i 8:00 sati) koji su policajce izvijestili kako su opkoljeni sa svih strana, te da je cijela Glina pod blokadom i da se u grad i iz grada ne može, uslijedilo je još nekoliko poziva na predaju uz obećanje da će svi policajci biti pušteni na slobodu. Iscrpljena posada postaje s dva ranjenika kojima je hitno trebala liječnička pomoć, bila je obeshrabrena i uvjerena kako dalje nije u stanju pružati otpor, pa nešto iza 8:00 sati hrvatski policajci izlaze iz zgrade i predaju se. Nakratko su zadržani u prostorijama obližnjeg Autobusnog kolodvora, zatim odvedeni prema Željezničkom kolodvoru i dalje na Pogledić brdo, pa ubrzo do sela Hajtić i dalje do Brđana Šamaričkih. Nažalost, nisu znali da je pomoć bila vrlo blizu. Upravo dok su zarobljene hrvatske policajce teroristi vodili ulicama Gline iznad njih je prešao helikopter MUP-a RH s pripadnicima elitne ATJ Lučko i devet pripadnika Posebne jedinice policije PU Sisak.

 Osim specijalaca iz Lučkog koji su stigli helikopterom, pojačanje napadnutim policajcima dolazilo je i iz smjera Petrinje i te su se naše snage s dva oklopna transportera pokušale probiti do središta grada i napadnute Policijske postaje. Do izravnog oružanog sukoba s "martićevcima" dolazi u Jukincu, gdje su teroristi postavili barikadu preko ceste.

 Oko 8:55 sati, hrvatski specijalci su se nakon borbe kod benzinske postaje uspjeli probiti do gradskog parka. Ubrzo u Glinu stižu oklopni transporter i tenkovi "JNA" iz petrinjskog garnizona. Vojska je prvo zauzela položaje ispred Policijske postaje a zatim se postavila između pobunjenih Srba i Hrvatske policije u okruženju. Oko 10:00 sati, pripadnici naših snaga ulaze u PP Glina i zatiču uništenu, demoliranu i opljačkanu zgradu.

 Pomoćnik ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Milan Brezak, iste je večeri na svojoj konferenciji za tisak izvijestio javnost kako je u terorističkom napadu ubijen jedan pripadnik iz pričuvnog sastava Hrvatske policije u Glini (Tomislav Rom), jedan civil (Miladin Ilić) i jedan uniformirani pripadnik Martićeve paravojske (Dragiša Stepanović).

 U sklopu općeg plana etničkog čišćenja područja općina Petrinja, Hrvatska Kostajnica, Dvor i Glina, ova operacija trebala je podići moral srpskim odmetnicima na Banovini i dokazati kako njihova paravojska ima snage nositi se s Hrvatskom policijom. Kako bi ostvarili svoje naume, teroristi su najprije osigurali zaštitu "JNA", a potom angažirali svoje tada "elitne" postrojbe - među ostalim pripadnike "specijalne jedinice" kojom je zapovijedao ratni zločinac Dragan Vasiljković (tzv. kapetan Dragan). Jednu od terorističkih skupina organizirao je i Dušan Jović. Treba napomenuti kako su srpski ekstremisti i nekoliko navrata, od rujna 1990. godine pokušavali zauzeti policijsku postaju u Glini, ali im to nikako nije uspijevalo.

 Poslije okršaja od 26. lipnja 1991. godine, "JNA" je rasporedila svoje oklopne snage i ljudstvo tako da je pod kontrolom ostao najveći dio Gline, dok je Hrvatska policija imala nadzor nad Policijskom postajom i nekoliko ulica i zgrada u okolici. Napad u Glini 26. lipnja 1991. godine, označio je početak rata na Banovini - krvave velikosrpske agresije koja je imala za cilj pobiti i protjerati s tih područja sve što nije bilo srpsko.

 Pored pričuvnog policajca Tomislava Roma koji je smrtno stradao, ranjena su još šestorica pripadnika hrvatskih policijskih snaga, dok je njih 14 zarobljeno od terorista. Zarobljenici su odvedeni u logore na području Banovine i u Knin, gdje su zlostavljani i nakon nekog vremena razmijenjeni. Na strani terorista poginula su trojica, a 13 ih je ranjeno. Ubrzo je diljem glinske regije započelo bezvlašće srpskih ekstremista koji su pljačkali hrvatske kuće, ali su otimali i od svojih sunarodnjaka Srba, koje su prisiljavali da im se priključe u borbi za "Veliku Srbiju".

Devastirana Policijska postaja u Glini - nakon okupacije 1991.

(Adresa slike)

 Intervencija Hrvatske policije kojom je oslobođena Policijska postaja u Glini, na sjednici "krajinske vlade" ocijenjena je "agresijom Hrvatske na Krajinu". Glina je okupirana u terorističkoj operaciji "Žaoka", 27. srpnja 1991. godine, kad je od srpskih odmetnika zauzeta i policijska postaja u ovom gradu, a svoje konačno oslobođenje grad je doživio kolovoza 1995. godine, u veličanstvenoj VRO "Oluja" kad je srpska teroristička tvorevina "SAO Krajina" nestala u samo 84 sata pod nezadrživim udarima Hrvatske vojske i policije.

 Županijsko državno odvjetništvo u Sisku, kolovoza 2010. godine, podiglo je optužnicu protiv petorice državljana Republike Srbije zbog ratnih zločina protiv civila i zarobljenika na području Gline. Optuženi su: Dušan Jović (1942.), Vlado Ćupović (1941.), Marko Vrcelj (1950.), Mile Paspalj (1954.) i Joso Kovačević (1948.). Sudilo im se u odsutnosti, budući da su nedostupni tijelima vlasti Republike Hrvatske. Dušan Jović bio je jedan od glavnih aktera terorističke srpske pobune u rajonu Gline i ratni "predsjednik SO Glina" u nepostojećoj paradržavi "SAO Krajina". I ovaj, kao i najveći broj sudskih postupaka u kojima se vode procesi protiv srpskih zločinaca oteže se u nedogled i sasvim je izvjesno da krivce neće stići zaslužena kazna.

 Srpski zločinci u glinskom kraju ubili su ukupno tijekom rata (1991. - 1995.) 185 osoba, dok se njih oko 60 smatra nestalim.

 Ratni zločinac Dragan Vasiljković kasnije se u medijima hvalio kako je skupina s kojom je 26. lipnja 1991. godine napao policijsku postaju u Glini začetak "Crvenih beretki" (po zlu poznate zločinačke paravojne postrojbe SDB-a koja je počinila niz masovnih zločina od Hrvatske preko BiH do Kosova), te da im je on prije samog napada "podijelio crvene beretke". Vasiljković je iz Australije (gdje je do tada živio) došao u Beograd 1988. godine i postao suradnik srbijanske SDB ("Službe državne bezbednosti"), a u proljeće 1991. godine po nalogu Slobodana Miloševića (preko načelnika srbijanskog SDB-a Jovice Stanišića i njegovog zamjenika Franka Simatovića Frenkija - također osuđenih ratnih zločinaca) angažiran je na potpaljivanju ratnog požara u budućoj "krajini" i organiziranju terorističkih postrojbi. Nakon rata dugi niz godina izbjegavao je uhićenje - živio je mirno u Perthu (Australija) pod lažnim imenom (Daniel Snedden) sve do 9. srpnja 2015. godine, kada je izručen hrvatskim vlastima. Optužnica ga je teretila za niz masovnih zločina u Glini i okolici i Zvorniku, te za zlostavljanje ratnih zarobljenika i civila u Kninu (u zatvoru na kninskoj tvrđavi) i u selu Bruška kod Benkovca. Županijski sud u Splitu pravomoćno ga je osudio u lipnju 2018. godine na (samo) 13 i pol godina zatvora zbog niza okrutnih zločina nad hrvatskim vojnicima i civilima. Dana 28. ožujka 2020. godine, pušten je iz zatvora u Lepoglavi i protjeran iz Hrvatske. Naime, u kaznu mu je uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru u Australiji - od 2006. godine, kad je uhićen u Perthu.

 Kao i mnogi drugi ratni zločinci (Veselin Šljivančanin, Vojislav Šešelj, Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Mirko Jović, Željko Ražnatović Arkan, Milan Lukić, Dragoslav Bokan, Milorad Ulemek i njima slični), Vasiljković je srpski "heroj" i čest gost medija u Srbiji i "Republici Srpskoj", što je samo dokaz više, kako je kod naših istočnih susjeda koncepcija "Velike Srbije" (ili u novije vrijeme "Srpskog sveta") još uvijek mainstream društvenog i političkog života.

 I ne zaboravimo - Glinu je 20. ožujka 1995. godine, u društvu svoga tadašnjeg stranačkog šefa, ratnog zločinca Vojislava Šešelja, posjetio i današnji predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić koji je okupljenima obećao: "Nikada srpska krajina, nikada Glina neće biti Hrvatska! Nikada Banija neće nazad u Hrvatsku!..Ukoliko srpski radikali pobede...vi znate da ćete živeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi - i tu odstupanja biti neće!"

 Izgubili su rat, ali velikosrpska ideologija je ostala živa kao ideja vodilja onih koji danas zagovaraju "Srpski svet". Krvavo iskustvo iz prošlosti opominje i poziva na oprez.

(Video): 26.06.1991. Izvještaj HTV a nakon srpskog napada u Glini;

Zlatko Pinter/PDN