Napetost unutar političkih stranaka često može rezultirati dramatičnim preokretima i sukobima među članovima. Najnoviji događaji u stranci Most to jasno pokazuju oko bračnog para Raspudić.

Prisjetimo se 2015. godine i Ivicu Relkovića, čovjek koji je odigrao ključnu ulogu u usponu Mosta na političkoj sceni kada je na parlamentarnim izborima svojom strategijom osigurao Mostu 19 mandata, a samo dvije godine nakon toga, Most se riješio Ivice Relkovića.

Međutim, dinamika unutar stranke počela se mijenjati nakon što su neki, poput Relkovića, postali kritični prema vodstvu stranke. Relkovićevi stavovi i politička strategija nisu se slagali s onima koje su zastupali Nikola Grmoja i Božo Petrov. Kao rezultat toga, napetosti su eskalirale, a Relković je postao meta kritika i optužbi.

Slična situacija se ponavlja i danas oko mogućeg napuštanja stranke Most od strane bračnog para Nino Raspudić i Marije Selak Raspudić. Unutarstranački sukobi između bračnog para Raspudić i Marina Miletića, posebno oko pitanja liste za EU parlament, doveli su do trzavica unutar stranke. Ovakvi događaji bacaju sjenu sumnje na budućnost Mosta, sugerirajući da unutarnje podjele mogu ozbiljno ugroziti njezinu političku stabilnost.

Nikola Grmoja, koji je ranije izrazio sumnje u stabilnost Domovinskog pokreta nakon nedavnih parlamentarnih izbora, sada se suočava s vlastitim izazovima u održavanju jedinstva unutar Mosta.

Ova situacija jasno pokazuje da unutarnji sukobi i nedostatak kohezije među ključnim figurama mogu biti ozbiljna prepreka političkom uspjehu stranke. Iako je Most imao značajne uspjehe u prošlosti, nedostatak stabilnosti i unutarnjih podjela mogu značiti da će teško postići konzistentan politički rast u budućnosti.

Neki članovi stranke Most do nedavno su se predstavljali kao jedina opcija sposobna napraviti stvarne promjene u državi. Nikola Grmoja i Božo Petrov tvrdili su da su oni jedina svjetla točka u političkom pejzažu. Međutim, recentni događaji bacaju sjenu sumnje na tu tvrdnju.

Sada se jasno vidi da čak ni stranke koje su ostvarile značajne rezultate na nedavnim izborima nisu imune na unutarnje podjele i političke sukobe, a kamoli da bi mogle voditi državu s čvrstom rukom. Upravo suprotno, potezi poput onih koje vidimo u Mostu ukazuju na to da pojedinci unutar tih stranaka često više brinu o vlastitim interesima i pozicijama nego o zajedničkom cilju.

Pitanje koje se postavlja je: koliko bi dugo Vlada opstala u kojoj bi dominirali ljudi poput Nikole Grmoje i Bože Petrova? Sukobi i nesuglasice unutar stranke, kao i nedostatak sposobnosti da se postigne zajednički konsenzus, mogli bi značiti da bi takva Vlada bila osuđena na kratkotrajnost i nestabilnost.

Ishod situacije unutar Mosta ostaje neizvjestan, ali jasno je da će njihov daljnji politički put biti oblikovan unutarnjim sukobima i odlukama njihovih čelnih ljudi.